Hrvatski narod oduvijek se selio.
Sa siromašnog kamenjara u plodnu Slavoniju.
Brodovima u rudnike Amerike
i nenaseljene pustare Australije,
gradilišta Njemačke.
Odlazili su mladići, očevi,
ostavljajući
za sobom žene i djecu, roditelje i uspomene.
I slali pisma, dolare i marke.
Nisu nikada pisali u kakvim uvjetima žive i rade.
Stisnuli su zube i šutjeli.
A njihov trud je njedrio kuće, štale, blago i
škole za njihovu djecu.
Za života su dizali sebi spomenike u obliku
kuća i zemlje.
Nije bilo tehnologije da snimi
siromaštvo i odricanje
za svoje najmilije.
Tko je preživio Križni put spašavao se bijegom preko granica.
A poslije je Tito dijelio dozvole bez problema.
Znao je dobro tko odlazi
i koga treba raseliti.
Neki se nisu vratili usmrćeni metkom
a njihove obitelji su bile stalno pod
prismotrom.
Danas masovno mediji
promoviraju odlazak.
A nitko se ne pita tko to
opet i ponovo odlazi?
Nema statistike koja obrađuje podatke o
nacionalnosti,
obiteljskom porijeklu,
socijalnom statusu,
stupnju obrazovanja
te zemljopisnoj regiji
onih koji odlaze.
Kao ni statistike o onima koji ostaju.
Dobro uhljebljeni u stare stabilne strukture
koje su samo promijenile ime.
Po obiteljskom stablu.
Garantirane prekaljene kvalitete.
I dalje nikome ne polažu račune niti imaju tromjesečne evaluacije svojih rezultata.
Njih se ne propituje.
Samo se dijeli
jer će odmah, ako se ne dijeli,
glasno graknuti,
napisati transparente o svojoj ugroženosti,
o klerofašizmu i ustaštvu
kako popularno u svom rječniku zovu
vjeru i domoljublje.
Razne Platforme, Documente
i izmišljene udruge
čija je osnovna zadaća blatiti
temeljne vrijednosti većinskog naroda,
portali i mediji
koji su financirani od države
udobno žive i ne brinu za svoju egzistenciju.
Jako su zabrinuti za dobrobit žena.
I djece.
Toliko da promoviraju pobačaj nerođenih.
I nenasilje u paketu sa lovom
koja ide, prirodno, njima
kao legitimnim zaštitnicima.
I rodnu ideologiju u istom paketu.
Ono, kupi jedan, drugi vam poklanjamo.
Da …
Nema statistike o onima koji odlaze.
Jer bi se vidjelo da su to
ponovo djeca i unuci
onih koji su oduvijek
morali zarađivati negdje drugdje.
I onih koji su krvlju
stvarali svoju Domovinu.
Jer za njih ne bijaše mjesta …
