Banić i Koić: JUSP Jasenovac protiv istine o kardinalu Stepincu

U nedjelju 10. veljače navršit će se 59. obljetnica smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Protiv njega je bilo izrečeno i napisano mnogo laži, to se nastavlja i danas, a tužno je da i neke hrvatske državne ustanove koje se financiraju novcem poreznih obveznika i dalje izravno ili neizravno po Hrvatskoj i svijetu šire te laži.

U Hrvatskom tjedniku od 8. prosinca 2016. godine objavljen je članak „Zatišje pred oluju“ u kojem je pokazano kako više ljudi na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac zapravo nije stradalo u Jasenovcu, već je štoviše preživjelo i Drugi svjetski rat. Među njima i neki od članova obitelji Danon o čemu se više može pročitati u spomenutom članku. Isti članak je 13. prosinca 2016. godine objavljen na portalu narod.hr.

Jedna od osoba spomenutih u tom članku je i Moise Danon rođen ocu Sabetaju i majci Raheli u Sarajevu 1913. godine koji je umro 1969. godine u Zagrebu. Grob mu se nalazi na groblju Mirogoj i to je javno dostupan podatak, a javno su dostupne i slike groba i nadgrobne ploče. Usprkos tome se na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i dalje navodi da je Moise Danon rođen ocu Šabetaju u Sarajevu 1913. godine ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine.

Banić i Koić: Revizionist Ivo i igranje slovima

U napomenama su navedena dva izvora podataka. Kao prvi naveden je komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine pa to znači da je Moise Danon bio stavljen na popis kao jasenovačka žrtva u vrijeme dok je još bio živ. U komunizmu je sve bilo pod kontrolom pa je nevjerojatno da komunističke tajne i javne službe nisu znale da je Moise Danon živ. Drugi izvor su podatci subnoraša iz Sarajeva. Partizanski veterani bili su čuvari „tekovina revolucije“ pa su samo ponavljali ili na svoj način nadopunjavali komunističku istinu tj. dogmu. Prema toj dogmi u Jasenovcu je ubijeno 700.000 ljudi.

Danas čak ni svi u Srbiji ne tvrde da je u Jasenovcu bilo 700 tisuća žrtava pa su podatci kojima se to dokazivalo nevjerodostojni i ne mogu poslužiti kao dokaz za rezervni jasenovački mit o 80 do 100 tisuća žrtava. Svakako ne bez sveobuhvatne i detaljne revizije. Djelatnici JUSP-a Jasenovac bi morali provjeravati podatke prije nego što ih stave na mrežni jasenovački popis. Na njihovoj mrežnoj stranici se navodi da je popis sačinjen „uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob“. Rade li to uopće ili rade li to loše nebitno je jer se sve svodi na isto – nekritičko preuzimanje komunističke i srpske propagande.

Banić i Koić: Obljetnica sovjetskog rušenja jasenovačkih laži

Ova priča o razotkrivanju jasenovačkih laži dobila je zanimljivi nastavak kad je 8. listopada 2018. godine na mrežnom portalu Večernjeg lista objavljen članak u kojem Marko Danon, zagrebački poduzetnik i sin Moisea Danona rođen dvije godine nakon rata 1947. godine, također demantira činjenicu da je njegov otac ubijen u Jasenovcu. Cijeli članak je javno dostupan i moguće ga je dohvatiti i preko mrežne adrese.

Ukratko prepričano Alojzije Stepinac je pomagao Moiseu Danonu i prije rata, a za vrijeme rata uputio ga je u kuriju Rauch u Pušći gdje je praktički proveo cijeli rat i tako mu spasio život. Hrvati su znali da je Židov, ali unatoč tome su ga skrivali od gestapovaca, čak je i župnik u crkvi u Pušći zvonio na poseban način dojavljujući mu tako da se sakrije, nekoliko puta i u samoj katoličkoj crkvi.

Kad je jednom prilikom Moise Danon s lažnim ispravama došao u Zagreb i upao u veliku raciju, spasio ga je sin ustaškog ministra Mirka Puka s kojim je išao u razred.
Usprkos svemu tome JUSP Jasenovac i dalje navodi da su Moise Danon i ostali iz njegove bliže obitelji ubijeni od ustaša što bi značilo da se tim lažima između ostaloga indirektno napada i samog kardinala Stepinca jer se tako negira da ga je spasio.

Budući da je 2017. godine cijeli mrežni popis poslan američkoj ustanovi United States Holocaust Memorial Museum, taj lažni podatak za Moisea Danona moguće je pronaći i na adresi. Isto vrijedi i za ostale članove obitelji Moise Danona Mordehaja i Šebetaja. Znači laži o blaženom kardinalu Stepincu šire se ne samo u Hrvatskoj, već i po cijelom svijetu.

