Današnji HDZ Pupovčevi potezi ne mogu natjerati na reakciju: Kako je to bilo nekad?

Iako mu je dijagnosticirana “anemija mediteranskog tipa” – po naški “fjaka”, što je zapravo gen prisutan kod velikog broja Mediteranaca, te se ne može koristiti u svrhu oslobođenja od vojne obveze, ako nemate dobru vezu – premijer Andrej Plenković nedavno je u Saboru pokazao iznenađujuć, mediteranski temperament. Suzdržani Plenković, koji nije reagirao nikako nego osmijehom ni kad ga je Juncker, vjerojatno potaknut išijasom, štipao za stražnjicu – strahovito se naljutio kad je Mostovac Nikola Grmoja optužio HDZ-ovu vladu da radi za interese Srbije i krenuo na njega poput Rockyja Balboe.

Povod je bio što je, prema Grmoji, HDZ-ov zastupnik Josip Borić dobacio Mostovoj zastupnici Ines Strenji Linić “što si ti učinila za Hrvatsku”. Grmoja mu je, tvrdi, na to uzvratio pitanjem što je on učinio, budući da je Strenja Linić bila u ratu, rekavši Boriću “a ti i tvoj anemični niste rata vidjeli”.

Što smeta, veleizdaja ili anemija?

“U tom trenutku je Plenković krenuo u fizički obračun sa mnom, uskočio je niz kolega, ja sam se odmaknuo i nakon toga su ga Bulj, Pupovac jedva zaustavili. Krenuo se obračunati sa mnom, krenuo je prema meni i oni su ga jako teško zaustavili, ne znam bi li me udario, ali želio je doći do mene iznerviran, a ne znam što bi bilo da je došao do mene”, komentirao je tada Grmoja. Iz HDZ-a pak tvrde da je premijera strahovito pogodilo to što ga je Grmoja proglasio veleizdajnikom.

“Argumentirano smo odgovorili na pitanja oporbe. Krenula je salva uvreda, dezinformacija, kleveta i optuživanja – mene osobno – za veleizdaju. Došlo je do optužbe za izdaju od zastupnika Mosta. Mi, kao političari, u dijalogu možemo trpjeti optužbe, uvrede i laži, ali optužbe za veleizdaju nećemo trpjeti. To je apsolutno neprihvatljivo. Ja kao predsjednik Vlade, Vlada i HDZ nećemo dopustiti da se širi mržnja koju širi Most”, rekao je Plenković i dodao da je odgovornost Vlade puno veća i bitnija za toleranciju u hrvatskom društvu, za suživot, jer ne žele da se kao plodovi takvih nastupa “događaju problemi u realnom životu naših sugrađana”.

Dakle, premijeru je “suživot i tolerancija” – s Pupovcem, koji sustavno srbuje i uništava svaku mogućnost suživota prodajući Srbima iluziju da rat za njih još uvijek nije izgubljen, i da ciljeve mogu postići drugim sredstvima pritiska – na prvom mjestu, a preuzete obveze na zadnjem.

Podsjetimo: Iako je vlada Tihomira Oreškovića u ime RH preuzela obvezu pratiti, putem povjerenstva koje je osnovala, provedbu prijelaznih mjerila o pristupanju Republike Srbije Europskoj uniji, Plenkovićeva Vlada to povjerenstvo nikad nije sazvala.

Danas nije dobro zamjeriti se Pupovcu

I to unatoč tome što je Srbija, kako je Grmoja naveo, otvorila nova poglavlja u pregovorima s EU i Hrvatska po tom pitanju nije ništa učinila iako Srbija ne ispunjava preuzeta mjerila iz poglavlja 23. o pristupanju EU.

Nije samo Grmoja u pitanju, tu su i brojni drugi HDZ-ovci i ostali koji su, zamjerivši se Miloradu Pupovcu, došli u nemilost. Jedan od njih je svakako Ivan Penava, gradonačelnih Vukovara, koji se drznuo pitati zašto ratni zločinci slobodno šeću Vukovarom i nitko im ne sudi, iako svi znaju koji su, što je izazvalo strahovit gnjev Milorada Pupovca, koji je ustvrdio da takve stvari kao što je kažnjavanje ratnih zločinaca ne doprinose pomirenju – kad se radi o srpskim ratnim zločincima. Kad se radi o hrvatskim, onda je obratno.

A kad je stvarana hrvatska država, HDZ, kojeg danas vodi Plenković, se ipak ponašao malo drukčije spram Milorada Pupovca, koji je i tada za javnost držao fasadu “lojalnog Srbina” i na tome uredno profitirao, a istovremeno podmetao Hrvatskoj kao što i sad podmeće.

Slučaj prekrštavanja i reakcija Krpine

Podsjetimo na jedan događaj iz 1994. godine, kad je još velik dio Hrvatske bio pod srpskom okupacijom, a u Saboru su sjedili predstavnici SDS-a koji je, de facto, bio bliži četnicima u Kninu nego vladi u Zagrebu. U to vrijeme Milorad Pupovac nije bio zastupnik u Saboru, ali je bio predsjednik Srpskog demokratskog foruma.

