Na mrežnom popisu jasenovačkih žrtava Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalaze se tisuće osoba koje su stradale negdje drugdje ili su preživjele Drugi svjetski rat, a budući da se ti lažni navodi ne miču s popisa, radi se o svojevrsnoj masovnoj prevari. Zbog velikoj broja lažnih žrtava, gotovo je nevjerojatno na koje se sve načine može skoro pa i slučajno otkriti nove lažne žrtve.
Budući da činjenica o lažnim žrtvama na jasenovačkom popisu više nije ništa novo, možda su (bar za druge istraživače) zanimljiviji načini nalaženja lažnih žrtava. Uglavnom nisu osnovane tvrdnje da nema dovoljno podataka. Tim tvrdnjama brani se mitomanska mantra da se o Jasenovcu sve zna pa nova istraživanja nisu potrebna, piše Nikola Banić i Mladen Koić za Hrvatski tjednik.
Istine i laži
Jedan od načina kako se može doći do novih lažnih jasenovačkih žrtava je i preko djela pokojnog Josipa Manolića.. U njegovoj knjizi „Politika i domovina: Moja borba za suvremenu i socijalnu Hrvatsku“ se na 395. stranici može vidjeti da se dr. Ivana Mužića, hrvatskog pravnika, povjesničara i publicista te oca svećenika dr. Josipa Mužića, opisuje kao „zagovornik[a] obnove masonstva u Hrvatskoj protiv kojega se Stepinac jednako zdušno borio kao i protiv komunizma.“
Ovakav navod se zbog svojevrsne manipulativnosti i mogućeg navođenja na krive zaključke može nazvati neistinitim, a stvarne stavove Ivana Mužića o ovome moguće je pročitati u zborniku „Vojska Bezgrešne i masonerija“.
>Banić i Koić: Jasenovac i Ministarstvo s prave strane povijesti
Masoni u Hrvata za vrijeme rata
Za proučavanje masonstva u Hrvatskoj je dobar odabir knjiga dr. Ivana Mužića „Masonstvo u Hrvata“. U toj se knjizi navodi i više hrvatskih masona koji su bili aktivni prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata pa se tako navodi i masona Mirka Breyera, bibliofila, nakladnika i antikvara, ali i čovjeka za kojega se i danas u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac lažno navodi da je stradao u Staroj Gradiški, iako je umro u Zagrebu 1946. godine o čemu je pisano već u više navrata, a detaljnije u knjizi “Jasenovački popis – Lažne žrtve” (Banić i Koić, 2023., s. 78-79, 83).
Osim njega je u gore spomenutoj Mužićevoj knjizi moguće pronaći i druge masone koji su bili zatvoreni u Jasenovcu ili Staroj Gradiški ali su pušteni te su za vrijeme ili nakon Drugog svjetskog rata umrli na slobodi. Jedan od njih je i Milan Glazer koji je umro nakon puštanja iz logora od bolesti srca. Ono što je bitno za njega je i da se navodi da je bio ravnatelj Središnjeg ureda za osiguranje radnika.
>Banić i Koić: Jasenovac, povijesni revizionizam židovskog istraživačkog centra
Mason Glaser
Slučajno ili ne se na mrežnom jasenovačkom popisu navodi da je Milan Glasser rođen ocu Rudolfu u Sisku 1880. godine po „narodnosti“ Hrvat ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1943. godine. Prema oba izvora podataka kod Glassera se navodi prezime Glaser, ali kreatori mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac se ne obaziru na izvore koje citiraju. Oblici imena Glazer, Glaser i Glasser su slični, pogotovo u izgovoru, a dvojbu o tome radi li se možda o istom čovjeku do kraja rješava nehotični revizionist Ivo Goldstein, glavni urednik „Židovskog biografskog leksikona“.
Naime, u tom leksikonu postoji članak o Milanu Glaseru, pravniku koji je rođen 1880. godine u Sisku i umro također 1943. godine, ali u Zagrebu, a koji je osim toga bio u službi Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, odnosno istog ureda kao i spomenuti mason Glazer. Iz navedenoga se može zaključiti da se u slučaju “tri” imenjaka Milana Glazera, Glasera i Glassera radi o istoj osobi, a prema tome i o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi, odnosno u ovom slučaju o novoj lažnoj žrtvi iz logora Stara Gradiška. Što se tiče ispravnog oblika prezimena, na njegovu grobu se koristi oblik Glaser, a isti je oblik koristio i za vrijeme života.
>Banić i Koić za Narod.hr: Ravnatelj JUSP Jasenovac je došao s politikom i s njom i odlazi
Miletić o masonima u Staroj Gradiški
Povlašten tretman za masone u logoru Stara Gradiška spominje jugoslavenski, odnosno srpski povjesničar Antun Miletić u svojoj prvoj i trećoj knjizi o Jasenovcu (Miletić 1, dok. br. 146; Miletić 3, dok. br. 247), a u potonjoj navodi trojicu masona koji su umrli nakon puštanja na slobodu, među njima izrijekom i Milana Glazera (Miletić 3, s. 585). Na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac u popisu kratica/izvora koje se koriste u „Poimeničnom popisu žrtva KL Jasenovac 1941-1945.“ između 212 knjiga navedene su i sve četiri Miletićeve knjige o Jasenovcu pa bi bilo za očekivati da djelatnici te javne ustanove na hrvatskom državnom proračunu čitaju izvore koje navode.
Uglavnom, prema nekoliko izvora Glaser nije „ubijen od ustaša“ u logoru Stara Gradiška kako se navodi na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac, nego je umro u Zagrebu nakon puštanja na slobodu. Uglavnom, izvori postoje i javno su dostupni, ali se ne koriste jer su u njima podatci koji nisu u skladu „s pravom stranom povijesti“ i „kulturom sjećanja“.
Lažne žrtve s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac zbog svoje brojnosti nisu više nikakva novost (osim za ignorante), ali je zanimljivo kako se sve do istine može doći kao što se ovaj put došlo proučavanjem hrvatskih masona na poticaj “istinoljubivog” Jože velikog borca za „suvremenu i socijalnu Hrvatsku“ i uz malu pomoć nehotičnih revizionista Antuna i Ive. Bilo bi zanimljivo čuti što bi na ovo imali reći „povjesničari“? Pogotovo oni s „dna kace“. Po mogućnosti u stilu sine ira et studio.
>Banić i Koić: Još lažnih jasenovačkih žrtava stradalih u Auschwitzu
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
