„Ova nagrada diferencira one koji rade pošteno i profesionalno svoj posao, od onih koji ga zloupotrebljavaju“ izjavio je Tvrtko Jakovina, povjesničar i predsjednik upravnog odbora Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, pri dodjeli nagrade Miko Tripalo Hrvatskom novinarskom društvu (HND). Nagradu je primio predsjednik HND-a, novinar Hrvoje Zovko, koji je pritom između ostalog izjavio „da se radi o priznanju svim novinarima u Hrvatskoj koji pošteno i profesionalno rade svoj posao“ (Portal Novosti; G.B.; HND-u uručena nagrada ‘Miko Tripalo’; https://www.portalnovosti.com/hnd-u-urucena-nagrada-miko-tripalo; 1.3.2019.).
> (FOTO, VIDEO) Evo tko je došao na prosvjed HND-a: ‘Traže ostavku vodstva HRT-a’
> (FOTO) Evo tko je došao na dodjelu Nagrade ‘Miko Tripalo’ za 2018.
Dakako, svi razumni i slobodoljubivi ljudi podržat će poruku: „Nema slobodnog društva bez slobodnih novinara, odnosno bez slobodnog novinarstva i bez slobode govora.“ No, istodobno, razumni i slobodoljubivi ljudi znaju da novinarstvo podrazumijeva i profesionalnost, kao i odgovornost za izgovoreno ili napisano. Iz perspektive znanstvenika, primjerice povjesničara ili informatologa, to znači da vijesti ili informacije koje su javno izgovorene ili napisane trebaju biti provjerene i utemeljene na relevantnim i cjelovito prikazanim izvorima. Dakako, tko radi taj i griješi, pogreške su moguće, ali kad se dogode, ljudski je ispričati se zbog toga.
Također, svi slobodoljubivi i tolerantni ljudi borit će se za pravo drugoga na drugačije mišljenje, ali i za tolerantnu razinu komunikacije, što znači da pravo na argumentiranu kritiku ne podrazumijeva i zlouporabu toga prava, odnosno omalovažavanje i vrijeđanje onih koji misle drugačije. A to se u hrvatskom medijskom prostoru događa svakodnevno. S obzirom na aktualne događaje, zanimljivo je primijetiti da su neki od najeksponiranijih sudionika aktualnih prosvjeda za „profesionalno novinarstvo“, u javnosti već prepoznati kao novinari uz koje pojam profesionalnost ne ide bezrezervno.
Stoga, gledajući prosvjede „za slobodu novinarstva“, koje predvodi novinar Hrvoje Zovko, ne možemo ne sjetiti se, iz perspektive povijesne i informacijske znanosti, njegova priloga u Dnevniku HTV-a, čiji je urednik bio Zoran Šprajc, prigodom dvadesete obljetnice okupacije Vukovara, kao i reakcije HND-a na taj prilog.
Naime, u nedjelju, 20. studenoga 2011., u središnjem Dnevniku HRT-a, povodom 20. godišnjice srpske okupacije Vukovara objavljen je prilog u kojem se propitkuje je li se Vukovaru 1991. moglo pomoći više. Prilog traje od 00.44 do 09.30 minute Dnevnika, a podijeljen je na dva dijela. Prvi dio govori o stradanju na Ovčari, a drugi o pomoći Vukovaru za vrijeme trajanja bitke. Prilog je sporan zbog manipuliranja tonskim zapisima, transkriptima tih zapisa i svjedočanstvima, čime se sugerira da tadašnje državno vrhovništvo s predsjednikom Franjom Tuđmanom nije htjelo pomoći Vukovaru iako je moglo. Sporni prilog počinje u petoj minuti Dnevnika i traje 4 minute i 39 sekundi (4.35 – 9.14 min).
Nakon što je ovakva montaža puštena u javni informacijski prostor, došlo je do različitih reakcija: oni koji inzistiraju na utvrđivanju činjenica temeljenih na cjelovito prikazanim izvorima tražili su da se cijela stvar preispita, a oni koji žele manipulirati i nametati lažnu percepciju tvrdili su da je snimka istinita te podupirali usvajanje u prilogu predstavljene percepcije kao istine.
Primjerice, Miroslav Tuđman izjavio je da se „Dnevnik HTV-a pretvorio u ekspozituru nekadašnje Kontraobavještajne operacije JNA Opera, koja je i danas, očito, u funkciji predizborne propagande Kukuriku koalicije“. Tuđman je podsjetio da je na suđenju Radenku Radojčiću 1994. spomenuto postojanje audiozapisa nastalih u radionici KOS-a, te stoga smatra da je „riječ je o najsramnijoj manipulaciji” i traži odgovornost urednika i autora (Večernji list, 21. 11. 2011.).
