Poput iseljeništva drugih zemalja i hrvatsko je iseljeništvo vezano za svoju domovinu. Kao i drugdje Hrvati su otišli ili zbog političkog progonstva ili zbog ekonomske nemogućnosti nastaviti dalje. Povezanost s domovinom nije im umanjila daljina, niti duljina boravka u zemljama dalekim ili bliskim.
Njihov glas na izborima nije njima samo njihovo pravo nego živi interes kako pomoći domovini.
Čak 115 država svijeta (a broj stalno raste) omogućilo je glasovanje svojim iseljenicima (16 zemalja Amerike, 20 Azije, gotovo sve europske, 10 zemalja na Pacifiku). Glasovanje onih koji žive u inozemstvu seže još u vrijeme rimskog carstva.
> U ime obitelji: Do kada će Hrvati izvan Hrvatske na izborima biti građani drugog reda?
U nekim državama ona je uvedena iz poštovanja prema iseljeništvu koja je dala puno u borbi za slobodu nacije kao što je to primjer priznanja onima koji su se borili u Prvom ili Drugom svjetskom ratu.
> U ime obitelji – Birajmo zastupnike imenom i prezimenom
Pravo glasovanja iseljeništvu uveli su tako među ostalima: Indija 1950., Francuska 1975., Španjolska 1978. Švicarska 1989., Austrija 1990., Argentina 1993., itd. Metode glasovanja su različite. U 79 zemalja dijaspora može glasovati samo fizičkom nazočnošću, u 47 zemalja glasovanje je omogućeno dopisno, u čak 16 zemalja glasovanje je moguće zastupanjem druge osobe. Nizozemska, Estonija i Sjedinjene Američke države omogućile su glasovanje internetom. Mnoge druge zemlje već rade na tome, navodi fra Jozo Grbeš.
> Je li ‘dijaspora’ toliko nevažna hrvatskoj vlasti?
Većina europskih država koji imaju brojna iseljeništva godinama su tražile najbolje načine uključivanja dijela svojih državljana, koji žive izvan državnih granica, u izborne procese u matičnim državama.
Najdalje je u tom pogledu otišla Italija, punopravna članica Europske unije, koja je za svoje državljane koji žive u inozemstvu uvela sustav dopisnog glasovanja. Tako pripadnici talijanske manjine u Hrvatskoj na izborima u Italiji glasuju dopisnim putem, iz Hrvatske. U Norveškoj je 2011. uz elektroničko glasovanje uvedena i mogućnost telefonskog glasovanja za osobe koje nisu toliko tehnički potkovane.
Elektroničko i dopisno glasovanje demokratske zemlje rabe kao način osiguravanja dostupnosti glasovanja svim svojim državljanima, sprječavanje diskriminacije i povećavanje broja birača koji sudjeluju u izbornom procesu. Što se tiče Hrvatske, i Ustav RH i pravne stečevine EU zahtijevaju jednaku dostupnost glasovanja svim biračima – to u Hrvatskoj još ne postoji.
Niti za glasače koji žive u dijelovima Hrvatske gdje moraju putovati na veću udaljenost kako bi mogli doći do biračkog mjesta, niti za hrvatske državljane koji prebivaju u drugim zemljama sa vrlo malim brojem biračkih mjesta.
> Osim u Hrvatskoj novi Sabor birat će se u još 49 država
Više od 400.000 državljana koji prebivaju izvan Hrvatske ne samo da ne može glasovati dopisnim ili elektroničkim putem, već se prije glasovanja moraju “registrirati“ za glasovanje i onda putovati stotinama i tisućama kilometara kako bi na malobrojnim lokacijama mogli ostvariti svoje građansko pravo – sudjelovanje na izborima.
Birači s prebivalištem u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini može se glasovati u četiri grada: Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Tuzli.
Birači koji žive u Livnu, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Mostaru, u jednom smjeru moraju putovati oko 2 sata i prijeći 120 km. To znači da sveukupno na glasovanje moraju potrošiti četiri sata, i prijeći preko 240 km, što će im samo u benzinu stvoriti trošak od preko 50 konvertibilnih maraka, ili 200 kuna.
Birači s prebivalištem u Njemačkoj
U Njemačkoj se može glasovati u šest gradova: Berlinu, Münchenu, Düsseldorfu, Stuttgartu, Frankfurtu i Hamburgu.
Birači koji žive Kölnu, u kojem živi oko 3500 Hrvata, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Frankfurtu, trebaju također putovati oko dva sata i prijeći oko 200 km. Njima će za ostvarenje svoga biračkog prava ukupno trebati četiri sata, a trošak putovanja će iznositi više od 50 eura.
Birači s prebivalištem u SAD-u
U SAD-u se može glasovati u četiri grada: Chicagu, Los Angelesu, New Yorku i Washington DCu.
Birači koji žive u Pittsburghu, u kojemu je sjedište Hrvatske bratske zajednice, su praktički onemogućeni u glasovanju, osim ako se ne odluče putovati avionom do najbližeg biračkog mjesta u Washington DC-u ili potrošiti 8 sati na putovanje automobilom.
Ovo su samo neki od primjera koliko se hrvatske državljane diskriminira u ostvarenju njihovog biračkog prava.
Uz otežan ili nemoguć pristup biračkim mjestima zbog njihove udaljenosti, na biračkim mjestima u BiH čekalo se satima, čime se glasače obeshrabrivalo da uopće izađu na izbore.
“Ovakvi uvjeti su diskriminatorni prema Hrvatima s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, te su prekršena njihova Ustavom zajamčena prava. Očekujemo da hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske prestanu biti tretirani kao građani drugog reda”, upozorava udruga U ime obitelji te iz udruge ističu kako je krajnje vrijeme da se našim državljanima izvan domovine omogući dopisno i elektroničko glasovanje, što je u sklopu građanske inicijative „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ zatražilo 380.000 građana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
