Foto: fah

Ako se uspoređuju osobe iz mrežnog jasenovačkog popisa i one za koje se na temelju svjedočanstva iz digitalnog arhiva Yad Vashema zna da nisu stradale u Jasenovcu te ako se traže podudaranja u imenu, prezimenu, imenu oca, godini rođenja i mjestu rođenja ili se radi o bliskim mjestima pri čemu se u obzir uzimaju samo dosad neobjavljene pogreške, onda je od provjerenih osoba iz Yad Vashema podudarno ime oca, godina rođenja i rodno mjesto s podacima iz jasenovačkog mrežnog popisa primjerice kod Ervina Šmelcera (Poljska). U zagradama su mjesta na kojima su stradali prema iskazima iz Yad Vashema. Inga Langfelder (Auschwitz) je još jedna žrtva iz povratka u budućnost kod koje u napomenama jasenovačkog popisa piše godina rođenja/smrti? 1999. – samo 44 godine nakon kraja Drugog svjetskog rata. Podudarno ime oca i godina rođenja, ali ne i mjesto rođenja imaju Lea Albahari (Koprivnica), Luna Albahari (Đakovo*) i Rafael Atijas (Auschwitz), a podudarnu godinu i mjesto rođenja nalazimo kod Teodora Grossa (Loborgrad). Osim imena i prezimena podudaran je još samo jedan identifikacijski podatak i to godina rođenja kod Regine Abraham (Auschwitz), Klare Alkalaj (Đakovo), Regine Biller (Đakovo*), Milana Ingusa (Auschwitz) i Bele Hirschfeld (Banjica, Beograd). U Yad Vashemu je Bela Hirschfeld muško, no u jasenovačkom popisu je došlo do promjene spola pa je sad Benjamin Hirschfeld s nadimkom Bela postao žensko, a autori jasenovačkog popisa koristili su pri tome podatke iz velikosrpskog memorandumskog projekta pompoznog naziva Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine (AOISV). Kod Paule Kornhauser (Đakovo) također je podudarna samo godina rođenja, ali u napomenama jasenovačkog popisa se kao moguće mjesto smrti također navodi Đakovo pa to potvrđuje da se vjerojatno radi o istoj osobi. Slični su slučajevi već u prethodnim člancima spomenuta Malvina Goldstein (Auschwitz) kod koje je podudarno mjesto rođenja Đakovo, a u napomenama u jasenovačkom popisu piše i podudarna godina rođenja, očito naknadno mijenjana iz razloga koje možemo lako pretpostaviti. Kod Simona Steinera (Topovske šupe, Beograd) mjesta rođenja iz Yad Vashema Vršac i jasenovačkog popisa Deliblato nalaze se u istom južnom dijelu Banata, a u napomenama piše alternativno mjesto smrti Beograd. Dakle autori znaju za podatak da je Simon Steiner ubijen u Beogradu, ali ne žele maknuti žrtvu srpskih zločinaca s jasenovačkog popisa. Serafina Kohn (Đakovo*) iz Yad Vashema osim imena i prezimena nema drugih podudarnosti sa Serafinom Kohn iz jasenovačkog popisa, ali prema podacima iz napomena može se reći da se radi o istoj osobi s time da postoje sumnje da možda nije stradala u Đakovu već u Otočcu i to prema podacima vjerojatno ne 1943.* već 1944. ili 1945. što otvara mogućnost da je stradala u ratnim djelovanjima izvan logora. Kod Paule Frisch (Temišvar) u napomenama je čak doslovno citiran podatak iz Yad Vashema o mjestu smrti u izvornom obliku Timisoara. Prema napomenama u jasenovačkom popisu možemo pozitivno usporediti Esteru Katan (Đakovo) i Belu Krausa (Auschwitz). U niti jednom od ovih slučajeva iz Yad Vashema se ne spominju Jasenovac ili Stara Gradiška, to autori popisa sudeći prema napomenama nesumnjivo znaju i opet žrtve koje su stradale uglavnom izvan Hrvatske pripisuju „genocidnim“ Hrvatima. Ovo su bila relativno jednostavna podudaranja, no postoje i nešto složeniji slučajevi kojima treba posvetiti nešto više pažnje.

