Prvog dana kolovoza 2018. godine počela su iskopavanja masovne grobnice u Savskoj 77, u dvorištu Učiteljskog fakulteta budući da su pronađeni posmrtni ostaci osoba koje su likvidirali komunisti u svibnju 1945. godine. Da u Savskoj 77 postoji masovna grobnica više je puta upozoravao dr. Andrija Hebrang, bivši HDZ-ov saborski zastupnik i ministar zdravstva. U ponedjeljak, 20. kolovoza mediji su izvjestili kako je novinar Drago Pilsel prijavio policiji prijetnje smrću te je ustvrdio kako su one započele zbog Hebrangovih riječi o njemu.
Povodom tih događaja, razgovarali smo s dr. Andrijom Hebrangom.
Narod.hr: Gospodine Hebrang, novinar Drago Pilsel prijavio je prijetnje smrću te je ustvrdio kako ste Vi odgovorni za njih. Kazao je da su prijetnje počele 3. kolovoza nakon što ste ga nazvali “falsifikatorom gubitničke strane”. Kako komentirate njegove tvrdnje?
Andrija Hebrang: To što govori Drago Pilsel su nebuloze kao i sve što on piše, jer nigdje ni jednom riječju nisam ugrozio njega kao osobu ili njega kao novinara, nego sam demantirao njegove laži koje su dokazljive i dokazane. Zanimljivo je da se uhvatio za smrt jedne Srpkinje, starice čije ime u životu prvi puta čujem, a optužio me kako sam ja govorio da je ona terorist, naravno izražavam duboko žaljenje ukoliko joj se bilo što loše dogodilo.
S druge strane zanimljivo je da ne odgovara na argumente i dokumente koje sam dao, a to je da su Srbi pobili 7263 hrvatska civila od čega su polovica žene i djeca. I zanimljivo je, da ga te smrti i te tisuće života uopće ne interesiraju, a inzistira na zločinima nakon Oluje o kojima je zajedno sa HHO-om svjedočio u Haagu, ali je Haaški sud svjedočenja odbio.
Što se tiče tvrdnji da je dobio puno prijetnji u to duboko ne vjerujem jer ne vjerujem da uopće puno ljudi zna tko je Drago Pilsel.
Narod.hr: Ministarstvo branitelja je 1. kolovoza priopćilo da su počela iskapanja masovne grobnice u Savskoj 77 za čije ste otkriće zaslužni upravo Vi. Također, ste vodili ured za otkopavanja skrivenih masovnih grobišta koji je ukinut. Možete li povodom toga objasniti ili procijeniti koliko se još masovnih grobišta nalazi u Hrvatskoj?
Andrija Hebrang: Cijeli život se bavim tim problemom jednostavno iz tog razloga što ne znam niti za grob svog oca koji je ubijen 1948. godine. Uz to sam naravno proučavao događaje i zainteresirao se za sve one stotine tisuća ubijenih bez suda od strane komunističke ruke, a nakon završetka Drugog svjetskog rata. Kako je otpor iskopavanju vrlo intenzivan od kad postoji hrvatska država, kako je propala akcija saborske komisije koja je uspjela iskopati samo 1163 posmrtna ostatka na Maclju onda sam inzistirao za osnivanjem ureda za otkopavanje grobišta.
Nino Raspudić: Temelji antifašističke pedagogije na Savskoj 77
Otpor je tu bio strašan, ured je radio efektivno svega nekoliko mjeseci, crvena Milanovićeva vlada ga je zatvorila a nije ga nažalost obnovila niti sadašnja HDZ-ova Vlada. Drugim riječima postoji orkestrirani sustav koji usporava otkopavanje posmrtnih ostataka koji su pokopani mimo svih pravila koje zaslužuju ljudi koji nisu krivi jer im ništa nije dokazano.
Po izvješću hrvatske policije iz 90-ih godina, u Hrvatskoj postoji 940 skrivenih lokaliteta. Naravno, radi se o sumnjama, ali svaki od tih lokaliteta treba otkopati i provjeriti; ako je unutra posmrtni ostatak onda ga se mora ekshumirati staviti i u bazu podataka DNK i dostojanstveno pokopati.
Nažalost dosada je iskopano tek negdje oko 1% lokaliteta. Toliko je kočničara koji to ne žele da se i današnja otkopavanja vrše takvom dinamikom da bih svih 940 lokaliteta bilo otkopano za negdje 300 godina. Pozdravljam početak otkapanja u Savskoj međutim to je tek jedan od 940 lokaliteta, a jedno ministarstvo se ne može nositi s takvom vrstom posla.
Mi smo planirali otvoriti 20 županijskih ispostava od kojih bi svaka otkopala minimalno 10 lokaliteta godišnje. Znači, najmanje 200 lokaliteta godišnje da bi bili za jedno 5,6 godina pri kraju posla. Dodatni razlog usporavanja otkopavanja stvara sve manji i manji broj primarnih svjedoka, dakle onih svjedoka koji su sami vidjeli zakopavanje lokaliteta. Njihov nestanak uklapa se u sliku zaborava ovih komunističkih zločina.
Narod.hr: Ipak, mnogi se pitaju kako to da nijedna dosadašnja Vlada nije učinila ništa ili jako malo po pitanju ubrzavanja procesa iskapanja. Kako ste danas u političkoj mirovini, vidite li s odmakom vremena što bi se zapravo trebalo učiniti da bi proces otkopavanja konačno postao kvalitetan i bez prepreka?
Dok sam ja bio u saboru i hrvatskim vladama trudio sam se da sustavno počnemo s tim iskopavanjima. Postupak otvaranja vladinog ureda za otkopavanja je trajao nevjerojatne 4 godine! Toliko je naime trebalo da od prijedloga zakona koji sam napisao dođe do njegova izglasavanja u Saboru.
I sada dolazi zapravo najstrašniji podatak: Zakon o osnivanju ureda je usvojen jednoglasno, dakle i SDP je glasovao za njega. Zašto? zato što su znali da uskoro slijede izbori i da će ga zatvoriti, a to se i dogodilo. Mi smo u uredu uspjeli rekonstruirati 30 lokaliteta, a otkopati samo četiri. U ta četiri lokaliteta pronašli smo kosti malodobnih učenika jedne srednje škole i kosti pacijenata iz bolnice u Brestovcu na Sljemenu.
Promocija knjige “U vječni Spomen” Frana Živičnjaka o Macelju i svjedočanstvima zločina
Dakle gdje je problem? U vrijeme Račana ministarstvo znanosti je imalo nadležnost, a u posljednje dvije nadležnost nad otkopavanjem ima ministarstvo branitelja. Ne može jedno ministarstvo raditi jedan tako sveobuhvatan posao jer za to nema kapacitet niti legitimitet.
U dogovoru s Europskom unijom treba osnovati neovisno, dakle nevladino tijelo jer jedino se rezultati takvog istraživanja priznaju. Takvo tijelo može aplicirati i za fondove Europske unije jer su iskopavanja strahovito strahovito skupa. Kada će se proces otkopavanja u nastaviti? Pa nastavit će na onda kada će na izborima pobijediti jedna grupacija koja ne vuče korijene iz prošlog sustava i kad ga ne bude imao tko braniti. Dok se to ne dogodi tapkat ćemo u mraku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
