Petrinjski arhitekti protiv rušenja ‘Petrinjke’ za Narod.hr: ‘Jedini objekt koji se uskoro mogao staviti u funkciju da grad dobije neke sadržaje’

Arhitekt i projektant robne kuće ‘Petrinjke’ Davor Salopek, arhitekti Antun Gajšek, Domagoj Vuković te inženjer građevine Ivan Vuković prije nekoliko dana su uputili javni apel za spas poznate urbanističke ostavštine grada Petrinje koju su bez posebnih najava bageri počeli rušiti. Za Narod.hr njih četvorica okupila su se još jednom u Petrinji i objasnili razloge zašto su protiv. Pojasnili su nam i zašto se u centru Petrinje velik broj zgrada srušio, kao i situaciju s crvenim naljepnicama, ali i otkrili kako oni vide mogućnosti obnove Petrinje.

“Nije to buna, nego glas razuma, koji govori da objekt ima zdravu armiranobetonsku konstrukciju i oštećen je manje od 5 posto, iako u nalazu statičara piše kako je riječ o 65 posto oštećenja. To je bitna razlika. Rušiti nešto takvo, prije nečega što je 100 posto oštećeno, ili 85 posto ili 65 posto, to nema smisla. Od 100 zgrada koje bi trebalo srušiti, ovo bi bila 101. i to ako je vlasnik doista naumio rušiti nešto što je zdravo“, rekao je arhitekt Domagoj Vuković o “Petrinjki”.

“Ruši se na brzinu. Crveno ne znači da je zgrada za rušenje, a to napominju i statičari. Mislim da je taj prvi nalaz bio jedini nalaz na temelju kojeg se išlo rušiti. Trebalo je prije provesti postupak detaljnog pregleda, koji traže i statičari. Tek iza detaljnog pregleda, kad se utvrdi koja je zgrada opasna, tu treba rušiti. Čak i u novom zakonu se traži elaborat o rušenju. Trebalo je izraditi i elaborat isplativosti, da se vidi da li se isplati to obnavljati ili ne. Treba voditi brigu o uloženim sredstvima”, pojašnjava arhitekt Gajšek.

“Slažem se s iskusnijim kolegama. Puno sam mlađi, oni znaju što je Petrinjka bila, ja ne znam osim po pričama. Govore da su oni vezani sentimentom. Ja nisam vezan sentimentom nego realnošću, ozbiljnošću situacije. Imam obitelj i gledam što će se u budućnosti događati u Petrinji. To je jedini objekt koji se do kraja godine mogao staviti u funkciju da grad dobije neke sadržaje. Sve ove stare zgrade u centru su opasne i za stvarno rušenje. U Petrinjki je mogao biti sav javni sadržaj, bilo državni, bilo gradski i poslovno-komercijalni. To je preko 3700 kvadrata neto korisnog prostora”, nadovezuje se inženjer građevine Ivan Vuković.

“Teško je podnijeti jedan takav slučaj devastacije u prostoru. Ovdje se radi o pretvaranju gotovine u veresiju, ali ne besplatno, jer kamate su troškovi rušenja. Potpuno bezumna akcija“, smatra arhitekt Salopek i dodaje da je za Petrinju ključna izgradnja obilaznih cesta.

“One se pojavljuju u našim urbanističkim planovima već dugo, ali nisu realizirane. Centar grada je čak moguće pretvoriti u pješačku zonu – u okviru stare gradske jezgre, gdje se nalazi Trg dr. Franje Tuđmana, perivoj Josipa Jurja Strossmayera, zeleno srce grada… ovo gdje još postoji oko 60 posto strukture robne kuće Petrinjka”, pojašnjava Salopek.

“Rušenjem Petrinjke je devastiran urbani karakter Trga hrvatskih branitelja. Trg mora imati jednu obodnu strukturu građevinsku. Robna kuća je stabilna građevina. Njen grijeh je što 30 godina nije bila rabljena, ako je ona postala javni wc to nije razlog da je srušimo. Treba taj javni wc pretvoriti u vrhunski poslovni prostor. Rušenje se još može zaustaviti. Ne znam čijim i kakvim ambicijama smeta”, dodaje Salopek.

Pojasnili su nam i zašto se centar Petrinje urušio.

“Zgrade su građene pred 150, 200 i 250 godina. One su konstruktivno bile stabilne cijelo to vrijeme, ali potres je bio prejak da opstanu. Njih se treba na određeni način, konzervatorskim postupcima, arhitektonskim i urbanističkim obnoviti – bilo da se radi nova zgrada faksimilno, bilo da se radi samo njezino pročelje sa sadržajima modernim unutra, ali to je kompleksnije pitanje”, kaže Salopek i nadovezuje se odgovorom na pitanje o novije građenim zgradama.

“Ovakav potres ostavlja ožiljke na zgradama. Treba tek vidjeti što će biti sa zgradama koje imaju crvenu naljepnicu”, priča nam Salopek.

U Sisačko-moslavačkoj županiji je do sada pregledano oko 24.000 objekata, od oko 35000 prijavljenih. Od toga je skoro 3000 neupotrebljivo zbog oštećenja. Pitali smo ih što zapravo znači ta crvena naljepnica na neupotrebljivim objektima.

“Crvena naljepnica znači privremenu neuporabljivost i upozorenje vlasnicima da je potrebna određena sanacija. Što je potrebno pokazat će detaljni pregledi, da li će se sanirati, rekonstruirati ili graditi zamjenska. Naljepnice su pokazatelj trenutnog stanja objekta i nemaju veze s budućnošću objekta“, pojašnjava Ivan Vuković.

Drvene kuće sve se više spominju kao sigurnije.

“Ideja da se kao osnovni materijali koriste lakši materijali, drvo, čelik, je dobrodošla, uz poštivanje duha vremena koji je formirao prostor. Osnovno je statička stabilnost u odnosu na parametre koji govore u potresu na ovom području – kakav može biti, kakav je bio, i kakav će možda biti. Tu više nema mjesta sentimentalnosti – svaka zgrada koja se obnavlja ili gradi mora imati svoju stabilnost”, kaže Domagoj Vuković.

Spominje se i tipska obnova, po tipskim projektima, na kraju su nam otkrili što misle o tome?

“Vidjeli smo neke tipske projekte od betona koji loše izgledaju, mislim da su arhitektonski neuračunljivi. To sam vidio u novinama. Radim na jednom tipskom projektu s Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu, na jednoj kući drvenoj, koji bi se mogao na montažni način, suhom montažom brzo postaviti, ali da traje dulje vrijeme. U Americi i Kanadi rade se kuće na drvenoj bazi, ali od vrlo jeftinih materijala i njih svaki vjetar, poštena oluja raznese. Mi ovdje imamo tradicijsko iskustvo gradnje u drvetu, treba je iskoristiti i napraviti suvremene kuće, za budućnost, na tragu tradicije“, zaključuje Salopek za Narod.hr.