“Građanima se moraju omogućiti poslovi i prihodi kako bi mogli normalno zarađivati i onda sukladno s tim, racionalno otplaćivati dugove. S druge strane, mora se raditi na tome, da se prisili ili omogući onima – koji su u određenom vremenu iracionalno i nemoralno dizali dug u visinu s raznim kamatama – da te dugove otpišu ili smanje”, rekao je bivši ministar pravosuđa Ante Šprlje u vezi gorućeg problema ovršenih građana.
Razgovarali smo s bivšim ministrom pravosuđa Ante Šprljom u vezi problema Ovršnog zakona i blokiranih građana. Ante Šprlje bio je ministar u Vladi Tihomira Oreškovića i dijelom u onoj Andreja Plenkovića do trenutka razriješenja dužnosti. Zamolili smo ga da nam na pitanja odgovori pod vidom svog mandata u Vladi i svoje poslovne pravne prakse.
Gospodine Šprlje, možete li se osvrnuti na vaš mandat u Ministarstvu pravosuđa vezao za Ovršni zakon i što ste kao ministar učinili u tom smjeru?
U vrijeme dok sam bio ministar postojao je Mostov prijedlog kojeg je vlada prihvatila i s nekim manjim amandmanima nadopunila. U to vrijeme je promijenjen Ovršni zakon kako bi se pomoglo ljudima koji su blokirani, tako da se mjesečna ovrha na plaću smanji i zaštiti umjesto prije 2/3, sada 3/4 i to za sve one građane koji imaju prosječnu, odnosno ispod prosječnu mjesečnu plaću u RH. Dakle 3/4 plaće se ne dira. To je pomoglo ljudima da imaju više novca za preživljavanje, jer je činjenica da su osnovne životne potrebe itekako bile ugrožene dotadašnjim propisom. U tom smislu postignut je jedan pomak. Možda naoko djeluje da je 3/4 plaće, od do tada 2/3, nevažan pomak ali je to naročito značilo u konkretnim slučajevima, jer ostaje nešto više novca za osnovne životne potrebe.
Također, uvedena je mjera po kojoj onaj tko posjeduje jedinu nekretninu i u njoj živi s obitelji ima prava u slučaju ovrhe, jedine nekretnine, na državni stan odnosno osiguran smještaj. Uveli smo i “zaštitu od prevaranata”, prevare koje su se do sada u praksi pokazale kao vrlo moguće – riječ je o slučajevima milijunskih prevara – gdje netko lažnom ispravom blokira nečiji račun.
Riječ još o niz nekih manjih dodataka tj. skupini mjera kojima smo htjeli olakšati život građanima.
Smatrate li da je Ovršni zakon ključan u rješavanju poražavajućeg broja od 320.000 blokiranih građana?
Želim istaknuti jednu vrlo važnu stvar, koji vidim da malo tko spominje! Ovoliki broj blokiranih, oko 320.000 nije nastao zbog jednog ili dva “loša” zakona. Svi su se sada usredotočili na Ovršni zakon, međutim stvarni uzrok – 320.000 blokiranih – jest puno širi: lose gospodarstvo; loš način upravljanja društvom koji je dopustio u određenom trenutku da se svako zaduži i to na bilo kakav način, da kamate budu u jednom trenutku čak i više od 20%. Cijeli način upravljanja državom, a koji je bio katastrofalan, doveo je do toga da je sustav morao pasti. Broj od 320.000 blokiranih je rezultat i posljedica sustava koji je preko 20 godina vođen na krivi način.
Što se dogodilo? Građani su osiromašeni! Recesija je udarila od 2008. do sada, nikad većom snagom! Ljudi su ostali bez posla i bez prihoda, a prije toga su mnogi digli velike kredite. Neregulirano financijsko tržište je divljalo od švicaraca, pa do kamata koje su se nakupljale, a u RH su bile među najvećima u Europi, ako ne i najveće. Takav loš sustav upravljanja gospodarstvom i društvenim procesima u cjelini doveo je do ove situacije koju danas imamo. Možemo mijenjati Ovršni zakon sto puta ali ako se ne uklone uzroci, ne ćemo napravit ništa. To je recimo, kao kada bismo pacijentu koji ima karcinom pomagali na način da mu dajemo tablete protiv bolova. Bol će dugoročno nestati uklanjanjem uzroka bolesti. Nažalost u našem društvu to malotko shvaća.
