Suočene s opadanjem broja stanovnika mnoge zemlje uvodile su niz populacijskih mjera, no kroz posljednjih 60-ak godina, unatoč ogromnom financijskom ulaganju, rezultati su, pogotovo u Francuskoj i Švedskoj koje su prednjačile u stvaranju poticajnog demografskog okvira, varirali na način da je u nekom razdoblju bilježen blagi porast nataliteta, u drugom njegova stagnacija, a na koncu pad. S razlogom se stoga postavlja pitanje, što unatoč brojnim mjerama ne funkcionira, što je uzrok da se mladi tako teško odlučuju na brak i rađanje djece, odnosno jesu li presudni ekonomski razlozi ili je posrijedi nešto drugo?
Mnogi su skloni zastupati stav da mladi u Hrvatskoj kasno napuštaju roditeljski dom zbog nemogućnosti kupnje vlastitog stana što je kod većine preduvjet za osnivanje obitelji. Naime, po podacima Eurostata iz 2022. od svih mladih u zemljama EU-a Hrvati najkasnije napuštaju roditeljski dom u prosjeku s 33,4 godine. Eurostatovi podaci govore da roditeljski dom najranije napuštaju mladi u Finskoj u prosječnoj dobi od 21,3 godine, Švedskoj 21,4 i Danskoj u prosječnoj dobi od 21,7 godina.
> Demografski slom nacionalni je problem broj 1: Što u izbornim programima predlažu političke stranke?
Po stavu da je napuštanje roditeljskog doma i osiguranje vlastitog stana uvjet za osnivanje obitelji, za očekivati bi bilo da mladi u Švedskoj ranije zasnivaju obiteljske zajednice i dobivaju djecu, odnosno da ta zemlja nema problema s natalitetom.
No, to opovrgava ovogodišnja studija švedskog zavoda za statistiku pod nazivom “Buduće stanovništvo Švedske 2024. – 2070.” u kojoj se navodi da je pred tom zemljom 50-ak godina u kojima će broj umrlih stalno biti veći od broja rođenih. Uz to, u studiji se dramatično naglašava da se takav scenarij u Švedskoj nije dogodio od davne 1749., od kada postoje demografske statistike, ali i umiruje podatkom da će broj švedskog stanovništva ipak porasti za 12 posto i 2070. iznositi 11.8 milijuna i to zbog imigracija.
Gdje je 600 tisuća neuseljivih stanova?
U Hrvatskoj bi bilo ključno doći do odgovora odlaze li mladi iz roditeljskog doma tako kasno isključivo zbog ekonomskih razloga. Po dostupnim istraživanja mladi su ekonomsku situaciju navodili kao glavni razlog, pa u tom kontekstu možemo postaviti i pitanje hoće li najavljena porezna reforma pridonijeti da lakše dođu do vlastitih stambenih kvadrata i može li porez na nekretnine izroditi jeftinije kvadrate i povoljniji najam?
Predlagatelji zakona uvjeravaju da će se mnogi vlasnici sadašnjih 600 tisuća praznih kuća i stanova odlučiti na dugoročni najam ili na prodaju čime bi se mladima omogućilo priuštivo stanovanje. No valjalo bi istražiti na kojem je području najviše takvih neuseljenih stanova, je li riječ o stanovima u naseljenim mjestima, ili pak na turističkim područjima koja su udaljena od središta i često bez, za svakodnevni život potrebne infrastrukture – škola, vrtića, trgovina, javnog prijevoza. Svjedoci smo da mnoga takva (apartmanska) i ina naselja, nakon završetka turističke sezone u Dalmaciji izgledaju poput kulisa za snimanje futurističkog filma o „praznoj zemlji“, pa se postavlja pitanje tko bi tamo otišao živjeti?
> U Hrvatskoj su vrtići besplatni u samo u devet gradova i 25 općina
Dakle, Hrvatsku kao uostalom i gotovo sve zemlje EU-a muče isti problemi – rast cijena nekretnina i svakodnevnih troškova života. Istovremeno, rast plaća nije sukladan rastu troškova stanovanja pa se logično nameće pitanje, ne bi li uz sve demografske mjere koje Hrvatska poduzima, a valja priznati da ih ima, valjalo razmisliti o jednoj jedinstvenoj, a ona bi bila oslobađanje mladih do 40 godina svih poreza, uključujući i poreze na plaću, uz uvjet da se odluče na zasnivanje obitelji i rađanje djece.
Pozitivan zakon u koje je uključeno i rađanje djece
Jedan od pozitivnih zakona koji je hrvatska Vlada donijela u svrhu poticanja demografske obnove, urbane regeneracije naselja, smanjenja broja odlazaka mladih obitelji, odnosno omogućavanja rješavanja stambenog pitanja pod povoljnijim kreditnim uvjetima je Zakon o subvencioniranju i državnom jamstvu stambenih kredita. Njime je mladima omogućeno rješavanje stambenog pitanja po povoljnijim kreditnim uvjetima od tržišnih u trajanju od najmanje pet godina. U njemu je sadržana i demografska mjera jer se rođenjem svakog djeteta subvencija produžuje za dodatne dvije godine. Ujedno u cilju revitalizacije ruralnih područja veće subvencije odobravaju se za kupnju ili izgradnju nekretnine u manje razvijenim gradovima i općinama, dok je u velikim urbanim središtima ta subvencija minimalna.
Kroz ovu mjeru stambenog zbrinjavanja svoj je dom osiguralo više od 35.000 mladih obitelji u kojima je rođeno više od 10.000 djece i prijavljeno više od 20.700 maloljetne djece. Ukupan iznos svih odobrenih subvencija iznosi oko 353 milijuna eura, a do konca 2023. utrošeno je oko 207 milijuna. eura.
Upravo po uzoru na taj zakon valjalo bi razmišljati o jedinstvenom zakonskom propisu u kojem bi bile sadržane sve dosadašnje demografske mjere i uvedene nove kojima bi se članovima mladih obitelji s djecom kroz razna porezna rasterećenja osigurale veće plaće i priuštivo stanovanje bilo kroz subvencioniranje kupnje vlastitoga stana ili povoljni najam, a što je uvjet bez kojega nema demografskog oporavka.
No, mnogi će reći da je dostatna plaća jedini uvjet za kupnju vlastitih stambenih kvadrata pa bi stoga valjalo razmisliti i o oslobađanju mladih do 40 godina svih poreznih davanja, naravno uz uvjet osnivanja obitelji i rađanja djece.
