Godinama naši crljeni mediji
Provodu hajku na branitelje
Broju in kune
Mire kuće
Pribiru stanove i
Ratne putove
Dan, noć bubaju kako su ratovali poradi privilegija
Dašta
Bili vidoviti naši branitelji
Znali oni i ‘ko će dobit rat
I koje zakone će Sabor izglasat
Najdraža in tema
Lažni branitelji
Lažni ratni invalidi
Tuten njima leži fokus
Jerbo lašnje je bit’ dezerter
Ako svakoga branitelja
Proglasiš lažnin
Ili barenko metneš ljudima muvu u uvo
Kako je svaki morebit lažni
Dašta
Svakoga poda svitlo
Pa redon
Sumnja i ispitivanje
Tuten in leži pola rađe
Dezerter će ti prigledat ratni put
Nu
To mu je struka
Pa rulja naivna i nevirna umisto da se nakloni svakomu živomu i mrtvomu branitelju
Gleda i’ popriko
Su sumnjon
Ono
Kriv si dok ne dokažeš kako si nevin
Niki dan se vozin do našega Varuša
Zoron
Na svakoj ćoši cipaju se drva
Palete bilja vozaju se od kuće do kuće
Zdrak već mirluši na vatru iz šporeta
Saće brzo i pole posute krupnon soli
Studeni je na vratin
Uza testu
Cilin puton
Pitar do pitara
Oni šareviti
Su krupnin i sitnin glavan cvitova
Poredani u krug života
Živo cviće u crnoj zemlji
Za naši stari greba
Prodaje narod i kupuje
I cviće i sviće
Jerbo ovo je vrime
Oni naši
Gorikar
Pa znaden kako ću obaći sve čovikove
I sve moje
I kod Luke
I kod Marka
Jerbo ja san van nenormalni vjernik
Nenormalni katolik
Nisan normalni vjernik po pravilniku/kanonu Indeksa i slični
Iđen na svetu misu u svoju crkvu
U svome selu
Nije mi dosta molit se u svojoj kući
I na Gomeli
Triba mi i oltar
Svetohranište
I pretvorba
Grišin vrlo pa se gledan ispovidit svako zeru
Poštivan svoga župnika
Tako me odgojilo
Poštivan svakoga pratra i svaku časnu
Neman potribu okolo trkeljat kako su svi pratri lopovi i pedofili
Jerbo znaden kako katolički pratri nemaju monopol ni na jedno a ni na drugo
Ne brojin njijove zalogaje
A ni’ kune
Ne sikira me to
I nji imade grišni
Jerbo ljudi su i oni
Ništa ljucko ni nji’ ne priskače
Pa ja lipo molin Boga i za nji
Dica mi iđu na katolički vjeronauk u školi
K’o i svin drugin nenormalnin katolikin
Zato što nami vjeronauka nikad dosta
Nikad
Pa iđu i na školski i na župni
Postimo i molimo
Nami pravo na život iznimke nema
Nije nan dosta Bogu se molit po šumama i gorama
Tribamo crkve naše
I u njima pratre
Pa iđemo na pjevanje, rozarije i procesije
Ae
Ne iđemo na jogu
I ne redimo po kući tole i kredence
Po nikakvome
Feng šuiju
K’o oni normalni katoliki
Neka smo nenormalni mi znademo
Kako mir u kući ne donosi obla tola
Nego Krist
Vrime je normalni katolika
Nameću ji crljeni mediji
Jerbo oni uvik među našima nađu
Nekoga korisnoga manitaša
Ne vole Crkvu a ni pratre u politiki
Ali ako pratar tuče po Crkvi
Rada bi mu oni dat’ i misto u Saboru
Zgodit mu
Metnit ga di ga se što bolje čuje
Dočin pratar gukne na drugoga pratra
Uzmu ga oni poda svoje
I zakite ga etiketon
Normalnoga pratra
Pa uskupa su takin pratrin
Iđu brojat
Koji su to katoliki koji se triba plašit’
Koji su to katoliki koji izazivaju tjeskobu
I koji su to katoliki koji potiču na mržnju
Okomilo se to vrlo na biskupa Košića
I one udruge koje jedine dižu glasa
Za pravo na život
Ako je biskup Košić nenormalan
I ja san
Ae
Jesan
I to mi je na diku
Nisan korisni manitaš
Meni nisu fokus lažni branitelji
Ni lažni invalidi
A ni pratri pedofili
Niti me smetaju katoličke udruge
Niti biskup Košić
Nosin u rukan bilo cviće ovi dana
A poda rukon mi bile sviće
Za sve one naše bile grebe
Za one mrtvoga tila
Ali duše kod Boga
Nenormalna san
Eto jesan
Su živin braniteljon
Kavu pijen
I jutrin
I uvečer
Prije nego on ode svojoj kući molit krunicu
Jerbo
On moli svaki dan
On
Moj branitelj
I katolik
Oni čovik čije oči nosin i oni čovik što san ga imala privilegiju čekat
Cili rat
Privilegiran on
I ja uskupa su njin
Govorimo o ranama rata
Dokasno
O izgubljenoj mladosti
O tome kako ljudi kratko pamtu
Dobrotu
I žrtvu
Govorimo
O nepravdama u nebo vapijućin
Sikiramo se uskupa
Pa se unda uskupa nadamo
I gledan svit njegovin modrin očima
Pa znaden kako samo njegov pogled
Lažan nije
Nije
Niti more bit lažan
On vidi uprav
Vidi uprav ovi svit di on i ja
Postadosmo
Nenormalni
Priko samo jedne noći