Prisjetim se ponekad jedne plave knjige sa Disneyevim bajkama. I male Alise koja je pala u duboki procijep. I čudnovatih stanovnika Zemlje čudesa. I zločeste kraljice i vojske karata i bijelog zeca, naravno.
Začuđena Alisa začuđeno gleda u Istanbulsku konvenciju. Sa zecom,naravno, jer bez njega ništa. Tamo piše da će Platforma na čelu sa kraljicom karata napraviti sve da je zaštiti od svih zločestih grubijana na ovom svijetu. I da se uvijek može predomisliti i postati zec, samo ako to poželi.
Alisi treba objasniti da živi u strašno nazadnom društvu u kojem zločesta Crkva stavlja nju kao ženu u podređeni položaj. Ista Crkva u kojoj se časti i slavi ženu Milosti punu! Ista Crkva u kojoj su mnoge žene proglašene svetima. Ista Crkva u kojoj su najljepše pjesme posvećene Kraljici. Rajskoj Djevi, Kraljici Hrvata.
Alisi treba objasniti da u toj zemlji Hrvata njoj prijeti strašna opasnost. U zemlji u kojoj ima milijun pjesama posvećenih majci. Onih koje tiho, u nekoj konobi, sa suzama koje samo oni smiju vidjeti, višeglasno, s najdubljim osjećajima (koje nikada neće priznati) pjevaju kršni sinovi.
A vjetar je nosi tamburici na ravnim poljima Slavonije.
Alisu treba uvjeriti da živi u zemlji divljih ljudi u kojoj je samo i isključivo Istanbulska konvencija može zaštititi. I Platforma, naravno. A ako ne uspije, Alisi ostaje mogućnost da se proglasi zecom.
Draga Platformo, Babe i ostali …Hvala vam na velikoj borbi za Alisina prava. Zamislite koliko love možebit se slije u vaše torbice za sve programe edukacije da se ne smije tući žene. A kamoli ubiti. Da. Ne smije.Nikada i nikako.
Osim ako …
Objasnite molim vas, drugovi i drugarice kako to mislite da se ne smije? Kako možete onda gledati u lice u ratu silovanim i pretučenim ženama koje na ulici susreću svoje silovatelje i zlostavljače? Je li to, ako saborski zastupnici izglasaju ovu Istanbulsku konvenciju ide onda samo od danas, ono za ozbiljno?
Do sada ste se šalili valjda ili i tu ima privilegiranih? Ima onih koji smiju zlostavljati žene i sve im je oprošteno?
Hoće li svi ovaj put pred zakonom biti jednaki ili će opet neki biti jednakiji?
Kako ćete uvjeriti djevojčicu Alisu koja svakodnevno gleda kako se negdje polažu vijenci … za djecu, majke, očeve i bake, a da za te zločine nitko nikada nije odgovarao – da ćete se ubuduće o njoj brinuti i nju štititi?
Kako ćete uvjeriti Alisu koja je gledala i svjedočila razaranju, mučenju, komadanju njene Hrvatske, a da je onima koji su to činili sve oprošteno dok njihovi emisari verbalno i danas, kad god im se ukaže prilika, blate i vrijeđaju tu istu Hrvatsku – bez da itko trepne okom?
Ako uvedete Istanbulsku …kako ćete promijeniti mentalitet zlostavljača? Koji po svemu što vidi oko sebe zaključuje da će ostati nekažnjen za zlostavljanja, a narod među kojim živi već je zamalo kolektivno natjeran postati” rod “.
Jer to je valjda to poželjno stanje – bez identiteta i definicije. Na kliznoj skali trenutnih prioriteta. Onako, kako vjetar puše.
Na kraju priče Alisa se ipak probudi i shvati da je sve bio samo ružan san. Zaštitite Alisu, a zec… neka ostane. U Zemlji čudesa… i Kraljica od karata zajedno s njim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