Sve piše u napomenama

Laura Fischer prema jasenovačkom popisu rođena 1870., iz Lekenika južno od Zagreba, a u napomenama piše da je iz Vrbasza tj. Vrbasa u Bačkoj i da je stradala u Auschwitzu. U Yad Vashemu su tri zapisa o Lauri Fischer rođenoj 1870., u dva se navodi ime oca Jakov, također u dva zapisa se navodi rodno mjesto Vrbas/Verbasz, a u jednom Lekenik. Zanimljivo je da se navode tri različita mjesta smrti Zagreb, Auschwitz i beogradski logor smrti Sajmište, ali ne i Jasenovac.

U jasenovačkom popisu nalaze se Erna i u prethodnim člancima spomenuta Etelka Bresslauer. Etelka Bresslauer je prema jasenovačkom popisu iz Pančeva, stradala u Jasenovcu. U napomenama piše alternativno ime Erna Breslaner. Kod Erne Bresslauer rođene 1938. pod napomenama u jasenovačkom popisu piše i ime Edna. U Yad Vashemu ima nekoliko Erni Bresslauer, ali one nemaju nikakve veze s Hrvatskom već s Berlinom, Leipzigom, Breslauom (Vroclav) i Amsterdamom. Iz napomena se vidi da su Etelka, Erna i Edna na neki način povezane. Etelka Bresslauer je prema iskazima iz Yad Vashema stradala u Đakovu, ali nema je na popisu žrtava iz Đakova. U originalnom iskazu o Etelki Bresslauer navedena su imena njeno dvoje djece: Gideona rođenog 1930. i Edne rođene 1938. Za Ednu postoje iskazi da je bila u logoru Đakovo, ali ne zna se gdje je stradala. Slično je i s bratom Gideonom za kojeg postoji jedan iskaz da je stradao u Đakovu i nekoliko njih prema kojima je mjesto smrti nepoznato. Na temelju navedenog može se zaključiti da je Erna Bresslauer s jasenovačkog popisa u stvari Edna Bresslauer i najvjerojatnije nije stradala u Jasenovcu.

U jasenovačkom popisu nalaze se dva Milana Freibergera prema imenima očeva Josipov i Ladislavov. Za Milana Freibergera Josipovog koji je spomenut u jednom od prethodnih članaka u Yad Vashemu uglavnom piše da je nepoznato mjesto smrti, ali u jednom iskazu bratića navodi se talijanski logor u Hvaru na istoimenom otoku uz napomenu da je najvjerojatnije umro od gladi. Kod Milana Freibergera Ladislavova osim dvojbe o mjestu rođenja Graz ili Zagreb u svim iskazima rođaka mjesto smrti je nepoznato.

Od pet Luna Levi s jasenovačkog popisa jedna rođena 1887. je sudeći prema podacima iz Yad Vashema vjerojatno stradala u Sokolcu. Sokolac je kasaba na planini Romaniji istočno od Sarajeva jakom partizanskom/četničkom uporištu. Dvije Lune Levi rođene 1898. i 1899. su stradale u Đakovu, a za dvije Lune Levi obje rođene 1905. rodom iz Banja Luke i Tuzle mjesto smrti nije navedeno, ali s obzirom na prebivalište postoje jake indicije da su smaknute u Beogradu.

Oko dva Benjamina Atijasa (1924. i 1927.) s jasenovačkog popisa vlada prava zbrka. Benjamin Atijas iz Travnika je najvjerojatnije stradao u Jasenovcu, ali prema iskazima rođaka pravo ime oca je vjerojatno Behar (Behor, Bohor), a ne Avram i prema svemu sudeći najvjerojatnije su od njega nastala obojica s jasenovačkog popisa uz dodatak da je godina rođenja u jednom slučaju preuzeta od Benjamina Atijas rođenog 1924. iz Sarajeva ili Zagreba, koji je živio i vjerojatno stradao u Zagrebu 1941. što je već spomenuto u prethodnim člancima.

U jasenovačkom popisu su dvojica Zdenka Kaisera. Kod obojice piše da su rođeni iste 1914., kod jednoga je to označeno kao nepouzdan podatak, a u napomenama piše da je rođen 1930. i da nije stradao 1941. već 1944. To je dobar indikator da se radi o višestrukim prepravljanjima podataka. U notornom beogradskom „Spisku“ su kod dvojice Zdenka Kaisera navedene godine rođenja 1912. i 1930. i od te „dvojice“ će u jasenovačkom popisu nastati Zdenko Kaiser sin Hermanov. U Yad Vashemu je samo jedan iskaz rođaka o Zdenku Keiseru, sucu iz Osijeka, rođenom 1914. i stradalom u Auschwitzu 1942.