Netko bi mogao reći da je navođenje članova obitelji Danon kao jasenovačkih žrtava samo slučajna pogreška, ali to nije točno kao i u brojnim drugim primjerima. Naime, u prethodnim tekstovima je jasno i poimenično dokazano nekoliko tisuća lažnih jasenovačkih žrtava što nikako ne može biti samo slučajna pogreška, već prije namjera. Nadalje, možda bi se djelatnici JUSP-a Jasenovac mogli pravdati da nisu imali pristup podacima koji su dostupni u spomenutim člancima, ali oni kao izvor podataka za svoj popis koriste jednu knjigu koja također jasno pokazuje da su članovi obitelji Danon preživjeli rat. Naime, na adresi moguće je vidjeti da je jedan od izvora podataka za mrežni jasenovački popis i knjiga „Židovi u Hrvatskoj – židovske zajednice, knjiga II“ Melite Švob izdana 2004. godine.

U trenutnoj inačici jasenovačkog popisa ova se knjiga spominje kao izvor podataka za 4053 navodne žrtve pri čemu je za njih 484 ona i jedini izvor podataka. Međutim, ta knjiga osim popisa žrtava sadrži i popis preživjelih žrtava Holokausta kao i popis povratnika u pojedine židovske općine. Tako je na popisu preživjelih na 167. stranici naveden Šabetaj Danon, otac Moisea Danona, a na popisu povratnika na 193. stranici su navedeni Mojsije, Šabetaj i Mordehaj Danon koji svi odgovaraju prethodno spomenutim lažnim jasenovačkim žrtvama.

Ono što je tu zanimljivo je da se navodi i Rahela Danon rođena 1890. godine, a to bi vrlo vjerojatno mogla biti baka gospodina Marka Danona. Na mrežnom jasenovačkom popisu su dvije Rahele Danon. To su Rahela Danon iz Sarajeva rođena nepozdano određene godine 1888.*, ubijena od ustaša 1942. godine u logoru Jasenovac, ali i taj podatak je od kreatora jasenovačkog popisa označen kao nepuzdan. U napomenama se navodi alternativno prezime Danin. Također u napomenama je i alternativna godina rođenja 1910. koja se za čak 22 razlikuje od podatka koji se navodi u popisu. Takva razlika u godini rođenja znači da popisivači nisu imali pouzdane podatke ili se jadnostavno radi o fabrikaciji. Kao dokaz da je u jasenovačkom popisu sve relativno, u napomenama se navodi i alternativno mjesto smrti Đakovo.

Izgleda da je komunističkim popisivačima i njihovim duhovnim sljednicima najednostavnije žrtve rata kako prave tako i one izmišljene staviti na jasenovački popis. Druga Rahela Danon s mrežnog jasenovačkog popisa je sličan slučaj. Kod nje nije navedena godina rođenja. Navodno je rođena u Zgošći kod Kaknja, ime oca Moric* je od samih autora popisa je označeno kao nepouzdan podatak. Prema također nepouzdanom podatku iz mrežnog jasenovačkog popisa ubijena je 1942.* godine u Staroj Gradiški. U napomenama se navodi alternativno prezime Danan i godina smrti 1941., a kao mjesto smrti Jasenovac.

Znači i u ovom slučaju uglavnom se radi o nagađanju. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa rodbine, prijatelja ili židovskih organizaioja kojima bi se potvrdili ti podatci o ovim navodnim jasenovačkim žrtvama.

Premda su imali knjigu koja jasno potvrđuje da članovi obitelji Danon nisu stradali u Jasenovcu i iako je očito da su knjigu masovno koristili, djelatnici JUSP-a Jasenovac nisu htjeli ili znali ispraviti očitu pogrešku u popisu. Slično ponašanje djelatnika JUSP-a Jasenovac je već opisano primjerice u tekstu „I partizani ruše jasenovačke laži“ objavljenom u Hrvatskom tjedniku 16. veljače 2017. godine gdje se pokazuje kako se knjige o partizanskoj borbi navode kao izvor podataka kad spominju navodne jasenovačke žrtve, ali se te iste knjige ne uzimaju u obzir kad za neke druge navodne jasenovačke žrtve navode da su to partizani koji su stradali na bojištu ili na nekom drugom mjestu.

Znači li to da su nesposobni, zlonamjerni, oboje ili nešto četvrto, ali svakako ne pozitivno? Najbolje lijek za takve nedoumice je jednostavno ih pitati za takve slučajeve pa neka onda objašnjavaju. Jedno takvo ispitivanje je proveo glavni urednik Hrvatskog tjednika gospodin Ivica Marijačić u prepisci s ravnateljem JUSP-a Jasenovac Ivom Pejakovićem.

Kakav je bio rezultat te prepiske? Pa recimo očekivan, ali znakovit što se može vidjeti u spomenutoj prepisci u Hrvatskom tjedniku od 7. veljače 2019. godine.

1 od 5

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr