Platforma Možemo!, udruga Dugine obitelji i bivši predsjednički kandidat Dario Juričan podržali su homoseksualni par, Ivu Šegotu i Mladena Kožića, koji žele dobiti status udomitelja djeteta i napali odluku Centra za socijalnu skrb Zagreb koji je sredinom prošlog mjeseca taj zahtjev odbacio. Tvrde da se radi o “nepoštivanju pravomoćnih sudskih odluka”.
> Tko su Ivo Šegota i Mladen Kožić i koje udruge i stranke stoje iza njih?
> Dr. Herman Vukušić o Staziću: ‘Glasan za istospolne parove, za branitelje je šutio’
> Centar za socijalnu skrb odbio homoseksualni par – u interesu djeteta i u skladu sa zakonom
Za koordinatora udruge Dugine obitelji, Danijela Martinovića nevjerojatno je “da su životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić dobili i drugu odbijenicu Centra” te je poručio da kod udomitelja prvenstveno treba provjeriti jesu li dobri udomitelji, a ne koje su seksualne orijentacije.
I Sandra Benčić iz stranke Možemo! rekla je da se radi o “nepoštivanju pravomoćne sudske odluke”.
“Radi se o tome da tijela javne vlasti sve češće ne poštuju pravomoćne sudske odluke. Neposredan povod ovoj konferenciji je odbijanje ravnateljice Centra za socijalnu skrb Zagreb da provede pravomoćnu odluku Upravnog suda kojom se daje pravo istospolnom paru da podnese zahtjev za udomiteljstvom djeteta”.
Zakon o udomiteljstvu ne predviđa da homoseksualni parovi posvajaju djecu
Centar za socijalnu skrb Zagreb ponovno je sredinom prošlog mjeseca odbacio zahtjev za stjecanjem statusa udomitelja koji je podnio homoseksualni par. CZSS nije ni pokrenuo postupak da Šegota i Kožić dobiju status udomitelja, već odbacio zahtjev jer nema osnovi za pokretanje postupka. Zakon o udomiteljstvu ne poznaje niti predviđa da homoseksualni parovi posvajaju djecu.
CZSS je svoju odluku donio na temelju čl. 42. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem: “Kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.”
“U Zakonu o udomiteljstvu („Narodne novine“ br. 90/11. i 78/12.) udomitelj i njegov životni partner nisu određeni, odnosno Zakon ne poznaje i ne navodi termin životnog partnerstva, stoga ni ovo tijelo ne može donijeti rješenje koje se ne temelji na primjeni zakonskih odredbi, već se temelji na mišljenju suda.”
Za rješavanje predmetne upravne stvari [slučaj Šegota-Kožić] primjenjuje se tada važeći Zakon o udomiteljstvu („Narodne novine“, br. 90/11. i 78/12.), sukladno odredbi čl. 59. st. 1. sadašnjeg važećeg Zakona o udomiteljstvu („Narodne novine“ br 115/18), koji svojedobno ponovno u svojoj odredbi čl. 9. toč. 2. i 3. ne prepoznaje i ne određuje udomitelja i njegovog životnog partnera.
Budući da iz zakonskih odredbi proizlazi sve gore navedeno, sukladno odredbi čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, valjalo je zahtjev odbaciti, iz obrazloženih razloga, jer upravno tijelo ne pronalazi zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za izdavanje dozvole za obavljanje udomiteljstva.”
Psihijatar Vukušić: Danas se mnogi dreče zbog tate Ive i tate Mladena, a zbog branitelja su šutjeli
Tijekom rasprave u Hrvatskom saboru SDP-ov Nenad Stazić osvrnuo se na odluku Centra za socijalnu skrb Zagreb. U rješenju Centra piše da “ovo tijelo ne može donijeti rješenje koje se ne temelji na primjeni zakonskih odredbi, već se temelji na mišljenju suda”.
“Kako osobno poznajem gospođu Tatjanu Brozić Perić mogu samo ovim putem posvjedočiti da se u njezinom slučaju radi o vrhunskom stručnjaku i profesionalcu, a što se pak tiče “nepoštivanja suda” tu Stazić pokazuje apsolutno neznanje upravno-pravnih procesa države u čijem parlamentu sjedi. Naime, u razdoblju od 2000. do 2004. godine na tisuće presuda upravnog suda donešeno je u korist hrvatskih branitelja koji nisu mogli regulirati svoj status zbog postojećih zakonskih odredbi. Taj broj je bio toliko velik da je tadašnji ministar hrvatskih branitelja i Stazićev partijski drug, Ivica Pančić, prozvao sudove u Hrvatskoj da “proizvode nove invalide”! Međutim, u svim tim slučajevima presude su značile samo mogućnost ponovne procjene braniteljskih statusa, a koje bi (opet) u pravilu završavale negativno! Stazić, i puno onih koji danas dreče zbog tate Ive i tate Mladena, tada su mučki šutjeli”, napisao je ugledni psihijatar KBC-a Zagreb Herman Vukušić.