U jasenovačkom popisu su dvije Ane Weiss rođene 1890. i 1935. i dvije Hane Weiss rođene također 1890. i 1935. To naravno nije slučajno jer nema slučajnosti u jasenovačkom popisu, tim više jer kod tri Ane/Hane piše da su iz Iloka, a kod jedne Ane (1890.) ne piše mjesto rođenja što je već spomenuto u prethodnim člancima. Hana Weiss rođena 1890. je prema napomenama u jasenovačkom popisu djevojačkog prezimena Štajmec. U jednom zapisu u Yad Vashemu spominje se Hana Weiss iz Tacova u tadašnjoj Čehoslovačkoj, danas u Slovačkoj, djevojačkog prezimena Steinmetz, a prema iskazu brata stradale mjesto smrti je nepoznato. Kod Ane Weiss rođene 1935. situacija nije najasnija jer nema imena oca, a prema nekim iskazima bila je u logoru kraj Gdanjska i stradala u Auschwitzu. Prema navedenom može se reći da su Ane ustvari Hane i da nisu stradale u Jasenovcu.

Mazalta Atijas s jasenovačkog popisa rođena je 1885.* u Sanskom Mostu, a stradala je 1941.* u Staroj Gradiški*. Svi podaci označeni zvjezdicom (*) su prema samim autorima popisa nepouzdani, dakle jako puno nepouzdanih podataka. U napomenama su navedene alternativne godine rođenja 1880., 1899. i iz Yad Vashema preuzet podatak o 1871. godini. Kao mjesto smrti u napomenama jasenovačkog popisa navodi se Čehoslovačka i Jasenovac. Prema organizaciji preživjelih Židova iz nekadašnje Jugoslavije Mazalta Atijas (1891.) stradala je u Đakovu, a na popisu žrtava iz logora Đakovo na mrežnoj stranici El Mundo Sefarad nalaze se dvije Mazalte Atijas rođene 1871. i 1891. To znači da je Mazalta Atijas s jasenovačkog popisa stradala u Đakovu.

Mihael Kampos je prema jasenovačkom popisu rođen nepouzdano određene 1890.*, ali u napomenama je navedena i 1885. pa to ukazuje da su i u ovom slučaju podaci iz Yad Vashema najvjerojatnije poznati crvenim kustosima, ali im ne odgovaraju jer u Yad Vashemu piše da je Mihael Kampos stradao u Auschwitzu, a ne u Jasenovcu.

U jasenovačkom popisu nalaze se otac i sin Adolf i Ladislav Löbl iz Čađavice pri čemu je o Ladislavu već pisano u prethodnim člancima. U Yad Vashemu postoje zapisi Fanje Arion Levi djevojački Löbl o ocu i bratu prema kojima su oni stradali u Auschwitzu. Fanja Arion Levi je svojim iskazima kao žrtve iz Auschwitza navela i svog strica Emanuela Löbla te bratića i sestričnu Marka i Ljubicu Kastenbaum. Svi su oni iz Čađavice, svi stradali u Auschwitzu i svi se nalaze na jasenovačkom mrežnom popisu. Na jasenovačkom popisu nalazi se još jedan Adolf Löbl, bez imena oca, rođen 1909., iz Tuzle. O toj navodnoj žrtvi u Yad Vashemu nema iskaza rodbine ili prijatelja. Okruglih 10 godina je mlađi od Adolfa Löbla iz Čađavice pa sve to povećava sumnju da se ovdje radi o još jednoj papirnatoj žrtvi.