Protiv takve uređivačke politike HRT-a oštro je protestirao i Stjepan Bačić (dopredsjednik Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991.), primijetivši da se „naša televizija ponaša kao da je dio Kontraobavještajne službe JNA (KOS)“, te zaključivši: „Nedopustivo je da 20 godina nakon toga uredništvo HRT-a ponavlja priču koja je trebala biti davno završena te da se HRT na neki način uklapa u težnje KOS-a još iz 90-ih“ (Bačić: suspendirati odgovorne na HRT-u. http://www.hkv.hr/vijesti/mediji/9704-dnevnik-hrt-a-kos-branitelji-konsternirani-.html, pristup ostvaren 27. 12. 2011.).
Nasuprot tome, Hrvatsko novinarsko društvo sugeriralo je da je puštanje spornog priloga „istraživanje i objavljivanje istine“, zanemarujući činjenicu da u nastajanju priloga nije bilo nikakvog „istraživanja i objavljivanja istine“, nego su selektivno odabrani određeni fragmenti događaja i montirani na način da mijenjaju njegov objektivni prikaz.
Dostupna dokumentacija pokazuje da je novinar Hrvoje Zovko bio upozoren na izjavu jednog agenta KOS-a koji je u Haagu izjavio da su vukovarske snimke većim dijelom montirane u Beogradu, odnosno da je bio upozoren na mogućnost da upravo KOS stoji iza priča o prodaji/izdaji Vukovara, ali da uprkos upozorenju tu informaciju nije uvrstio u prilog. Je li tu informaciju smatrao manje važnom ili je namjerno sakrio te bitne dijelove obavijesti koji upotpunjuju sliku o događaju, neka drugi propitkuju, no činjenica je da je zanemarivanjem te bitne informacije sadržaj priloga postigao učinak spina (tehnika manipulacije informacijama u kojoj se istina prezentira selektivno u određenom okruženju da bi se publiku navelo na pogrešne zaključke). Uostalom, jedan od urednika spomenutoga dnevnika, iz razloga što su „mnogi vrlo osjetljivi detalji ostali otvoreni“, na Zovkov prilog nije stavio svoje uredničko odobrenje.
O djelovanju neprijateljskih službi s ciljem ubacivanja dezinformacija u hrvatski javni prostor, koje su potom bez ozbiljnije kritičke analize preuzimali razni novinari u svojim prilozima, svjedoče i radovi povjesničara: „Radom ‘Opere’ u hrvatski i svjetski medijski prostor kontinuirano su plasirane laži: o teroru nad Srbima ili ‘izbacivanju Srba iz Ustava’ kao uzroku srpske pobune protiv novouspostavljene hrvatske vlasti, o sustavnim zločinima pripadnika hrvatskih postrojbi nad Srbima, posebno nad ženama i djecom, o žrtvovanju Vukovara radi međunarodnog priznanja Hrvatske ili kao zamjena za Hercegovinu, o dogovorenom ratu i podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića, o prodaji Bosanske Posavine ili njenoj zamjeni za jug Dalmacije, itd.
Neke od tih laži su i danas opstale kao predrasude u korpusu hrvatskog javnog znanja i vrlo često se ponavljaju kao neosporne činjenice, iako ne postoje ozbiljni dokazi i pokazatelji za takve tvrdnje.“ (Ante NAZOR, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih, Zagreb, 2011., 324).
Prema tome, pregled i raščlamba dostupnog materijala navodi na zaključak da je spomenutim prilogom u Dnevniku 20. studenoga 2011. u javni informacijski prostor pušten jednostran, pogrešan i neistinit prilog s ciljem kompromitacije tadašnjeg vodstva Republike Hrvatske, primarno predsjednika Franje Tuđmana, odnosno da je spomenuti prilog objavljen na HRT-u manipulacija koja dovodi do pogrešnih zaključaka, te da se njegovom raščlambom mogu uočiti tehnike manipulacije informacijama koje se metodološki i sadržajno poklapaju s onima KOS-a iz 1991. godine. U pitanju je isti obrazac postupanja sa sadržajem tekstova koji sugeriraju prodaju, odnosno izdaju Vukovara, snimkama razgovora državnog vodstva sa zapovjednicima obrane Vukovara i izjavama sudionika bitke za Vukovar. Naravno, pritom se ne želi ustvrditi ni imputirati da Zovko i Šprajc imaju ikakve veze s KOS-om ili bilo što slično, nego ukazati na sramotan i skandalozan događaj u središnjoj informativnoj emisiji HRT-a, na temelju kojeg se može zaključiti da potreba za plasiranjem vlastitih percepcija, kao i podilaženje senzacionalizmu, utječe na profesionalno djelovanje.
