Banić i Koić: Obljetnica sovjetskog rušenja jasenovačkih laži

Foto: fah

U nedjelju 27. siječnja 2019. će biti 74. obljetnica kako je sovjetska tzv. Crvena armija oslobodila njemački koncentracijski logor Auschwitz. Tamo je između ostalog pronađeno i preko 60.000 smrtovnica koje su za pojedine zatvorenike izdali liječnici u logoru i koje su kasnije otpremljene u Sovjetski Savez da bi postale dostupne tek 1989. godine.

Zanimljivo da su prema tim osmrtnicama više od polovice žrtava bili katolici. Danas je do tih podataka moguće doći na stranici te na njezinim arhiviranim inačicama. O tim je smrtovnicama već pisano u jednom od prethodnih članaka budući da one spominju mnoge osobe koje se nalaze i na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Znači time je bilo jasno pokazano da su se žrtve njemačkog logora Auschwitz lažno pripisivale Hrvatima, a zahvaljujući crvenoarmejcima barem neke od tih laži je bilo moguće srušiti.

Međutim, iako su od objave tog teksta prošle više od dvije godine, ništa se nije dogodilo pa tako JUSP i dalje Hrvatima pripisuje tuđe zločine. Zbog toga, a i radi obilježavanja obljetnice sovjetskog rušenja jasenovačkih laži napravljena je nešto dublja analiza pa su tako pronađene i nove dosad neobjavljene lažne jasenovačke žrtve. Opet su korištene osmrtnice iz Auschwitza, ali se sada računalno koristilo više informacija o razlikama pisanja istih imena i prezimena nego zadnji put. Složenijim kodom se otkrilo još nekoliko novih lažnih jasenovačkih žrtava koje ustvari predstavljaju ljude stradale u Auschwitzu.

Na podacima o osmrtnicama iz Auschwitza nema imena oca koje bi se moglo uspoređivati s onim u mrežnom jasenovačkom popisu. Međutim zbog prethodnih iskustava sa lažnim jasenovačkim žrtvama iz Auschwitza temeljenih na drugim izvorima, to ne bi trebao biti nikakav poseban problem jer su podudarni ostali identifikacijski podatci. Osim toga treba spomenuti da i mrežni jasenovački popis u mnogo slučajeva jednostavno ne navodi ime oca. To je primjerice vrlo čest slučaj kad su izvor podataka za mrežni jasenovački popis srbijanske „popisnice istine“ (AOISV).

Prema mrežnom jasenovačkom popisu Henrih Funk rođen ocu Jakobu u Iloku 1900. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Heinrich Funk rođen u Iloku 14. ožujka 1900. godine preminuo u Auschwitzu 9. rujna 1942. godine. U mrežnom jasenovačkom popisu su 22 navodne žrtve prezimena Funk iz Iloka. Uz gore navedenog Henriha još se kod Davida (1905.) i Fride (1913.) navodi isto ime oca. Po istoj logici ako je Henrih Funk bio deportiran u logor izvan ND Hrvatske, velika je vjerojatnost da je tako bilo i s ostalima, a svakako s njegovim rođacima. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema potvrde rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije o ovim navodnim žrtvama iz logora Jasenovac.

Josip Weber rođen ocu Samuelu u Iloku 1922. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Josef Weber rođen 7. siječnja 1922. godine u Iloku također preminuo u Auschwitzu 17. rujna 1942. godine. Potvrda tog podatka nalazi se u digitalnom arhivu Yad Vashema. Osim Josipa u mrežnom jasenovačkom popisu je još šestoro Webera navodnih žrtava iz Iloka kojima se otac zove Samuel. To su Blumi, Ester, Herman, Lea, Marko i Mikša. Uz to na popisu su i Fanika Weber (1899.) i pretpostavljeni pater familias Samuel Weber (1892.).