Ninočka

Jedna od navodnih žrtava iz jasenovačkog popisa kod koje se nije moglo točno utvrditi gdje je stradala je Nina Goldstein. Prema jasenovačkom popisu rođena je navodno 1862.*, ali autori popisa označili su taj podatak kao nepouzdan. Isti je slučaj i s podacima o godini 1942.* i mjestu smrti Stara Gradiška*. Prema podacima u napomenama vidi se da su autorima poznati bar neki podaci iz Yad Vashema, no godine rođenja koje se navode u iskazima rođaka Nine Goldstein 1867. i 1875. nisu spomenute, ali je spomenuto djevojačko prezime Maler u inačici Mahler što je kasnije korišteno kod klonirane jasenovačke dvojnice kao nepouzdano ime oca. Ipak, u napomenama jasenovačkog popisa nije navedeno neko drugo ime, jasno je i zašto. Prema zapisu iz Yad Vashema Nina Goldstein rođena 1867. stradala je u Hrvatskoj, ali ne navode se mjesto i okolnosti smrti. Autori jasenovačkog popisa to znaju pa u napomenama piše alternativa da je mjesto smrti nepoznato. Prema godinama rođenja u napomenama jasenovačkog popisa može se zaključiti da je mlađa Nina Goldstein (1904.*) iz jasenovačkog popisa vjerojatno kreirana dijelom od podataka svoje starije imenjakinje s popisa, a dijelom od podataka o Nini Goldsteyn, rođenoj 1903. od oca Mikhaila, što fonetski podsjeća na “nepouzdanog” Mahlera i tako se je rođena Moskovljanka Nina Goldsteyn koja nije ubijena u nekom logoru u Hrvatskoj, vjerojatno u Hrvatskoj nikada i nije bila, u modificiranoj inačici našla na jasenovačkom popisu i to samo zato što joj se ime nalazi na popisu evakuiranih tijekom Drugog svjetskog rata u okrug Kandri u nekadašnjem SSSR-u.

 

Varijabilni zemljopis

Od osam zapisa iz Yad Vashema o Simkhi Kalderon njih sedam se temelje na iskazima svjedoka, a šest ih se odnosi na nekoliko Simkhi Kaderon sve rodom iz Makedonije. Jedini zapis koji odstupa od ostalih je iz srpskog propagandističkog pamfleta „Spisak žrtava rata“, memorandumskog sljednika starijeg komunističkog popisa iz 1964., a to je izvor za 3/4 podataka iz jasenovačkog popisa. Uglavnom sve Simkhe Kalderon stradale su u njemačkim logorima kao što je Treblinka, a primjerice jedna Simkha Kalderon koje je živjela u Zagrebu stradala je u logoru Birkenau. Prema podacima iz Yad Vashema može se rekonstruirati kako je vjerojatno nastala jasenovačka žrtva Simha Kalderon rođena 1885. iz Bosanske Gradiške. U napomenama kod Simhe Kalderon je podatak iz Yad Vashema prema kojem je rođena 1891. i stradala je u Treblinki 1943. U jednom zapisu iz Yad Vashema su podaci o Simkhi Kalderon iz Bitolja rođenoj 1887., živjela je u Beogradu i tamo su je 1942. u prvoj svjetskoj judenfrei državi ubili Srbi. Vjerojatno je kombinacijom ovih dviju Simkhi Kalderon postignut cilj da se krivica s pravih ubojica prebaci na Hrvate, a Srbija kao pijemont svih jugošovena ostane čista.

Dvije Berte Gross iz jasenovačkog popisa imaju ukupno sedam svojih inačica u srbijanskom pamfletu „Spisak žrtava rata“, memorandumskom izdanju proskribiranog i dugo vremena bunkeriranog komunističkog popisa iz 1964., glavnog izvora za mrežni jasenovački popis. Starija Berta Gross s jasenovačkog popisa rođena je navodno 1897.*, iz Vinkovaca, a stradala je u Staroj Gradiški 1942. U napomenama su navedene još tri alternativne godine rođenja u rasponu od 15 godina (1880., 1887. i 1895.). To je vjerojatno posljedica neodlučnosti kod preuzimanja podataka o nekoliko lažnih žrtava iz srpskih i komunističkih popisa. U srpskim i komunističkim popisima navode se tri odgovarajuće Berte Gross. Prva iz Vinkovaca, rođena 1888., stradala u Staroj Gradiški 1942., druga iz Varaždina, navodno živjela u Zagrebu, otac joj se navodno zvao David i ubijena je 1945., ali ne navodi se gdje. Vjerojatno je od te dvije Berte Gross kreirana jedna s jasenovačkog popisa. Treća Berta Gross iz ove grupe rođena je 1896., iz Zagreba, živjela u Kutini, a umrla je u logoru Đakovo 1941. Kao što je bilo i za očekivati, ime Berte Gross ne nalazi se na popisu umrlih u logoru Đakovo. Iz navedenih podataka može se zaključiti da je Berta Gross frankenštajnovski sastavljena od nekoliko papirnatih žrtava, a godina rođenja 1897.* je od samih autora označena kao nepouzdana. To je novi doprinos ovoj groteski koja se temelji na stvarnoj Berti Gross, rođenoj 1896., iz Kisača u Bačkoj, prema iskazu nećakinje stradala je 1944. u Auschwitzu.

