Gost u podcastu „55 minuta kod Željke Markić“ bio je profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, dr. sc. Slaven Dobrović koji je i zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, u klubu Domovinskog pokreta. Dobrović je bio zastupnik u Saboru RH 2016. – 2020. te ministar zaštite okoliša i energetike.
Prof. Dobrović je prošli tjedan u svojim amandmanima podnesenim Gradskoj skupštini ponovno ukazao na niz problema vezanih za način na koji Tomašević i Možemo gospodare otpadom.
„U gospodarenju otpadom stranka „Možemo!“ razočarala je mene koji nisam birač, mogu misliti kako bi trebali biti razočarani birači“
Ako je netko imao neko očekivanje od „Možemo!“ i gradonačelnika Tomaševića, onda je to bilo očekivanje da će nešto riješiti u području zaštite zelenih zona. I rješavanja otpada. U konačnici, to je i bilo njihovo najvažnije obećanje. Nitko, bez obzira na to kojoj političkoj ili svjetonazorskoj opciji pripada, nema problema s tim da netko uredi sustav gospodarenja otpadom u Zagrebu. Uključujući i neke druge komunalne teme koje uvijek mogu funkcionirati bolje. Kad je stranka „Možemo!“ pobijedila na izborima, izjavio sam da je dobro što će se napraviti nešto u gospodarenju otpadom. U području koje je doista vapilo za promjenama i poboljšanjima. Međutim, ja sam razočaran, koji nisam njihov birač. Mogu misliti kako jesu ili bi trebali biti razočarani njihovi birači. Jer ne vjerujem da su oni pokupili birače samo iz svog ideološkog bazena, nego i puno onih koji su bili nezadovoljni korupcijom i neredom u tim komunalnim sferama u Zagrebu.“
„Najgore je kad dođe do promjene vlasti i kontinuiteta loših politika“
Stranka Možemo nastavlja politiku bivšeg gradonačelnika Bandića. A to je ono najgore što se može dogoditi. Da dođe do promjene vlasti i kontinuiteta loših politika. Tomašević i Možemo kao da nisu niti svjesni važnosti promjene, zaokreta, što je mene zaprepastilo. Mi znamo da je gradski sustav jedan veliki inertan sustav, kao jedan veliki brod kojem treba puno vremena da se zaokrene. Dakle, tu treba puno hrabrosti, želje, htijenja i odlučnosti, a sve to je izostalo.
„Nastavljaju se projekti koji su dokazano i jasno štetni, nepotrebni i skupi“
Ja ne znam u čemu je točno problem, a to ćemo uskoro saznati jer im tu nećemo dati mira. Je li to problem u komunikaciji s državnom razinom, jer znamo da se ti projekti financiraju iz države, je li to problem s fondom, s poduzećima koja su osnovana u gradu. Dakle, ne znamo što je tu sve posrijedi, ali rezultat je porazan. Nastavljaju se projekti koji su dokazano i jasno štetni, nepotrebni i skupi.
„U gospodarenju otpadom može se uložiti više u nešto što je lošije, to je praksa u Hrvatskoj“
Sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj od početka je u rukama interesnih skupina koje su projekte u gospodarenju otpadom vukle u jednu sferu. Da se razumijemo, kad se ulaže u gospodarenje otpadom ne može se povući paralela s kupnjom automobila, stana, škole… gdje na tržištu uglavnom nikada nije ugrožena konkurencija, tako da što više novca uložite, dobijete više. Međutim, u gospodarenju otpadom postoji situacija da se može uložiti više u nešto što je lošije, a to je praksa u Hrvatskoj od početka. To su ti famozni centri gospodarenja otpadom. Ljudi na pozicijama koji odlučuju gdje i kako se troši novac iz EU-a, a onda i dodatak iz nacionalnih sredstava putem fondova gotovo uvijek su sastavljali, vodili i definirali natječaje kojima novci idu u krivom smjeru.
Neodrživ projekt prethodne uprave Grada Zagreba – obrada biorazgradivog otpada u Novskoj
Prethodna uprava pokojnog gradonačelnika Bandića imala je probleme s rješavanjem biorazgradivog otpada, koji se treba kompostirati. Imali su dosta loše pokušaje uspostavljanja dovoljnih kapaciteta kompostiranja u Gradu Zagrebu i odlučili su se na kompostiranje, odnosno obradu biorazgradivog otpada u Novskoj.
Zašto taj projekt nije održiv? Pa, prvo biorazgradivi otpad vozi se 100 km daleko. Drugo, po procjeni prije 2-3 godine to je koštalo oko 230 milijuna kn, danas je to barem 300 milijuna kn, s kapacitetom 60 000 tona. Samo pretovarna stanica u Gradu Zagrebu, koja je namijenjena tome da se iz malih vozila kamiona biootpad pretovari u šlepere da bi se transport učinio nešto ekonomičnijim, košta preko 30 milijuna HRK. Kada se to sve skupa zbroji i vidite po toni obrade otpada, onda je to otprilike 3-4 puta skuplje od kompostiranja u Zagrebu. Na koncu, definirana je neka ekonomska cijena u iznosu od oko 560,00 kn po toni. I to je kao nešto povoljno u kontekstu Zagreba u kojem znamo kakvi su uvjeti u gospodarenju otpadom. Kada se raspiše natječaj za zbrinjavanje odvojeno prikupljenog biorazgradivog otpada cijena bude 2000-2500 kn po toni.
