Dr. Josip Stjepandić o arbitraži sa Slovenijom: ‘Tako izlomljen i jednostran tijek granice u jednome zaljevu svjetska povijest ne poznaje’

Foto: sisačka biskupija

Puno površnosti, premalo činjenica te pogrješne zaključke sadrži članak „Hrana za populiste (Nahrung für Populisten)“ autora Peter-a Müller-a u najnovijem izdanju „Der Spiegel“ od 15. rujna 2018.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Granični spor izmedu Slovenije i Hrvatske doista tinja dulje od 20 godina. Istina je da je kompliciran i bizaran, ali iz posve drugih razloga od onih koji su navedeni u Vašem članku.

Vaš se autor na žalost ne bavi činjenicama, nego glasinama i informacijama koje cure s dvora rijetko trijeznog velikog hercega Jean-Claude-a, čiji pravnici očigledno dijele njegovu sklonost dobroj kapljici te stoga u svojim analizama dolaze do odgovarajućih rezultata.

Slovenija je 1991. tvrdila da nema nikakvih teritorijalnih sporova s Hrvatskom

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Činjenice su vrlo jednostavne. Kad su Slovenija i Hrvatska u prosincu 1991 bile kratko pred međunarodnim priznanjem, obje države morale su bezuvjetno prihvatiti priznanje postojećih granica te odustati od bilo kakvih teritorijalnih zahtjeva. Na kopnu državna granica slijedi granice katastarskih općina, kako su bile definirane u Jugoslaviji. U Savudrijskoj vali granica bi po važećoj praksi Međunarodnog suda za pravo mora prolazila sredinom zaljeva.

Posve slučajno to je pozicija Republike Hrvatske.

Slovenija je tešku situaciju Hrvatske, koja se morala braniti od srbijanske agresije, iskoristila te zauzela dijelove nenaseljenog teritorija još devedesetih godina prošlog stoljeća. Kad je nakon godine 2000. započela utrka za primanjem u EU, Slovenija je postavila teritorijalne zahtjeve na moru, koje je Hrvatska smatrala svojim.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tako je Slovenija godine 2005. bila primljena u EU usprkos graničnome sporu. Kad se Hrvatska prijavila za članstvo, Slovenija je kao članica EU s pravom veta ultimativno zatražila „rješenje“. Nakon više godina i mnogih pregovora postavljen je arbitražni sud (a ne međunarodni sud), koji bi riješio spor.

Tijekom postupka pred Arbitražnim sudom stalno su curile informacije da sudci tajnost postupka ne uzimaju tako ozbiljno, kao da je presuda bila unaprijed donesena. Naposljetku su godine 2014. širokoj javnosti bile dostavljene snimke slovenskih predstavnika dobijene prisluškivanjem, koje dokazuju manipuliranje spisom, korupciju te protekciju u Arbitražnome sudu u korist Slovenije. Hrvatska je istupila iz postupka pozivajući se na Bečku konvenciju o međunarodnim ugovorima. Tri od pet sudaca dali su ostavke i što se dogodilo? Ništa! Dva preostala sudca (jedan od njih Nijemac Simma) nastavili su kao da se ništa nije dogodilo, imenovali su tri dodatna sudca i donijeli presudu koja je – kakvo čudo – točno onakva, kakvu su je najavili u prisluškivanome razgovoru slovenski predstavnici! Morski dio dosuđen je uglavnom Sloveniji a sporni dijelovi kopna Hrvatskoj. Tako izlomljen i jednostran tijek granice u jednome zaljevu svjetska povijest ne poznaje.

Da se ovo dogodilo na nekome njemačkom sudu, onda bi korumpirani sudci skupa sa svojim pomagačima već odavno bili osuđeni, ali u Brislu očigledno ima pravnika, koje ovakve postupke potpuno zanemaruju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bivši slovenski pregovarač Pogačnik: Arbitraža je ništavna, Slovenija prekršila kogentna pravila međunarodnog prava

Budući da je Hrvatska istupila iz postupka, ona ne priznaje pravorijek. Ali ne priznaje ga niti Slovenija, što je Vašem autoru potpuno promaklo! Slovenija naime usprkos sudskoj presudi još nije napustila teritorij, koji je okupirala,. Tu spada vojarna Sveti Juraj, gdje su tamo stacionirani slovenski vojnici nakon pravorijeka zatražili dodatak za službu u inozemstvu zato što borave na tuđem teritoriju!

Nadam se da će se Vaši novinari ubuduće više baviti činjenicama a manje glasinama iz Briselskih hodnika. Onda bi tobožnji populisti dobili manje hrane.

