Saborski zastupnik Miroslav Tuđman postavio je predsjedniku Vlade RH 2. listopada zastupničko pitanje vezano uz zaštitu hrvatskih državljana od sudskog progona drugih država za (stvarne ili navodne) zločine počinjene na području RH nad hrvatskim državljanima te uz postavljanje određenih uvjeta Republici Srbiji za pristupanje Europskoj uniji, na koje je dobio odgovor premijera Zorana Milanovića.
Pitanja zastupnika Tuđmana Vladi u cijelosti glase:
“Hoće li Vlada poduzeti odlučne političke i diplomatske korake da zaštiti pravnu suverenost hrvatske države, te da zaštiti hrvatske državljane da im se ne sudi u drugim državama za (stvarne ili navodne) zločine počinjene na teritoriju Republike Hrvatske nad hrvatskim državljanima?
Hoće li Vlada uvjetovati prijam Srbije u EU poštivanjem pravne suverenosti hrvatske države, kako bi se onemogućila praksa da se u Srbiji sudi hrvatskim državljanima za zločine počinjene na teritoriju Republike Hrvatske nad hrvatskim državljanima?”
U obrazloženju zastupničkog pitanja Tuđman navodi:” Svjedoci smo da je gospodin Veljko Marić osuđen u Srbiji na 12 godina za ratni zločin za koji tvrdi da nije počinio. Osuđen je za zločin počinjen u Hrvatskoj 1991. nad hrvatskim državljanima. Uvjeren je da je od svoje domovine zaboravljen i ostavljen, te da nije udovoljeno njegovoj molbi da se prebaci na odsluženje kazne u Hrvatsku.
Dosezi napora hrvatske države nisu išli dalje od toga da je „intervencijom” ministra Predraga Matića prebačen iz Padinske Skele u zatvor u Sremskoj Mitrovici.
Pravni napori Ministarstva pravosuđa RH su zablokirani jer ono nije spremno pristati na presedan i udovoljiti zahtjevima Srbije za ispitivanjem svjedoka u Hrvatskoj kako bi se u Srbiji moglo ponovo suditi hrvatskim državljanima za zločine počinjene u Hrvatskoj nad hrvatskim državljanima. Zahtjeve Srbije:
„Ministarstvo pravosuđa RH smatra ih neprihvatljivim jer su utemeljeni na zakonu kojim je ustanovljena nadležnost Srbije za suđenje za zločine počinjene na hrvatskom teritoriju, i to od hrvatskog državljanina na štetu hrvatskog državljanina. Udovoljenje zamolnicama stvorilo bi presedan zbog kojeg bi u budućnosti Hrvatska morala postupati po svakom slučaju” (Večernji list, 26. rujna 2014.)
Ministarstvo pravosuđa RH s pravom blokira neprihvatljive zahtjeve Srbije za procesuiranjem hrvatskih državljana, a Srbija blokira transfer Veljka Marića u Hrvatsku i nastavlja s praksom podizanja optužnica kako bi sudili hrvatskim državljanima. Očito je da se ove blokade ne mogu razriješiti na razini ministarstava pravosuđa već da su nužni hitni politički i diplomatski napori kako bi Veljko Marić imao zaštitu hrvatske države, a Hrvatska zaštitila svoju pravnu suverenost i nacionalne interese.
Ono za što smo svi zainteresirani, a što i javnost interesira, je li Vlada RH spremna poduzeti dalje korake kako bi se i u konkretnom slučaju i načelno riješio spor sa Srbijom?
Hrvatska može štititi svoje interese i na način da uvjetuje svoju potporu Srbiji za ulazak u EU – ako Srbija neće poštivati uvriježene pravne standarde i pravni suverenitet Hrvatske.
Nažalost, u javnosti nema nikakvih naznaka da MVPEI i Predsjednik RH djeluju u tome smjeru. Ministrica i prva potpredsjednica Vlade uvijek daje bezuvjetnu potporu Srbiji za ulazak u EU, kao što to čini i predsjednik Ivo Josipović. Javnost s pravom može sumnjati da će se na konkretnom pitanju zaštite hrvatskih državljana, tj. branitelja oni dosljedno zauzimati za hrvatske interese budući da su poznati njihovi javni stavovi: predsjednika Josipovića o „konglomeratu loših politika”, a ministrice Pusić koja stoji na stajalištu da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, te je bila protiv Deklaracije o Domovinskom ratu što ju je usvojio Hrvatski državni sabor 2000. godine.
Zato s pravom postavljamo pitanje što je Vlada RH do sada poduzela i što će poduzeti da se učinkovito riješi ne samo blokada transfera Veljka Marića u Hrvatsku nego i zaštite hrvatski državljani od sudskoga progona za zločine počinjene na hrvatskom teritoriju?
Odgovor Vlade kojeg potpisuje premijer Milanović prenosimo u cijelosti:
“Nakon što je Republika Srbija 2003. godine donijela Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine i time proširila svoju nadležnost za procesuiranje ratnih zločina na cijeli teritorij bivše SFRJ, neovisno o državljanstvu počinitelja ili žrtve, svi hrvatski dužnosnici, od najviše, predsjedničke, do veleposlaničke razine ističu u razgovorima sa srpskim dužnosnicima da je tim činom Republika Srbija postupila u suprotnosti s načelom nemiješanja u unutarnje poslove druge države, kao jednog od temeljnih načela međunarodnog prava.