Po istom principu kao i u slučaju Funk ako je Josip Weber deportiran u Auschwitz logično je pretpostaviti da je to bio slučaj bar s dijelom, ako ne i sa svim članovima iločke obitelji Samuela Webera. Josip Neuschloss rođen u Iloku 1903. godine je prema mrežnom jasenovačkom popisu navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali u osmrtnicama iz Auschwitza se spominje Josef Neuschloss rođen 3. lipnja 1903. godine kojem je prebivalište bilo Ilok i koji je umro 18. rujna 1942. godine u Auschwitzu, znači očito nije ubijen u Jasenovcu. U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se osmero Neuschlossa iz Iloka. Uz Josipa i Margitu još i šestoro djece kojima se otac zove Josip. To su Alica (1929.), Gabriel (1931.), Joakim (1934.*), Johana (1936), Lea (1932.) i Marijana (1941.). U napomenama se prema „popisnicama istine“ (AOISV) u srbijanskom stilu pisanja navodi prezime Majšlos. Istovremeno se na mrežnom jasenovačkom popisu nalaze i njihovi dvojnici Atica (1929), Gabriel (1931), Joakim (1934), Johana (1936), Lea (1932) i Marijana (1941) Mayschloss. I kod njih se u napomenama navodi „vukovska“ inačica prezimena Majšlos. U nedostatku stvarnih žrtava i ovako se može uvećati popis. O ovom slučaju je već pisano.

Jahiel Montiljo rođen ocu Naftaliju u Sarajevu 1902. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Jakiel Montiljo rođen u Sarajevu 4. lipnja 1902. godine preminuo u Auschwitzu 5. studenog 1942. godine. Rena Papo rođena ocu Davidu u Sarajevu, odnosno Budimpešti prema napomena, 1915. godine navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Renee Papo rođena u Budimpešti 31. prosinca 1915. godine preminula u Auschwitzu 28. listopada 1942. godine. Rudi Polaček rođen 1914. godine (nema ostalih identifikacijskih podataka) navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Rudolf Polacek rođen u Rumi 22. siječnja 1914. godine preminuo u Auschwitzu 2. listopada 1942. godine. Jedini izvor podataka u mrežnom jasenovačkom popisu za Rudija Polačeka su srbijanske „popisnice istine“ (AOISV).

Prema podatcima rodbine u zapisima digitalnog arhiva Yad Vashema Rudi Polaček je iz Rume nedaleko od logora smrti na beogradskom Sajmištu. Od Sajmišta do beogradskog stratišta Jajinci kratak je put, a sudbinski samo malo duži do Auschwitza. Za ovakve stvari ne treba kriviti Srbe. Oni samo rade u korist svoje države ma kakva god ona bila. Nisu preveliki problem ni oni u Hrvatskoj koji nekritički preuzimaju takve podatke i plasiraju ih kao znanstvenu istinu. Problem su oni u Hrvatskoj koji ih za to plaćaju iz državnog proračuna. Marta Stern rođena u Iloku 1915. godine navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Martha Stern rođena 3. veljače 1915. godine u Beču i s prebivalištem u Iloku preminula u Auschwitzu 17. rujna 1942. godine. Eugen Weiss rođen ocu Josipu u Vukovaru 1911. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Eugen Veiss rođen 13. kolovoza 1911. godine u Vukovaru preminuo u Auschwitzu 20. kolovoza 1942. godine. U svim ovdje navedenim primjerima radi se o podudaranju imena, prezimena i godine rođenja, a u slučajevima kad je to navedeno kod mrežnog jasenovačkog popisa radi se i o podudaranju mjesta rođenja odnosno prebivališta.

Međutim, kod nekih od navedenih osoba s mrežnog jasenovačkog popisa je u napomenama moguće pronaći i alternativne godine rođenja pa su u daljnjem pretraživanju u obzir uzeta i takva manja odstupanja godina rođenja. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Savo Mirković rođen ocu Đuri u Subocki 1906. godine navodno je ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Sava Mirković rođen 1900. godine preminuo u Auschwitzu 12. studenog 1943. godine. Jakov Francos rođen u Šidu 1898. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Jakob Francos rođen 3. veljače 1900. godine i s prebivalištem u Šidu preminuo u Auschwitzu 23. rujna 1942. godine.

