Dr. sc. Artur Bagdasarov: Rodna diskriminacija ili bitka za ravnopravnost spolova uz pomoć jezika

Foto: Fah, HKV; fotomontaža: Narod.hr

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak je u proceduru uputila prijedlog Zakona o udžbenicima u osnovnim i srednjim školama koji je pisan cjelovito u ženskom rodu. U nacrtu novoga Zakona o udžbenicima imamo umjesto učitelji – učiteljice, umjesto ravnatelji – ravnateljice, umjesto ministar – ministrica i sl., piše kroatist i sociolingvist dr. sc. Artur Bagdasarov za HKV.

> Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova traži nasilno mijenjanje hrvatskog jezika, kako bi se omogućio eksperiment ministrice Divjak

U jednom od obrazloženja ministrica kaže: “U obrazovanju većinom rade žene pa zašto to ne staviti u prvi plan i govoriti nastavnice, učiteljice, onda i predlagateljice, nakladnice, ravnateljice, ministrica i tako dalje? Ovo bi mogao biti još jedan korak u smjeru razbijanja stereotipa, kojih je još jako puno u našem društvu.

Nažalost, za sada još treba uvjeriti državnu upravu da su ovakvi presedani mogući i poželjni” (ODBILI PRIJEDLOG ZAKONA ZATO ŠTO JE NAPISAN U ŽENSKOM RODU Ministarstvo uprave srušilo ga je jer se u njemu ne spominju učitelji, nego samo učiteljice).

Inicijativu pokušavaju obrazložiti tim da je učiteljsko zanimanje gotovo posvema u sadanje doba žensko jer npr. u osnovnim školama učiteljice čine 81,5 posto nastavnoga strukovnoga osoblja (kadra), a u srednjim školama više od 66 posto.

> HNS-ova ministrica Divjak: Kako zlorabi ministarstvo za aktivizam i na to troši novac poreznih obveznika?

Ako ćemo i dalje polaziti od sličnih obrazloženja, tada i druge zakone valja pisati u ženskom rodu, jer npr. muškarci u prosjeku žive prema brojčanim podatcima 74,4 godine, a žene žive 6,1 godinu dulje. Kao posljedica daljnjega života brojčani podatci pokazuju da u Hrvatskoj ima više žena negoli muškaraca. Osim toga, u usporedbi sa ženama, manji je udio muškaraca s visokim obrazovanjem. Treba valjda još dodati da žene u Hrvatskoj više npr. rade u bolnicama ili više čitaju knjige negoli muškarci te češće idu u kino….

Ako ćemo imati jedan zakon u ženskom rodu, tada vjerojatno treba i druge mijenjati jer ne može jedan zakon biti u jednom rodu, a drugi – u drugom. U članku 3. stavak 5. Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu iz 2006. godine npr. čitamo: “Udžbenički standard donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja (u daljnjem tekstu: ministar) na prijedlog stručnog povjerenstva. Stručno povjerenstvo za izradu udžbeničkog standarda imenuje ministar.“ (Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu).

U sadanjem novom nacrtu Zakonu o udžbenicima imamo ministrica umjesto ministar, a što ćemo u budućnosti ako na čelu ministarstva bude ministar, tj. osoba muškoga spola, a ne ženskoga, ministrica? Treba li tada ponovno ispravljati ministricu na ministra pa i ostalo iz ženskoga u muški rod? U Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja (2017.) imamo u članku 2. “Kabinet ministra”, a ne “Kabinet ministrice” (Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja). Treba podsjetiti čitatelja, između ostaloga, da je u hrvatskom standardnom jeziku bolje rabiti normativnu riječ ustroj ili struktura, a ne ustrojstvo.

> Nekoliko dana nakon ratifikacije IK Ministarstvo znanosti i obrazovanja umjesto spola uvelo “rod”

> Prema uputama MZO: Rodna ideologija u svim osnovnim i srednjim školama te fakultetima u Hrvatskoj?