Druga Berta Gross s jasenovačkog popisa samo je naizgled slična prethodnici. Razlika nije samo u nekoliko godina starosti kod rođenja ili u dilemi Stara Gradiška ili Jasenovac jer ona stvarno ni ne postoji, već u jednom puno dubljem problemu. Ova Berta Gross s jasenovačkog popisa rođena je navodno u Drenovcima blizu Županje 1906.*, od oca Davida*. Dva potonja podatka označena su kao nepouzdani od samih autora popisa. Međutim podatak o mjestu rođenja premda nije označen kao nepouzdan je i najzanimljiviji. Mjesto Drenovci kod Županje navodi se u jasenovačkom popisu kao mjesto rođenja kod još nekoliko Grossova. Prema iskazima rođaka u Yad Vashemu postoje dvije Berte Gross, obje iz Srbije. Starija rođena 1900. je rodom iz Zrenjanina, živjela u Rumunjskoj pa tijekom Drugog svjetskog rata u Nišu u južnoj Srbiji i tu se podaci počinju razlikovati, ali jedina je dvojba jesu li je Srbi ubili u vožnji smrti Beogradom u svojim plinskim kamionima tzv. dušegupkama ili su je Srbi ubili u logoru Crveni Krst na neki drugi način. Mlađa Berta Gross rođena je 1906. iz Dejanovaca u Srbiji, otac Filip, prema iskazu rođaka stradala je u Valpovu 1941. U Yad Vashemu postoji podatak iz srbijanskog memorandumskog pamfleta, preslikan iz komunističkog popisa iz 1964. prema kojem je Berta Gross rođena 1904., otac joj se također zove Filip, ali više nije iz Dejanovca u Srbiji, već iz Drenovaca u Hrvatskoj. Ta evolucija podataka se nastavila pa otac više nije Filip, već David, nije stradala u Valpovu, već u Jasenovcu. Kod manipulacija s jasenovačkim popisom stalno samo vječna mijena jest. Što se tiče mijene, zadnja aktivna promjena na mrežnom jasenovačkom popisu se u vrijeme pisanja ovog članka dogodila 7. rujna 2016. godine pri čemu su na popis dodani Jelena Hasura i Tomo Stjepanović te su izvršene manje promjene na podacima o drugim ljudima. Nije Berta Gross usamljena, možemo spomenuti još i ostatak obitelji: Aleksandra, Brunu i Silvija Grossa. Ima toga još i previše. Pravi Gross-problem, ali o tome kako od raznih Dejanovaca nastaju Drenovci drugom prilikom.

Na putu za Beograd

Manipulacije koje su vezane uz mjesto smrti hrvatske slikarice Tine Morpurgo opisane su u članku „Jasenovačka pljačka novaca Ministarstva kulture“. Marija Morpurgo je majka Tine Morpurgo. U Yad Vashemu u iskazima nećakinje i zeta samo se navodi da je ubijena, ali ne i gdje. Zna se da je cijela obitelj bila deportirana zajedno, ali oca Viktora tj. Vittoria Haima nema na jasenovačkom popisu. Prema nepouzdanom iskazu preživjele kćeri danom desetljećima nakon Drugog svjetskog rata navodno je stradao u getu Theresienstadt u tadašnjoj Čehoslovačkoj. To je vrlo diskutabilan podatak jer čak i u memorandumskom pamfletu „Spisak žrtava rata“ piše da je Viktor Morpurgo ubijen u Beogradu i to u studenome 1943. isto kad i većina dolje navedenih Židovki iz Splita. Prema iskazu nećaka u Yad Vashemu Elvira Lachs djevojačkog prezimena Morpurgo, rođena u Goriziji 1878., stradala je u Auschwitzu 1944. U jasenovačkom popisu nalaze se dvije Elvire Morpurgo iz Splita, starija navodno rođena 1901.* godine koja je od samih autora popisa označena kao nepouzdana i mlađa rođena 1934. U svakom slučaju bar za jednu Elviru Morpurgo u Yad Vashemu nema nikakve potvrde da je uopće postojala, a prema navedenim podacima obje su vrlo upitne. Olgi Gaon-Morpurgo s jasenovačkog popisa jedina slična žrtva iz arhiva Yad Vashema o kojoj postoje iskazi neovisni o jugokomunističkim i velikosrpskim izvorima je Olga Morpurgo rođena 1871., iz Trsta, stradala u Auschwitzu. Da nešto nije u redu s podacima o Berti Gaon iz jasenovačkog popisa vidljivo je iz podataka iz srbijanskog “Spiska žrtava rata” u kojem se navode dvije Berte Gaon, obje iz Splita i obje rođene 1927. Samo kod jedne je navedeno ime oca Isak. Glavna razlika je da kod jedne piše da je stradala u Staroj Gradiški u studenom 1943., a kod druge da je stradala 11. ožujka 1944. u Jasenovcu. Moglo bi se reći da su u jasenovačkom popisu jednostavno promiješali podatke i stvorili jasenovački koktel. Treba napomenuti da Berte Gaon rođene otprilike 1927. nema u digitalnom arhivu žrtava iz Yad Vashema. Dobro je poznata epizoda iz Drugog svjetskog rata kad su Nijemci nakon kapitulacije Italije deportirali Židove iz Splita u beogradske logore smrti gdje su svi ubijeni. Brojni su slučajevi iz jasenovačkog popisa u kojima se navode navodne jasenovačke žrtve iz Splita stradale 1943. ili 1944. u vrijeme kad su svi deportirani za Srbiju i poubijani u tamošnjim logorima smrti i stratištima.

