Čini se kao da je bilo jučer: Hrvatska je bila u neredu i bez ikakve nade, a onda se na nebu pojavio znak i među ovaj napaćeni narod spustila se nova politička zvijezda. Zvijezda je to koju su svi dočekali širom raširenih ruku. Kažu, on će vratiti vjerodostojnost u hrvatsku politiku i povratiti nam na široko opjevanu stabilnost. A kako stabilnost nema cijenu, tako su korumpiranje i politička trgovina postali prihvatljivi, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list, koju djelomice prenosimo.
Sve ono prljavo što se do jučer radilo u pozadini, sada se u službi stabilnosti radilo transparentno i pred kamerama. Sve je to javno tolerirano, jer se zvijezda obećala obračunati s desničarima u vlastitim redovima i okrenuti stranku ulijevo, u taj mitski centar. U strahu za svoj politički opstanak, poplašeni stranački zgubidani su ljubili ruku koja im je dijelila šamare. Nisu bili sretni s onim što vide, ali “sve za vlast, a vlast ni za što”, jer “od nečega se mora živjeti”.
Došli su izbori i kao u svakoj obmani, sudar sa stvarnošću za njih je bio jako bolan. Ne bi bilo teško trpjeti poniženja kada bi znali da će i dalje ostati na vlasti. Zaokret u lijevo ih je možda posvađao s bazom i otvorio probleme na desnom krilu, no to se mislilo nadoknaditi na centru. Ali, kakve rezultate očekivati na centru kada svoj politički opstanak temeljiš na političkoj trgovini, nisi proveo nikakve reforme, a još su ti poput uragana iskočile korupcijske afere?
Gundulić je opisao situaciju u kojoj se sada nalazi Plenković: “Kolo od sreće uokolo, vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje”. Naime, još jučer smo slušali najave o obračunu s labudovima koji šalju SMS-ove, a već danas vidimo kako od toga nema ništa, jer svaki obračun znači dodatno slabljenje, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
Vlada je to u kojoj ćemo imati nove ministre – Trku, Frku i Paniku. O kakvoj se frci radi dovoljno govori pristanak na javno poniženje u kojemu ti korumpirani koalicijski partneri smjenjuju ministre i najavljuju napuštanje većine. Nije to neki veliki problem, jer nema tog poniženja na koje nisi spreman kada ti je jedini cilj sačuvati vlastitu poziciju, jer si sve podredio ambiciji da kao premijer predsjedavaš Europskom unijom.
Možemo samo zamisliti kolika je konsternacija nastala u trenutku kada su mediji počeli pisati da bi nas Plenković mogao napustiti. Među HDZ-ovcima zavladala je opća panika, jer nisu imali spremnu alternativu. Ali ideja o Plenkovićevu odlasku otvorila je jednu drugu mogućnost – da se sve razjedinjene stranačke frakcije okupe oko Kolinde Grabar-Kitarović. Tada bi se otvorila mogućnost da stranka kao svog predsjedničkog kandidata podrži Miroslava Škoru, što bi mu osiguralo pobjedu, možda već u prvom krugu. U zamjenu za tu podršku, od desnice bi se očekivalo da se okupi oko Kolinde i HDZ-a. Iskoristila bi se prilika da se s predsjedničkim organiziraju i parlamentarni izbori. Takav bi potez konkurenciju ostavio nespremnu, dok bi na desnici i u stranačkoj bazi probudio entuzijazam, koji bi otvorio put za samostalno formiranje buduće vlade.
U tome grmu navodno leži zec Plenkovićevog nervoznog požurivanja objave Kolindine predsjedničke kandidature. Postalo je jasno kako je Kolinda svojim zaokretom ka HDZ-u izvukla Plenkoviću tepih ispod nogu, jer ga je učinila potpuno ovisnim o sebi. Sada bi njezin poraz na predsjedničkim izborima značio njegov kraj, dok se njegova slabost sada pokazuje kao njezina velika prednost i prilika, zaključuje Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