Muški je rod u hrvatskom standardnom jeziku neutralan i rodni su nazivi u muškom rodu. Ne možemo mijenjati pravila, polazeći od toga tko predvodi bilo koju državnu ustanovu i piše zakone, muškarac ili žena. Ravnopravnost spolova nemaju odnosa prema jezičnim zakonima koji imaju vlastita jezična pravila ophođenja.

Ne možemo danas pisati prema jednim ustaljenim pravilima pisanja zakona, a sutra prema drugim. U pisanju bilo kojega teksta treba poštovati pravila standardnoga jezika i već ustaljenu jezičnu praksu. Postoji praksa da se na početku zakona obično napominje da su imenice u muškom rodu i da se zbirka osnovnih propisa odnosi i na muški i na ženski rod podjednako. Ako ćemo ići predloženim putem, tada možemo doći i do određenoga nereda ne samo u zakonima negoli i u standardnom jeziku jer danas pišemo na jedan način, a sutra na drukčiji. Treba vjerojatno napomenuti da tekstovi različitih zakona pripadaju administrativnomu (zakonodavno-pravnomu podstilu) stilu. Taj stil zahtijeva, sa svoje strane, određene značajke: ujednačenost, točnost, strogost, terminologičnost, određenost itd.

> (VIDEO) Rodna ideologija: kako muškarac, bijelac postaje 7-godišnje dijete ili Kineskinja

Uzgred budi rečeno da kada npr. uz funkciju ili zvanje stoji ime i prezime, treba obvezatno poštovati rod. Ako imena nemamo, piše se muški rod, ali on tada ne znači „muški“ rod negoli neobilježeni opći (obuhvaća i muško i žensko). Kada npr. najavljivačica ili najavljivač na dalekovidnici kaže „poštovani gledatelji i gledateljice“, ono „gledateljice“ je suvišno jer su pojmom „gledatelji“ obuhvaćeni i muško i žensko. U usmenom govoru susrećemo npr. „poštovane gospođe, poštovana gospodo, dragi prijatelji…“ ili „poštovane kolegice i kolege …“.

Mišljenja sam da je navedeno oslovljavanje pretjerano, poglavito u administrativnom funkcionalnom stilu i vjerojatno dovoljno napisati ili reći „poštovana gospodo“ (= gospođe i gospodo), „poštovani kolege“ (= kolegice i kolege).

U novije doba, tj. otkako je iz Europe u Hrvatsku uvezena prekomjerna spolna osjetljivost, hrvatski ženski pokreti izrijekom traže da u obraćanju javnosti žene budu i gramatično zastupljene. Otud mocijski parnjaci u tom surječju. I sada ženske udruge oduševljene su potezom ministrice i podupiru pisanje zakona u ženskom rodu.

Prije toga u Hrvatskoj nije bilo takve rodovne preosjetljivosti. Ako pak želimo, prema pojedinim tumačenjima, promijeniti tradicije hrvatskoga jezika i prilagoditi ga suvremenomu razdoblju, tada vjerojatno prije bez žurbe treba razraditi i obrazložiti jasna normativna pravila, a zatim ići u pisanje zakona i u tzv. bitku za ravnopravnost spolova. Zakon o udžbenicima nije mjesto za rješavanje problema u razbijanju tzv. rodnih stereotipa.

* Dr. sc. Artur Rafaelovič Bagdasarov rođen je 2. prosinca 1958. godine u gradu Bakuu (Azerbajdžan). Slavistiku je studirao na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Sankt Peterburgu od 1976. do 1981. godine. Godine 1992. obranio je doktorsku disertaciju o razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, na različitim razinama jezične strukture, poglavito na leksiku. Kao profesor predaje hrvatski jezik i sociolingvistiku na više moskovskih fakulteta. Proučava različita područja suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika (leksikologiju, leksikografiju, normu). Sudjelovao je na brojnim slavističkim skupovima u Rusiji i Hrvatskoj. Objavio je više od 130 radova: knjiga, priručnika, članaka, prikaza, priloga. Vanjski je suradnik tjednika Hrvatsko slovo (Zagreb) i suurednik časopisa Riječ (Rijeka). Dobitnik je Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hkv