Carla Konta: Trebamo komisiju za „pomirenje prošlosti“ kako bismo prestali vući breme različitih interpretacija socijalističke Jugoslavije

Jedna od kandidatkinja koju je Projekt Domovina preporučio svojim članovima, glasačima i simpatizerima na predstojećim parlamentarnim izborima je i dr. sc. Carla Konta iz VIII. izborne jedinice, koja je kao kandidatkinja HRAST-a zauzela 10. mjesto na listi HDZ-a.

Konta je rođena 18. srpnja 1986. godine, doktorica je znanosti, asistentica na Filozofskom fakultetu u Rijeci, te majka četvero djece. No i uz brojne obveze, našla je vremena za razgovor s nama i predstavljanje čitateljima Naroda.

Uz veliku obitelji i uspješnu karijeru, što biste rekli da vas je ipak najviše odredilo na vašem životnom putu?

Moram reći da me uloga supruge i majke ipak najviše odredila (smijeh), a potom su dolazili paralelno s tim poslovna ostvarenja i uspjesi, radi kojih sam neizmjerno sretna i zahvalna. Rođena sam u Rijeci u obitelji koja vuče talijanske korijene gdje sam završila talijansku osnovnu školu i gimnaziju. Nakon toga sam upisala studij povijesti u Italiji. Povijest je bila i ostala moja strast, a godine studiranja bile su i potraga za odgovorima o svojem identitetu, porijeklu, o prostorima koje volim, o mojoj Rijeci i Istri. Specijalizirala sam amerikanistiku na diplomskom studiju, dok sam se za vrijeme doktorata fokusirala na odnose Sjedinjenih Američkih Država i Titovog režima, kulturnim prijeporima, te sjećanjima na socijalizam kao politički i društveni poredak. Moj znanstveni razvoj tekao je paralelno s povećanjem naše obitelji, s prvim, drugim, trećim i četvrtim djetetom. Ponekad se i sama pitam što me to najviše pokretalo? Odgovor je gotovo uvijek isti – strast, ljubav prema obitelji i prema znanosti, te uz sve to prepuštanje Bogu i stalno vraćanje na njegov izvor po snagu i odgovore. Stvar je u tome da sam shvatila i prihvatila da je život često avantura i eksperiment kojem ne znamo uvijek konačan rezultat, ali vjerujući da Bog to vodi uvijek je zanimljivo i izazovno.

Što vas je ponukalo da se uključite u politiku?

Sve se dogodilo vrlo spontano i neplanirano, skoro pa intuitivno. Od malih nogu volim debatirati i nikad nisam imala poteškoća u izražavanju i argumentiranju svog mišljenja. Volim kad ljudi koji različito razmišljaju ili pristupaju nekom problemu mogu zajednički komunicirati i tražiti kompromise. Da, to je moguće, iako u Hrvatskoj izgleda tako nevjerojatno.

Pored toga, zaista vjerujem da možemo mijenjati svijet, na bolje. Po naravi sam „optimistični realist“. To je, vjerujem, plod moje vjere u Boga i mog dubokog uvjerenja da je s njim uz uloženi trud sve moguće. Uvijek postoji rješenje. Rekla bih da Hrvatskoj nedostaje jedna kvalitetna, životno potrebna, doza vedrine i optimizma, čak idealizma. Kroz iskustvo u inozemstvu naučila sam da je neizmjerno potrebno izgraditi društvo koje će nagrađivati rad, trud i individualne kompetencije, društvo u kojem će svi koji to žele dobiti priliku pokazati što znaju i koliko vrijede. To je ono što želim novim, mladim generacijama i zato sam tu.

Politički se svrstavam u demokršćansku platformu, u europskom desnom centru. U politici vidim priliku za snažniju afirmaciji kršćanskih ideala koju u Europskom parlamentu zastupa grupacija ECPM (European Christian Political Movement) koji s europskim pučanima dijeli sve pozitivne vrijednosti desnog centra: judeo-kršćansku tradiciju, osobnu odgovornost i slobodno tržište. Te vrijednosti ću kao zastupnica u Hrvatskom saboru nastojati posebno afirmirati.

Kao majci četvero djece, što mislite da je sve ključno promijeniti u Hrvatskoj kako bi se više žena odlučilo na isti korak kao i vi, tj. na povećanje obitelji?

Smatram da su nužne određene promjene, širina i fleksibilnost sustava koji bi omogućio majkama da ne moraju žrtvovati svoje profesionalne ambicije niti majčinski poziv i ispunjenje. U Hrvatskoj postoje određeni pomaci, ali smatram da oni kao takvi još uvijek nisu dovoljni. Toga smo posebno svjesni u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji gdje oko 400 djece svake godine ostaje bez vrtićkog smještaja. Hrvatska ima porodiljini dopust po modelu 1+2 što je veliki pomak, iako je on još uvijek nedostatan da bi postigli onaj neophodni skok kada je riječ o demografskoj politici. Očigledno je da demografski rast ima onaj ključan utjecaj na ekonomiju, pozitivan primjer tome su Poljska, Brazil i Indija, zemlje visokog nataliteta i kao što vidimo njihov napredak je osjetan na svjetskom tržištu. Čvrsto vjerujem da će sa pozitivnim demografskim pokazateljima, sa sretnim obiteljima, naš narod rasti kako u ekonomskom pogledu tako i demografskom.