Sehr geehrte Damen und Herren,

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Viel Schlampigkeit, wenige Fakten und falsche Schlüsse enthält der Artikel „Nahrung für Populisten“ von Peter Müller in der jüngsten „Der Spiegel“-Ausgabe vom 15. September 2018.

In der Tat schwelt ein Grenzkonflikt zwischen Slowenien und Kroatien seit mehr als 20 Jahre. Ebenso ist es kompliziert und bizzar, aber aus ganz anderen Gründen als in Ihrem Artikel vorgetragen.

Leider befasst sich Ihr Autor nicht mit den Fakten, sondern mit Gerüchten sowie ihm zugespielten Informationen aus dem Hofe des selten nüchternen Großherzogs Jean-Claude, dessen Juristen scheinbar die gleiche Vorliebe für gute Tropfen pflegen und daher zu den entsprechenden Analyseergebnissen kommen.

Die Faktenlage ist aber denkbar klar. Als Slowenien und Kroatien im Dezember 1991 kurz vor der völkerrechtlichen Anerkennung standen, mussten beide die Anerkennung der bestehenden Grenzen und den Verzicht auf die territorialen Ansprüche als unabdingbare Bedingungen akzeptieren. Auf dem Lande folgt die Grenze den Katastergrenzen einzelner Gemeinden, wie sie in Jugoslawien festgelegt worden waren. In der Bucht von Savudrija (Savudrijska Vala) erfolgt die Grenze nach der herrschenden Rechtsprechung des Internationalen Gerichts für Meeresrecht durch die Mitte der Bucht.

Rein zufällig ist dies die Position der Republik Kroatien.

Slowenien hat aber die missliche Lage Kroatiens, der sich einer serbischen Aggression erwehren musste, ausgenutzt, und gewisse unbewohnte Landstriche noch in den neunziger Jahren besetzt. Als dann nach dem Jahre 2000 das Wettrennen um die Aufnahme in die EU losging, hat Slowenien noch die Ansprüche an den Gewässern erhoben, die Kroatien eh beanspruchte.

So wurde Slowenien trotz dem Grenzkonflikt in 2005 in die EU aufgenommen. Als Kroatien seine Anwartschaft bekundete, forderte Slowenien als EU-Mitglied mit dem Veto-Recht ultimativ eine „Lösung“. Nach mehreren Jahren und vielen Verhandlungsrunden wurde schließlich ein Schiedsgericht (und nicht etwa ein Internationales Gerichtshof) installiert, um das Konflikt zu lösen.

Im Verlaufe der Verhandlung sickerten immer wieder die Informationen durch, dass es die Schiedsrichter mit der Vertraulichkeit nicht so ernst nehmen, als würde das Urteil vorweggenommen gewesen. Schließlich wurden im Jahre 2014 der breiten Öffentlichkeit die abgehörten Aufnahmen slowenischer Vertreter präsentiert, die Aktenmanipulation, Korruption und Vorteilsnahme im Schiedsgericht zu Gunsten Sloweniens belegen. Kroatien trat unter Berufung auf Wiener Übereinkommen über das Recht der Verträge aus dem Verfahren aus. Drei von fünf Schiedsrichter traten zurück und was geschah? Nichts! Zwei verbliebene Schiedsrichter (darunter der Deutsche Simma) fuhren fort, als wäre nichts passiert, ernannten drei zusätzliche Richter und fällten ein Urteil, das – was für ein Wunder – exakt so aussieht, wie in den abgehörten Gesprächen slowenischer Vertreter angekündigt. Die Gewässer würden überwiegend Slowenien und die strittigen Landstriche Kroatien zugeschlagen. Einen so krummen und einseitigen Grenzverlauf in einer Buchtkennt die Weltgeschichte nicht.

Wenn dies bei einem Gericht in Deutschland passiert wäre, dann wären die korrupten Richter samt ihrer Komplizen längst abgeurteilt gewesen, aber in Brüssel gibt es offensichtlich Juristen, die solche Vorkommnisse gänzlich ausblenden.

Da Kroatien das Verfahren verlassen hat, akzeptiert er das Urteil nicht. Slowenien aber genauso wenig, was Ihrem Autor völlig entgangen ist! Slowenien hat nämlich die von ihm besetzen Landstriche noch nicht verlassen, entgegen dem Urteil. Darunter gehört auch die Kaserne in St. Georg (Sveti Juraj), wo die dort nach wie vor stationierten slowenischen Soldaten eine Auslandszulage verlangen, denn sie befinden sich auf einem fremden Territorium!

Es bleibt zu hoffen, dass Ihre Journalisten sich künftig mehr mit den Fakten und weniger mit den Gerüchten aus den Brüsseler Gängen befassen werden. Dann würden die vermeintlichen Populisten weniger Nahrung bekommen.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.