Podsjetimo, LGBT organizacija “Dugine obitelji” prvo je oformljena kao neformalna grupa u sklopu udruge Zagreb pride, a početkom 2017. je osnovana kao zasebna udruga sa oko 100-tinjak članova, većinom iz Zagreba. Zalaže se za redefiniciju braka, omogućivanje posvajanja djece homoseksualnim parovima, legalizaciju surogatstva te promociju LGBT ideologije u odgojno-obrazovnom sustavu. Kožić i Šegota, koji su predali zahtjev za udomljavanje djeteta, uz koordinatora udruge, Daniela Martinovića, najistaknutiji su članovi i aktivisti ove LGBT udruge.
Kako je najavio homoseksualni par, žalit će se Ministarstvu demografije, a ako žalba ne bude uvažena, ponovno će ići na Upravni sud.
“To je naš idući korak. Ako žalba ne bude uvažena, ponovno ćemo ići na Upravni sud i tražiti da sud samostalno donese odluku, a ne da vraća postupak na početak. Ovakva postupanja nižih upravnih tijela, koja ne poštuju obvezujuće sudske odluke, ne pridonose vladavini prava. Upravo suprotno, vrijeđaju temeljnu vrednotu ustavnog poretka”, kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja zastupa Šegotu i Kožića, inače je poznata po aktivističkom zastupanju. Također je zastupala Iskorak i Kontru u slučaju protiv vjeroučiteljice Jelene Mudrovčić koju su 2011. godine tužili za homofobiju, a sve je srušeno na sudu.
Đuro Sessa: ‘Odluka Centra nije nezakonita’
Centar za socijalnu skrb, objašnjava načelno predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, može donijeti rješenje s istim zaključkom kakvo je doneseno i prvi put, odnosno onakvo kakvo je sud svojom presudom poništio i poslao cijeli postupak na ponovno odlučivanje.
“Sud je presudio da se predmet vraća na ponovni postupak. Sud je imao mogućnost da sam riješiti pitanje, odnosno da ne traži ponavljanje postupka već da svojom odlukom zamijeni rješenje centra za socijalnu skrb i, primjerice, odluči o tome da zahtjev tužitelja treba biti prihvaćen, no sud to nije učinio. Stoga Centar može ponovno donijeti isto rješenje, ali bi obrazloženje odluke moralo biti daleko temeljitije obrazloženo”, kaže Sessa.
> Škrabalo sa ‘šeficom’ svog brata – zagovarala ratifikaciju IK. Je li u sukobu interesa?
> Komora socijalnih radnika: ‘Sarnavka je obmanula javnost’
>Nastupa li pučka pravobraniteljica kao glasnogovornica Sandre Benčić i CMS-a?
> Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije zabranila bi Željki Markić nastupe u medijima
Relevantna istraživanja: Nije isto podižu li djecu istospolni parovi ili muškarac i žena
Suprotno od onoga što tvrdi Martinović, relevantna istraživanja pokazuju da nije istinita tvrdnja da nema razlike za djecu koju podižu istospolni parovi ili muškarac i žena.
Kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine. Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola.
Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom “Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (“Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition”) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola. Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema.
Slični rezultati dobiveni su i istraživanju Paula D. Sullinsa iz 2016. godine koje je objavljeno pod nazivom “Nevidljive žrtve: Odgođeni početak depresije među osobama odraslim s roditeljima istoga spola” (Invisible Victims: Delayed Onset Depression among Adults with Same-Sex Parents).
Istraživanje je pokazalo da su osobe u dobi od 28 godina, podizane od strane istospolnih partnera, imale dvostruko veći rizik od depresije nego osobe koje su podizane od roditelja različitog spola. Sullins zaključuje da s interpretacijom dobivenih podataka treba biti oprezan te ističe kako su potrebna daljnja istraživanja na tom području.
Prema rezultatima istraživanja sociologa Marka Regnerusa pod nazivom “Istraživanje novih obiteljskih struktura” iz 2012. godine, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%. Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene), a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene.
Djeca odgajana u istospolnoj zajednici vjerojatnije će se zaraziti nekom spolnom bolešću, a prema podacima ovog istraživanja radi se o 40% slučajeva, dok taj postotak kod djece koju su odgojili muškarac i žena iznosi 8%. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici općenito su manje zdrava, siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima.