Smatram da je svakako potrebno promijeniti pogled na obitelji s više od dvoje djece, te takve obitelji poticati, a ne kao što je čest slučaj, marginalizirati. Potrebno je vratiti pozitivnu sliku obitelji kao temelja društva, jer ona to doista je.

Kao saborska zastupnica zagovarat ću i poticati onu najbitniju od svih mjera, koja je ključna za početak svih drugih promjena a to je pozitivna vizija majčinstva koja je već dugo zaboravljena. Uvjerena sam da uz veće mogućnosti za majke i žene koje to žele postati primjerice: fleksibilnije radno vrijeme, omogućen rad od kuće, “part time” poslovi i slično, omogućit će da imamo sretne i uspješne majke i zadovoljne ¨velike˝ obitelji.

Posljednjih nekoliko godina volontirate u udruzi Obiteljsko obogaćivanje koja kroz radionice i obradu „slučajeva“ iz obiteljskog života pomaže roditeljima da uživaju u odgoju djece te koristeći dostupne spoznaje iz psihologije, pedagogije i medicine pronađu put za sebe i svoju obitelj koji im najviše odgovara.

Smatrala sam važnim za nas kao obitelj pronaći mjesto gdje ćemo se zajedno oplemenjivati, rasti, razmjenjivati iskustva s drugim roditeljima kako bi doskočili nekim problemima i nedoumicama u našem odnosu, odgoju, razmišljanju zajedno s njima koji su to već prošli ili prolaze. Neki od parova su stariji od nas, samim time i iskusniji, dok su tu i oni mlađi kojima i mi možemo dati pokoji savjet.

Suprug i ja smo naš bračni i obiteljski život „obogatili“ tako da smo se uključili u rad udruge Obiteljsko Obogaćivanje koja, kao dio mreže International Federation for Family Development, potiče parove da profesionalno pristupaju odgoju i obrazovanju svoje djece, koristeći pritom metodu „case study“ koja se pokazala najboljom tehnikom učenja odraslih. Što je još važnije, udruga promovira kršćanski pristup odgoju kroz vrline, kreposti i dobar primjer što smatram ključnim za pozitivan odgoj i sretno djetinjstvo.

Kako mislite doprinijeti afirmaciji demokršćanskog pristupa politici? Kakav bi bio Vaš angažman u Hrvatskom saboru?

Kao znanstveni istraživač na doktoratu imala sam prilike duže boraviti u Italiji, SAD-u i Nizozemskoj. Upoznala sam tamošnje načine i opcije rješenja ekonomskih problema i ideoloških prepiranja koji su kod nas svakodnevnica. Kao saborska zastupnica i povjesničarka zalagat ću se za formiranje komisije za „pomirenje prošlosti“ na primjeru mnogih drugih tranzicijskih država koje su se razračunavale sa svojom komunističkom i nedemokratskom prošlošću. Takva komisija je neophodna za Hrvatsku gdje je ključno da završimo s ideološkim debatama koje već više od 70 godina muče ovaj narod. Hrvatska još uvijek vuče za sobom breme različitih interpretacija socijalističke Jugoslavije, o tome treba istraživati, otvoriti arhive, ali i sučeliti argumente i mišljenja. Mnoge zemlje sa sličnim problemom prošlosti su to riješile i nastavile dalje dok mi i dalje čini mi se „tapkamo u mraku“ po tom pitanju.

Kao saborska zastupnica zalagat ću se za pluralni pristup kurikularnoj reformi koja će uvažiti sva stajališta i vrijednosti. Na primjeru drugih zemalja, kao Ujedinjenog Kraljevstva, zalagat ću se za mogućnosti postojanja više nacionalnih kurikuluma. Danas, u obrazovanju 21. stoljeća, teško možemo govoriti o samo jednom, jednoznačnom pristupu obrazovanju: montessori program, personalizirani odgoj, katoličke škole, waldorfske škole, talijanske i druge manjinske škole, sve su to programi koji zaslužuju mjesto unutar šireg spektra školstva. Dakle, rekla bih više, a ne samo jedan nacionalni program. U različitosti i fleksibilnosti leži podloga inovacijama i kreativnosti.

Treća točka mog angažmana bit će lobiranje za smanjenje, odnosno „light“ verziju državne administracije što bi kao posljedicu prvo otvorilo prostor privatnom angažmanu pojedinaca, a uz efikasniji rad administracije svakako smanjilo redove i vrijeme čekanja na šalterima koji često traju cijeli dan. I sami kao roditelji iskusili smo cjelodnevna čekanja i obilaske pri rođenju svakog našeg djeteta. Tamo gdje se državna administracija vraća u svoje granice, buja privatna inicijativa, društvena odgovornost i kršćanska solidarnost.

Za kraj, što poručujete biračima?

Svojim biračima poručujem da gaje nadu u budućnost, da se ne daju smesti huškačkim govorima koje često čujemo s izbornih tribina, da budu pomirljivi u svojim riječima, ali čvrsti u svojim uvjerenjima, da intenzivno rade, ali traže pravednu plaću, a nadasve da šire oko sebe kršćanski optimizam i solidarnost.

Izvor: narod.hr