Iako je Republika Srbija donošenjem ovog Zakona povrijedila suverenitet Republike Hrvatske, Republika Hrvatska je Republiku Srbiju pozvala na razgovor o sklapanju međunarodnog ugovora kojim bi se pitanja procesuiranja ratnih zločina uredila na načelima međunarodnog prava. Nacrt Ugovora o kaznenom progonu i kažnjavanju počinitelja ratnih zločina Hrvatska je Srbiji dostavila u ožujku 2012. godine, međutim na isti odgovor Srbije do danas nije zaprimljen. Srbijanska strana podržala je i hrvatski prijedlog da se formiraju stručne skupine dvaju ministarstava pravosuđa s ciljem pronalaženja prihvatljivog rješenja.
Pitanje kvazi univerzalne jurisdikcije koja je utvrđena u srbijanskom kaznenom zakonodavstvu u pogledu ratnih zločina ujedno je i jedno je od otvorenih pitanja koja se rješavaju kroz rad Mješovite komisije za otvorena pitanja između dviju država.
Vezano za predmet Veljka Marića ističemo da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske 03. studenoga 2010. zatražilo njegovo izručenje od Republike Srbije. Nakon što je molba za izručenje odbijena 2. travnja 2012. ministar pravosuđa RH podnio je molbu za premještaj Veljka Marića iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku temeljem Konvencije Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba iz 1983. g. Pravomoćnim rješenjem Višeg suda u Beogradu, molba za premještaj Veljka Marića je odbijena uz obrazloženje da se protiv imenovanog u Republici Srbiji vodi drugi kazneni postupak.
U svibnju 2014. ministar pravosuđa Republike Hrvatske uputio je dopis ministru pravde Republike Srbije kojim je izrazio inicijativu hrvatske strane, sukladno međunarodnim ugovorima i zakonskim propisima, za ustupanjem kaznenog progona u gore navedenom predmetu nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Do današnjeg dana Ministarstvo pravosuđa nije zaprimilo odgovor na navedeni dopis.
Posebno ističemo da se u okviru pristupnih pregovora Srbije s EU, do sada je to bila faza rasprave o Screening izvješću za Poglavlje 23 koje se odnosi na pravosuđe i temeljna ljudska prava, konstantno inzistira na tome da je za Republiku Hrvatsku ovaj zakon i srbijanski pristup po tom pitanju neprihvatljiv. Takav pristup, između ostaloga, nije u duhu regionalne suradnje i procesa pomirbe na čemu Europska unija posebno već godinama inzistira.
Samo pitanje procesuiranja ratnih zločina dio je opsežnije reforme pravosuđa, kao jedan od ključnih kriterija za početak pregovora Srbije s Europskom unijom u Poglavlju 23. Stoga je sveobuhvatan Akcijski plan za reformu pravosuđa jedno od mjerila za otvaranje pregovora u Poglavlju 23 (ostala dva mjerila su Akcijski plan za borbu protiv korupcije i Akcijski plan za temeljna prava) i bez njegove kvalitetne izrade Srbija ne može započeti supstancijalne pregovore u navedenom poglavlju. U tom kontekstu, Europska komisija je i u ovogodišnjem Izvješću o napretku za Srbiju naglasila da će ta zemlja morati uložiti puno više napora kako bi se poboljšao ustavni i pravni okvir za neovisnost, odgovornost, učinkovitost i kvalitetu pravosuđa.
Hrvatska je već u fazi rasprave o Screening izvješću Europske komisije o zatečenom stanju u području pravosuđa i temeljnih ljudskih prava u Srbiji, koja je početna faza pregovora, naglasila da Srbija treba ostvariti napredak u području procesuiranja ratnih zločina, posebno kada je riječ o nepristranom postupanju u postupcima ratnih zločina od strane relevantnih nacionalnih tijela te nedvojbenom prihvaćanju presuda MKSJ-a, budući još uvijek nema pomaka u vezi istraga i kažnjavanja u slučajevima ratnih zločina visokopozicioniranih časnika.
Slijedom navedenog, u predstojećem razdoblju, kao i do sada, posebna pozornost bit će usmjerena na ispunjavanje uvjeta za poboljšanje suradnje nadležnih institucija oko procesuiranja ratnih zločina. Od strane predstavnika hrvatske diplomacije prema Europskoj komisiji i državama članicama, između ostaloga, bit će nastavljen kontinuitet izražavanja posebne zabrinutost oko već spomenute kvazi univerzalne jurisdikcije koja je utvrđena u srbijanskom kaznenom zakonodavstvu u pogledu ratnih zločina na području bivše SFRJ.
Ističemo kako je Republika Hrvatska u procesu pregovora provela niz opsežnih i teških reformi te se ujedno imala snage suočiti s brojnim izazovima poput pitanja procesuiranja ratnih zločina, povratka izbjeglica i prava nacionalnih manjina. Čvrsti je stav Vlade Republike Hrvatske da svi kandidati za članstvo u Uniji, uključujući i Republiku Srbiju, moraju poput nas ispuniti kriterije koji osiguravaju stabilne demokratske institucije i jamče punu zaštitu ljudskih prava, vladavinu zakona i poštivanje prava manjina. Pod tim uvjetima te temeljem dosljedne provedbe pravne stečevine, standarda i vrijednosti Europske unije Hrvatske će nastaviti pružati potporu politici proširenja Europske unije te ujedno svojim iskustvom pomagati reformske procese na području jugoistoče Europe”, stoji u odgovoru premijera Milanovića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
