U Hrvatskoj se ne laže malo, ali se laže loše, nemaštovito i nekako traljavo. Tipična hrvatska politička laž glasi “nisam ja potpisivao”, “novac nije moj”, “moja nekretnina je legalna”, “nisam kriv”. I – točka. Kao da nitko nakon tog uvoda ne želi čuti više! Novinari, normalno, onda pitaju otkud vaš potpis na dokumentu, otkud novac u prtljažniku, kako to da nigdje nema nikakvih papira za kuću i stan, i zašto je dotičnik, na koncu konca, uhićen. A jadni dotičnik tada zašuti i bespomoćno žmirka, jedino uspije procijediti da više ne želi odgovarati ni na kakva pitanja, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Umijeće laganja u hrvatskoj politici u slično je jadnom stanju kao naša drvna industrija: ima mnogo građe, ali se ne prerađuje u proizvode više kvalitete, nego se isporučuju samo sirovine. Čovjek je jednostavno željan neke ambicioznije laži kakve, recimo, redovno isporučuje britanski premijer Boris Johnson. Dok je bio novinar, izmišljao je da europska komisija kontrolira zakrivljenost banana i da će EU propisati “eurolijes”, jedne veličine za sve pokojnike; iz londonskog Timesa su ga izbacili jer je izmislio homoseksualnu aferu kralja Rikarda II; pridobio je britanske glasače za Brexit lažima da će njihova zemlja, kad izađe iz EU, uštedjeti 350 milijuna funti tjedno i uložiti ih u zdravstvo.
(…)
Osumnjičeni u aferi Janaf Krešo Petek izašao je neki dan iz Remetinca. Novinari su ga željno čekali ispred ćuze da im oda odakle mu torbe novca, a on prošapće: “Nisam kriv”. Da sam ja na njegovu mjestu, rekao bih da je to novac estonske mafije koja ga je htjela podmititi da prespoji žice na najvećoj trafostanici u Hrvatskoj, Brod 1, kako bi nastao kratki spoj između Slovenije i Rumunjske, pa da oni u tom mraku mogu ukrasti spomenik bana Jelačića, no da im se on herojski odupro i pobjegao s novcem, prijavivši sve USKOK-u.
“Nisam kriv”, rekao je i Tomislav Saucha nakon prvostupanjske presude zbog potpisivanja lažnih putnih naloga. Ja bih rekao da se u meni razvila transgeneracijska trauma od mog dalekog pretka Dragutina Lermana, istraživača Afrike, i da mi je izbila napose zbog dosadnog kabinetskog posla, te da sam naloge potpisivao nesvjesno zbog potisnute želje za putovanjem. Njegova suosuđenica Sandra Zeljko isto nije mogla smisliti ništa bolje od toga da nije kriva, a ima doma 80 pari cipela. Ja bih rekao da bolujem od sindroma Imelde Marcos, supruge filipinskog diktatora, koja je imala 1060 pari dizajnerskih cipela, i da nakon što sam gledao emisiju o njoj, kompulzivno kupujem skupu obuću; dao bih također povijest svog liječenja od tog poremećaja i potvrdu da pohađam grupu podrške.
Nesretni župan Ivo Žinić, nakon što su potresi razotkrili da živi u državnoj kući, iako ima svojih nekretnina, također je pristupio izmotavanju na tipičan hrvatski inertni način. Prvo je pokušao s onim banalnim “nisam kriv”, a onda je uvrijeđeno rekao da više neće govoriti. Međutim, pošto je isplivao i uzurpirani stan u Zagrebu, poštenije se prihvatio posla i izdao priopćenje da “ti napadi i konstrukcije odvraćaju pažnju od najvažnijeg pitanja u našoj županiji, a to je sanacija posljedica potresa i zbrinjavanje ljudi koji su ostali bez svojih domova”.
Ajde-de, nije bog zna što, ali barem je pokušao. Da mene ulove da bez ugovora živim u državnoj srpskoj kući u jednom gradu, a da u drugom nelegalno držim stan Ministarstva branitelja, ja bih rekao da su one rupe, što su se otvorile u Baniji/Banovini, zapravo urušeni tuneli iščezle megalitske civilizacije što vode od Vatikana do bosanskih piramida, i da svi koji njima prođu odmah ozdrave od raka, ludila i herpesa, dobivši usput i potpuni oprost od pape.
(…)
Laž ne smije biti skromna i tiha, mora biti što luđa, jer inače neće nitko u nju povjerovati. Možda se pitate zašto ljudi vjeruju u nešto tako kretenski kao to da je Zemlja ravna i da cjepivo ubija, ali da će biti zdraviji ako piju vlastiti urin? Pa baš zato što je totalno kretenski.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