Najlakše je promijeniti jedan zakon, tako što će se stvori radna skupina koja će nakon izvjesnog vremena napravi nešto „novo“ i onda to “novo” predstavi kao nešto revolucionarno… Ali to neće otkloniti dug i skinuti teret s građana ove države, oni će i dalje biti dužni!
Građanima se moraju omogućiti poslovi i prihodi kako bi mogli normalno zarađivati i onda sukladno s tim, racionalno otplaćivati dugove. Na drugoj strani, mora se raditi na tome, da se prisili ili omogući onima – koji su u određenom vremenu iracionalno i nemoralno dizali dug u visinu s raznim kamatama i sl. – da te dugove otpišu ili smanje. To je skup procesa i propisa koje se treba mijenjati i primijeniti da bi sanirale ove krajnje posljedice, između ostalog, blokiranih računa.
Često se stiče dojam da je u slučaju blokiranih problem jednosmjeran! Kao da svu krivicu trebaju snositi blokirani građani ali gdje su tu vjerovnici, banke i tvrtke kojima je omogućeno da se ponašaju kao utjerivači duga?
To vam je kao da čovjeku koji može ponijeti 40/50 kg na svojim leđima stavite 200 kg na leđa – čovjek pada pod tim teretom! Dakle treba postaviti pitanje, tko je čovjeku stavio toliki teret na leđa. Dva su moguća rješenja: 1. ojačati čovjeka kako bi mogao ponijeti taj teret ili 2. skinuti teret s leđa. No kad nas se ne razmišlja na ovaj način o saniranju problema.
Ako su nameti države i drugih gospodarskih subjekata preveliki, a niste omogućili građaninu da ima prihod odnosno posao koji će biti razmjerno dobro plaćen, onda mu ne možete stavljati tolike iracionalne terete. To su uvjeti opstanka u ovoj situaciji i u ovoj državi.
Postoji jedna zabrinjavajuća pojava u Hrvatskoj, a to je da ljudi koji imaju posao, pa čak i oni koji imaju stabilan posao u državnoj službi, odlaze u inozemstvo. Jednostavno ne žele se nositi sa teretima ovog društva. To u inozemstvu nije tako. Naša država će se morati suočiti s pitanjem blokiranih građa na jedan ozbiljan način, koji kreće od uzroka, a ne od posljedica. U potpunosti se krivo gleda na ovaj problem. Problem je cjelovit – blokirani građani su samo posljedica dubljih problema.
Jesu li vaši prijedlozi za vrijeme dok ste bili ministar bili prihvaćeni? Što ste još namjeravali učiniti?
Većinom jest! Ono što je bio još dodatni plan vezano uz ovaj problem blokiranih, bilo je uklanjanje mnogih nameta i ubrzavanje procesa. No nakon što sam smijenjen nije ih bilo moguće ostvariti.
Namjera nam je bila promijeniti zakon o Obaveznim odnosima. Promjena tog zakona trebala je donijeti revolucionarnu promjenu za hrvatsko društvo. O čemu se radi? Npr. ukoliko pružatelj neke usluge ili materijalnih dobara zna da je potražitelj ili kupac u lošoj financijskoj situaciji, a ipak pruži uslugu odnosno proda nešto, trebao bi snositi teret odgovornosti, u slučaju da kupac/primatelj usluge ne može platiti ono što je dobio. Slično je ovaj zakon uređen u SAD-u.
Ukratko, ako prodajte nekome nešto, a znate da on to ne može platiti ili imate razloga sumnjati u to, onda ćete sami preuzeti rizik da vam kupac to ne plati. Na sudu bi slabija stranka bila oslobođena, jer je prodavatelj s punim znanjem ušao u taj rizik.
Može li se problem „blokiranih“ i problem Ovršnog zakona riješiti u nekoliko sati ili dana?
Nije to baš tako jednostavno. Ovrhe nisu uvijek samo problem dužnika, imamo i one kojima se duguje. Susretao sam se u svojoj sudskoj praksi s primjerima, jer radim na sličnim predmetima: recimo, ako radnik ne može naplatiti svoju plaću onda će blokirati svog poslodavca, jer on mora naplatiti svoju plaću ovrhom kako bi mogao prehraniti sebe i svoju obitelj. Isto tako kad djetetu roditelj ne plaća alimentaciju, dijete mora ići na ovrhu roditelja da bi se mogao prehraniti. Dakle, neupitno je da Ovršni zakon mora biti funkcionalan, jer nijedna država na svijetu ne funkcionira dobro bez dobro uređenog Ovršnog zakona. No problem su ovdje malo dublji i zahvaćaju u cijeli sustav. Dakle nema lakih rješenja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