U digitalnom arhivu Yad Vashema su tri zapisa prema kojima je Jakov Francos iz Šida tj. iz Erdevika kod Šida stradao u Auschwitzu, a jedino je prema zapisu iz Spiska žrtava rata srbijanskoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine stradao 1941. godine u Jasenovcu. To ukazuje na dvije stvari. Prvo, da su osim srpskih izvora i postjugoslavenskih “istoričara” svi ostali izgleda revizionisti. Drugo, da na internetu postoje brojni relevantni izvori podataka iz kojih se može saznati istina o Jasenovcu. Živan (prema napomenama Živko) Grejaković rođen ocu Bogoljubu u Novim Karlovcima 1920. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1944. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Zivko Grejakovič rođen Novim Karlovcima 13. listopada 1922. godine preminuo u Auschwitzu 15. listopada 1943. godine. Franjo Kardoš rođen u Zagrebu 1891. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Franz Kardos rođen 14. srpnja 1890. godine i s prebivalištem u Zagrebu preminuo u Auschwitzu 2. rujna 1942. godine. Zanimljivo da se u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine koju je ljubazno ustupio gospodin Roman Leljak (L64) nalaze dvojica koji se zovu Franjo Kardoš, „obojici“ se otac zove Adolf i rođeni su iste 1890. godine, živjeli su u Zagrebu, a stradali su u nepoznatome logoru. Dvije su razlike među njima. Mjesto rođenja Zagreb i Opatija te godina smrti 1945. i 1941. godine. Tako su Titovi antifašisti umnažali broj žrtava rata.

Tita više nema, ali čuvari njegovih dogmi su još uvijek aktivni.

Nikica Kirschner rođen 1915. godine u Viljevu navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Nikola Kirsner rođen u Donjem Viljevu 10. travnja 1916. godine preminuo u Auschwitzu 3. siječnja 1943. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema je potvrda podatka da je Nikola Kirshner umro u Auschwitzu 1943. godine. Zanimljiva su dva zapisa iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Prema jednom je Nikola Kirsner iz Osijeka, ali rođen u Viljevu i on je ubijen u Auschwitzu 1943. godine. Drugi zapis je o Nikici Kisner, ženi rođenoj 1915. godine u Viljevu i ubijenoj u Jasenovcu 1942. godine. Prezime Kišner navodi se i u napomenama jasenovačkog popisa kod Nikice Kirschnera. Znači dovoljno je malo izmijeniti prezime i administrativno promijeniti spol da bi se kreirala lažna jasenovačka žrtva jer to se ionako ponovo može promijeniti kao što je i učinjeno na mrežnom jasenovačkom popisu gdje unatoč tome što je u oba izvora navedeno prezime Kišner u popisu piše Kirschner.

Autori popisa ne poštuju ni izvore koje su naveli već mijenjaju podatke neovisno od toga. Žiga Kohn rođen ocu Adolfu u Đakovu 1898. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Sigmund Kohn rođen u Đakovu 12. ožujka 1897. godine preminuo u Auschwitzu 7. listopada 1942. godine. Beno Müller rođen ocu Sigmundu u Bačkoj Palanki 1906. godine navodno je ubijen od ustaša Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Benjamin Müller rođen u Polanki 20. siječnja 1904. godine i s prebivalištem u Rumi preminuo u Auschwitzu 19. listopada 1942. godine. Rene prema napomenama Renka Rosenfeld rođena u Vukovaru 1920. godine navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Renka Rosenfeld rođena u Vukovaru 31. prosinca 1919. godine preminula u Auschwitzu 27. rujna 1942. godine.

Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Renka Rosenfeld iz Vukovara, rođena 1917. godine, ime oca nepoznato, stradala je 1942. godine u Auschwitzu. Znači odavno se zna njezina sudbina, ali očito se ne želi priznati istina. Već i ovi primjeri su dovoljni da se opet pokaže kako je mrežni jasenovački popis u mnogim svojim dijelovima masovna prevara koju zbog masovnosti ruše čak i akcije Crvene armije.

Ako i Crvena armija sudjeluje u rušenju mita, može se opet zaključiti da je masovnost jasenovačke prevare toliko velika da je se čak i nesvjesno ruši pa se radi o karikaturalnoj situaciji. Kako je krenulo, još će i pepeo iz njemačkog Auschwitza prebacivati u Jasenovac da se tuđi zločini pripišu Hrvatima.

U prethodnim člancima je pokazano da osim Crvene armije još i mnoge druge ustanove i organizacije na ovaj ili onaj način sudjeluju u rušenju mrežnog jasenovačkog popisa, a u tome sudjeluje i sve više autora s ozbiljnim argumentima koje nitko od zagovaratelja mita još nije niti pokušao osporiti. Znači više nije uopće glavno pitanje je li mrežni jasenovački popis masovna prevara u mnogim svojim dijelovima već koliko će još dugo egzistirati jasenovački mit.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/ Hrvatski tjednik