Godina na izmaku počela je porinućem najvećeg proizvoda hrvatske brodogradnje. Kako je, međutim, brod u startu neumno porinut pa je trebalo odmah manevrom mimoići još nesagrađen most, tajnica je zamoljena da napiše novu rutu. Na brod su potom pozvani svi koji se žele spasiti potopa, skromno, po dvoje iz svoje vrste, da ne bude previše, već taman. Spašeni ponekad prosvjeduju i kažu da od njihove ruke ne očekuju više pomoć – srećom pa imaju dvije ruke, piše Borislav Ristić u kolumni Večernjeg lista.
Dovoljno je baciti pogled da palubu broda i vidjeti to veselo društvo kako se gosti i skače na dalekoj i nesigurnoj pučini. Situacija je prilično kaotična, a brod se odavno dobrano ljulja. Njegov kapetan vjerodostojno ponavlja kako je situacija stabilna, dok “dezerteri” čamcima za spašavanje bježe za Irsku i Njemačku. Očito si žele što prije uvesti euro. Njegovoj vjerodostojnosti uveliko pomaže odlučnost Razdjelnika koji se vratio da bi ravnomjerno raspodijelio troškove plovidbe, kako bi svi platili više nego što treba jer je tako jeftinije.
Od svih reformi koje su obećane najbolje se ostvarila ona u kojoj se reforme uopće ne spominju. Ako ne možete dočekati da obećani minimalac primate u eurima, možda je najbolje čamcem za Njemačku i odande se smijati onima koji na minimalcu izdvajaju svoj dio plaće za nove blindirane Mercedese i skupocjene mobitele. Postavlja se pitanje hoće li uskoro za stabilnost imati tko plaćati, ali tu je povratnik i prvi časnik koji želi odlučnost i umjesto parobroda nudi plinofikaciju i nove cjenike odakle ćemo pokrpati sve rupe.
Novi program za našu sigurnu plovidbu, na žalost, neće moći pisati kapetanova siva eminencija, koga su nekad davno zvali i drug Sova, jer je otkriveno kako je radio za Udbu, što se pokazalo kao veliki teret, pa će taj posao sad preuzeti jedna druga eminencija, inače vlasnik tvrtke “Siva Sova”. Kažu da je onaj koji ga je otkucao utekao k dimniku u Sloveniju, ali ne u onaj dimnik koji su Slovenci dobili u arbitraži, niti pak onaj kroz koji se spušta Djed Božićnjak kad djeci nosi darove, već u jedan od stanova svoga kolege Bože Dimnika.
Tu je i slijepi putnik Ivica, koji je nenajavljeno napustio brod kako bi preko Erasmusa otišao na studij ekonomije u London, iako još nije jasno tko će mu pokriti troškove školovanja. U toj je bajci ispao problem što je kod kuće ostavio Maricu, koja se dosad s njim uvijek lijepo slagala, ali se sad razljutila i nema mira pa se stalno se svađa s Antom. Nekidan mu je u razredu pred svima pocijepala bilježnicu, bilo na televiziji. U idućim epizodama sapunice “Život je na selu” vidjet ćemo kako će se dalje razviti ta situacija.
Ministar zdravlja je pak, gledajući seriju “Život je na vagi”, došao do zaključka kako je neke stvari bolje spriječiti nego liječiti pa je premijeru predložio program sprečavanja bolesti, koji se oslanja na poznatu francusku školu dijete pod nazivom “ako nemate kruha, jedite kolače”. Svi su se složili da je ideja odlična jer je logično da, ako čovjek manje jede, odmah ima i manju potrebu za mršavljenjem. Eksperimentalni lijekovi jesu skupi, ali nisu jeftini ni eksperimentalni ministri pa bi sve to, ipak, trebalo staviti na vagu.
Tu je i lider oporbe, poklonik legendarnog Che Guevare, koji je odlučio završiti tečaj za direktora kako bi se približio radničkoj klasi. Kažu da je program toliko dobar da te odmah nauče kako platiti obrazovanje a da te ništa ne košta. Zato je i Bero krenuo stopama bivšeg ministra Marasa kako bi i on besplatno završio nešto pa su mu za seminarski rad dali da promovira kupus. Kupus i diploma MBA simboli su novog jedinstva radništva i seljaka. On je sada glavni i odgovorni, on zna znanje, on je tata-mata.
Ostalo pročitajte na portalu Večernjeg lista.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