On je tada davao intervjue svakom tko ga je htio slušati o “prisilnom pokrštavanju srpske djece”, tvrdeći i domaćim i stranim medijima kako je u Hrvatskoj prekršteno 12.000 pravoslavne djece na katoličku vjeru. To je bila ne samo sirova laž, koju je kardinal Kuharić u ime crkve demantirao, nego i odlično smišljena podvala kako bi se RH prikazalo jednakom kao i NDH. Radilo se, jednostavno, o tome da je Pupovac podmetao, kao što i sad podmeće, tada naravno u cilju sprječavanja oslobođenja zemlje, odnosno dobivanja međunarodne podrške za to.

Tadašnja Vlada je u nacrtu proračuna za 1995. predvidjela 200.000 maraka za forum Milorada Pupovca koji je širio spomenute velikosrpske propagandne laži. Zastupnik HDZ-a Drago Krpina je tada rekao kako je neprihvatljivo da Hrvatska financira Pupovčev forum, koji radi protiv Hrvatske. Reagirao je Dragan Hinić, saborski zastupnik srpske manjine, i izvrijeđao Krpinu uz standardni srpski repertoar uvreda. Krpina je kasnije u saborskom kafiću prišao stolu gdje je on sjedio s drugim srpskim zastupnicima, Milanom Đukićem i Veselinom Pejnovićem, i zatražio ispriku koju nije dobio, pa je izbila tučnjava. Pritom je pjesnik i učitelj Krpina prilično hrabro napao Hinića koji je bio “milicioner” i karatist.

Od suverenizma do neojugoslavenstva

Nije to bio jedini sukob te vrste na relaciji HDZ – srpski zastupnici, poznat je i slučaj iz predratne 1990. godine, koji se dogodio na prvoj radnoj sjednici prvog višestranačkog Sabora. Tada je zastupnik Srpske demokratske stranke Radoslav Tanjga nazvao novu HDZ-ovu vlast “ustašoidnom” te je, govoreći o Srbima u Hrvatskoj, rekao da su to “ljudi koji se nikada neće složiti s ustašoidnim režimom u kojem trenutno žive”. Ivan Bobetko, sin generala Janka Bobetka, je tada na Tanjgu bacio svoju kožnu aktovku. Bio je to povod zastupnicima SDS-a da napuste Sabor, a kojeg su jedva dočekali. Tanjga je inače i u socijalizmu bio zastupnik u Saboru, u “Vijeću udruženog rada”.

Jednu stvar valja primijetiti: Konzistentnost srpske politike. Od optužbi o “12.000 srpske dece koju su ustaše nasilno pokrstile”, koju je plasirao u svijet zanemarujući posve brutalnu agresiju svojih sunarodnjaka na istu tu Hrvatsku koju je optuživao, pa do danas, Milorad Pupovac ima isti modus operandi. Uhljebiti se u vrh hrvatske politike, s te pozicije manipulirati istinom i činjenicama, relativizirati srpsku ulogu u ratu i zločinima, istovremeno optuživati Hrvate, a onda od njih tražiti velike novce, a ako ne daju onda krše  ljudska prava i ustaše su.

S druge strane, HDZ je od suverenističke stranke koja je povela obranu zemlje od Srba dogurao do stranke koja brani (veliko)Srbe od Penave. Transformacija HDZ-a iz narodne stranke koja je nerijetko okupljala i vrlo živopisne likove postala je stranka umivenih europejaca kojima su prava ugroženog Milorada (koji uglavnom sam sebe ugrožava provociranjem) na prvom mjestu. Dok se politika Srba i Srbije danas drži svega onog što je zacrtano u memorandumu SANU i od toga ne odstupa, politika Hrvatske uglavnom vezuje istu uz Bruxelles: Plenković ostavlja dojam čovjeka koji je ovdje samo na “privremenom radu”, na probi za mjesto u Europskoj komisiji. Sve što on radi je u cilju toga da se umili onima u Bruxellesu kako bi ga nagradili foteljom, a za sudbinu Hrvatske ga, reklo bi se, nije previše briga osim u onom dijelu kako je EU vidi. On je cijeli život proveo u inozemstvu i reklo bi se da ne razumije najbolje hrvatske prilike i mentalitet, na Hrvatsku on gleda kao pravi zapadnjak, s visoka.

No zato Milorad Pupovac taj mentalitet poznaje i više nego dobro i iskorištava to do krajnjih granica. A umjesto da smiri pravog provokatora, Plenković smiruje Penavu, i sve one koji se usuđuju primijetiti da je velikosprska politika ponovo na djelu. A onda Pupovac usred Sabora smiruje koalicijskog partnera Plenkovića da ne nasrne na Grmoju.