Prenosimo poruku dr. Jure Burića, koju je uputio za Hrvatski tjednik (od 22. ožujka).
Dr. Jure Burić hrvatski je liječnik, političar i pjesnik. Rođen je u Ravnom (BiH). Završio je Medicinski fakultet te je radio u Dubrovačkoj bolnici. Bio je sudionik Hrvatskog proljeća. Za vrijeme Domovinskog rata, tijekom velikosrpske agresije na Dubrovnik bio je član izvršnog vijeća zadužen za zdravstvo i socijalnu skrb te član kriznog stožera u Duborvniku. Obnašao je dužnosti dubrovačkog gradonačelnika i dubrovačko-neretvanskog župana.
“Gospodine Plenkoviću, čitam i nisam glup! Ali, ako Vi mislite da ne čitam dovoljno i da nisam po Vašim mjerilima odveć pametan, pozivam se na autoritete koji jamačno vise čitaju i pametniji su i od Vas i od mene.
Napisao sam jedno pismo kardinalu Bozaniću u kojem tražim da me izbriše iz članstva Crkve koju vodi, čiji sam član već 72 godine, ako se ne izjasni da Istanbulsku konvenciju ne treba ratificirati. Mislio sam napisati jedno i Vama u kojem tražim da me brišete iz članstva HDZ-a ako ratificirate Istanbulsku konvenciju.
Ali kad malo bolje promislim, zašto bih to ja izlazio iz stranke u kojoj sam 25 godina (prije sam bio u Demokršćanima, a u životu nikad u SK), zašto to iz stranke ne biste izašli Vi jer ju očito uništavate, njezine članove razjedinjujete, ucjenjujete ih (“pola vas neće biti na listama”) unoseći podjele s nesagledivim posljedicama.
Otiđite, molim Vas, što prije, ostavite nas da u miru živimo ili skončamo. Mogli smo bez vas i 1991. kad su nas napale srbočetničke i crnogorske horde, možemo i danas! Vama koji se deklarirate kao demokršćanin, evo jedna Einsteinova: “Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, čak ako to od vas traži i država.”
I na koncu, svima vama koji zagovarate “rodnu ideologiju”, u prirodi postoje samo dva roda muški i ženski (nije Bog stvorio Adama i Ivu već Adama i Evu). Bjelančevina HY može se naći jedino u muškim živim bićima – od ježinca i konja do čovjeka!
Dakle, prirodno je u prirodi muško i žensko – sve drugo su aberacije i bolesti koje ne treba osuđivati – njima treba pomoći, ali ne tako da svi ostali budemo taoci njihovih htijenja.”