Dakle, to je strašna situacija. To je pokazatelj da tržišta i konkurencije nema. Inače, kompostiranje je vrlo jednostavno i to pogotovo u vlastitom aranžmanu. Ako imate poduzeće s jako puno ljudi i znanjem te tradicijom koju Zagreb ima, to ne bi smjelo biti niti blizu toliko. Dakle, u kontekstu tako visokih cijena, oni su očigledno računali da je 560,00 kn malo.“
Način kompostiranja u Koprivnici tri puta jeftiniji od projekta u Novskoj
U kompostani u Koprivnici su 9 ili 10 tisuća tona godišnje izgradili za 14 milijuna kn u manje od 6 mjeseci, i sadašnji njihov rezultat nakon godine dana je da oni imaju kompost prve klase. Ja sam u Skupštini predložio da se ode pogledati kako se kompostira u Koprivnici, jer zašto veliki ne bi učili od malih? Dakle, kada se to svede po kapacitetu, to je tri puta jeftinije od ovog projekta u Novskoj.
>Zagrebačka vlast građanima koji žive uz brdo smeća na Jakuševcu ukida naknadu za život u smradu
Što se događa nakon što Čistoća pokupi smeđe vrećice u koje građani odvajaju otpad?
Dakle, Zagreb ima postojeće kapacitete kompostiranja i oni su očigledno napregnuti do krajnjih granica. To vodi Podružnica Zrinjevac koja ima iskustva i znanja u kompostiranju, a sve što se trebalo napraviti je osigurati dovoljno kapaciteta u Zagrebu za kompostiranje u zatvorenim halama, kao što je to riješeno u Koprivnici.
U Zagrebu se danas događa to da zato što nema dovoljno osiguranih kapaciteta za kompostiranje, kad god postoji neka nečistoća u tom biorazgradivom otpadu koji ti kamioni istresu, on se olako deklarira kao otpad nedovoljne čistoće ili takozvani „kontaminirani“, i zatim se odvozi na odlagalište (u Jakuševcu). Tako se to sve opet miješa. Dakle, biorazgradivi otpad se olako deklarira kao „miješani“, jer Grad nema dovoljno kapaciteta za kompostiranje. Zakonski je to zabranjeno činiti. Međutim, mi imamo sustav kakav imamo, i u principu, današnje inspekcije će vas lakše kazniti ako ste premašili kapacitet kompostiranja ili ako komunalno poduzeće ima spremnik za baterije koji nije prijavljen. To bi bio veći problem nego ako se trpa na odlagalište sve kao i do sada.
>Smrad u Novom Zagrebu osjeti se već danima: ‘Tomašević još nema rješenje za biootpad’
Govorio sam Možemo da im je potreban kapacitet za kompostiranje i da oni to stignu pripremiti ako žele
To je apsurd Grada Zagreba. Pozdravio sam odluku uprave Grada Zagreba o prikupljanju otpada u vrećicama, to je jedan od načina da se stimulira da građani više prikupljaju. To nije baš najbolji model i nije bio potreban za cijeli Zagreb, ali u redu. Govorio sam Možemo da im je potreban kapacitet za kompostiranje i da oni to stignu sve pripremiti, baš kao što je učinila u samo 6 mjeseci Koprivnica. Ako ima političke volje.
Zašto uprava Grada Zagreba nije postigla veći kapacitet za kompostiranje u Zagrebu
Naime, oni još uvijek koketiraju s Novskom, projektom pokojnog gospodina Bandića. Osnovano je to poduzeće koje razvija projekte. Nisu odlučili biti jasni i odlučni po pitanju tih projekata. Odlučio sam im dokumentirati gospodarske, ekonomske i na koncu financijske štete jednog takvog dugoročnog aranžmana za Grad Zagreb. Osim toga, ta sama transferna stanica košta 30 milijuna HRK. A to je kapacitet jedne kompostane koju se može napraviti i odmah riješiti problem. No oni nemaju vještine i znanja da to riješe.
Apsolutno postoje prostori gdje se u Zagrebu mogu napraviti kompostane. Postoje dvije vrste kompostišta: otvoreno i zatvoreno. Koprivnica ima zatvoreno kompostište, koje je bolje od otvorenog. Ono se može smjestiti tik uz kuće jer ne bi trebalo smrdjeti ako se tehnološki ispravno vodi.
Na pravi način odvajanja otpada možemo ostvariti da prihod smanjuje ukupan trošak
Taj kompost nutritivno je vrijedan za svaku poljoprivredu, dakle kompost prve klase. 60 000 t biorazgradivog otpada vozi se u Novsku, a na kraju ostaje oko 25 000 t komposta koji vrijedi. Očito se s tim ne želi imati posla, umjesto da se vodi kružno gospodarenje biootpadom.
Biootpad najlakši je za riješiti i kružno gospodarenje biootpadom pretvorba je u kompost koji možete lokalno koristiti. Dakle vrijednost tog komposta je u tome što je to materijal koji se može spakirati u vrećice, to je jedna metastabilna masa, materijal koji može čekati poljoprivrednu sezonu. On se može koristiti za sve: vrt, cvijeće, travnjak… Dakle, mi na ovaj način odvajanja otpada možemo ostvariti da se sredstva ponovno vrate u sustav kojim su uložena, i možemo ostvariti da prihod smanjuje ukupan trošak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