 

Zaključno se može reći da od 54 navedene žrtve iz jasenovačkog popisa u Hrvatskoj ih je stradalo najviše 20 (37%). Od toga samo je jedan Benjamin Atijas vjerojatno stradao u Jasenovcu (2%)., a tri žrtve iz Hrvatske stradale su u njemačkom logoru Loborgrad i talijanskom logoru na Hvaru (6%) Najviše ih je prema iskazima iz Yad Vashema stradalo u Auschwitzu 17 (31%). U Đakovu ih je stradalo 12 (22%), ali pola ih se ne nalazi na popisu žrtava iz logora Đakovo pa se ne zna točno gdje su stradali. U srbijanskim logorima, pretežno u Beogradu, stradalo ih je minimalno 8 (15%). Jedna od žrtava je stradala u logoru Treblinka. U nekoliko slučajeva mjesto smrti je nepoznato, za jednu navodnu žrtvu nema potvrde da se uopće radi o stvarnoj osobi, a jedna navodna žrtva koliko je poznato nije stradala u logorima osim možda u Staljinovim komunističkim gulazima. Postoje jake indicije da je Jasenovac služio kao prolazna stanica na putu do krajnjih odredišta. Primjeri Tine Morpurgo, njezinih roditelja i rođaka iz Splita koji se većinom nalaze na jasenovačkom popisu premda su ubijeni u Beogradu, ukazuju da su transportirani iz Splita možda preko Jasenovca do Beograda. Slično je u slučaju Malvine Goldstein i Irme Langfelder koje su prema podacima iz Yad Vashema rođene u Đakovu, a stradale su u Auschwitzu. Prema slučaju Paule Kornhauser koja je iz okolice Požege, a deportirana je i stradala u logoru Đakovo može se pretpostaviti da su i Židovke iz Đakova internirane prvo u najbliži logor, a to je bio logor u Đakovu, a zatim dalje u Njemačku, možda i preko Jasenovca. Prema dva gore navedena slučaja može se reći da je nakon zatvaranje radnog logora u Đakovu bar dio logoraša tj. logorašica deportiran u njemačke logore. Indirektno na to ukazuje i podatak da od u ovom tekstu navedenih žrtava za koje u Yad Vashemu postoje zapisi da su stradale u Đakovu pola njih nisu na popisu žrtava logora Đakovo. Zatvaranje logora u Đakovu vremenski se podudara s puštanjem u funkciju nacističkog logora Treblinka 2. Veliki dio žrtava iz logora Đakovo nalazi se i na Jasenovačkom popisu, ali ne na temelju čvrstih dokaza već temeljem propagandno-političkih razloga. To je tema koju bi trebalo detaljno istražiti. Prema navedenim podacima može se zaključiti da je Jasenovac bio i tranzitna postaja tj. Dulag na putu prema nacističkim i srpskim logorima smrti.

Izvor: narod.hr