Spomenuti prilog nije jedini autorski rad Hrvoja Zovka o Domovinskom ratu prikazan na HTV-u, koji je u javnosti izazvao primjedbe da, barem iz perspektive povijesti kao znanosti koja se temelji na relevantnim i cjelovito prikazanim izvorima, nije odrađen profesionalno. Naime, o serijalu „Generali”, prikazanom u tri nastavka na HRT-u, koji je također potpisao Hrvoje Zovko, u razgovoru s novinarom Večernjeg lista Davorom Ivankovićem, u lipnju 2014., nakon emitiranja dokumentarnog serijala “Generali” na HRT-u, očitovao se i Luka Mišetić, odvjetnik generala Gotovine. Kao osoba koja je tijekom procesa generalu Gotovini na Haškom sudu imala priliku upoznati se s izvorima o Domovinskom ratu, a posebice o oslobodilačkoj operaciji „Oluja“, on je izrazio nezadovoljstvo što su „neistinite priče u spomenutom dokumentarcu servirane kao nekakvo istraživačko novinarstvo“:
„Nakon što sam pogledao dokumentarac, smatram da je u njemu izneseno niz neistina i manipulacija. Ono što je demantirano pravomoćnom presudom, na ovaj je način putem javne televizije rehabilitirano i ponovno vraćeno u javni prostor kao činjenica. Držim da je to velik profesionalni propust vodstva javne televizije koja je sebi dopustila da sudjeluje u pokušaju revizije novije hrvatske povijesti i pravomoćne sudske presude. Pritom ne mislim da pojedini sudionici nisu imali pravo izreći svoje mišljenje, pa čak i ako ono nije točno – kao što je to ovdje slučaj. No, profesionalan i objektivan dokumentarac ne bi njihove izjave predstavio kao istinu premda su u potpunoj suprotnosti s pravomoćnom presudom. Osim toga, novinari Željko Peratović i Ivica Đikić iznosili su neke tvrdnje za koje ne postoji nijedan dokaz. Primjerice, tvrdnja da se general Gotovina skrivao u Hrvatskoj potpuna je neistina, a predstavljena je hrvatskoj javnosti kao istina bez ijednog dokaza. (…) Upravo suprotno. Tužiteljstvo je u službenom dokumentu koji je predan sudu ustvrdilo da je general Gotovina cijelo vrijeme ipak bio izvan Hrvatske.“
Odvjetnik Mišetić osvrnuo se i na tezu u dokumentarcu da, bez obzira na konačnu presudu, generali Gotovina i Markač snose odgovornost za egzodus Srba iz Hrvatske, naglasivši pritom da je to „potpuna neistina jer je sudski u Haagu dokazano da oni ne snose odgovornost. Pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno je da su Gotovina i Markač nevini ljudi. Dakle, nema ni razloga ni opravdanja da se na javnoj televiziji iznosi tvrdnja da Gotovina i Markač imaju nekakvu odgovornost za zločine koji su počinjeni protiv Srba u Hrvatskoj.“
Također je napomenuo da je prikazanim dokumentarcem, autora Hrvoja Zovka, „HRT teško prekršio ljudska prava generala Gotovine i zato što se druga epizoda čak i reklamirala s najavom da ima nove, ekskluzivne snimke uhićenja generala Gotovine, koje su i prikazali, što predstavlja flagrantni prekršaj Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i kršenje hrvatskog ustava. Tim činom HRT je prekršio njegovo ustavno pravo na privatnost. Mnogi od onih koji su se našli u sličnoj situaciji kao sada Gotovina uspjeli su sa svojim tužbama u Strasbourgu, pogotovo kad je riječ bila, kao i u slučaju Gotovine, o nevinom čovjeku. Inače, tužbe su dobili čak i oni koji nisu bili nevini, no jednostavno, sud je ocijenio da je prekršeno njihovo ustavno pravo na privatnost. Ovdje nema ništa od javnog interesa, nego je HRT to učinio iz posve voajerskih razloga, eksploatiraju Gotovinu za svoju promidžbu koristeći se snimkama njegova uhićenja zanemarujući pri tome da je riječ o snimkama uhićenja nevina čovjeka.“
Intervju je zaključen izjavom odvjetnika Mišetića da je „general Gotovina itekako imao pravo na tužbu protiv HRT-a i pravo na odštetu“, te „da je najmanje što bi vodstvo HRT-a moglo napraviti kako bi ispravilo svoj propust jest objaviti ispriku generalu Gotovini“ (Intervju novinara Večernjeg lista Davora Ivankovića s Lukom Mišetićem, odvjetnikom generala Gotovine, 23.6.2014. u 12:00; https://www.večernji.hr; Luka Mišetić: „Film ‘Generali’ obračun je …“).
S obzirom na navedeno, Hrvoje Zovko, borac za poštenje i profesionalizam te povlačenje tužbi protiv novinara, koji prema podacima iz članka Slavena Letica „Kad gnjevni novinari marširaju baš na 100. obljetnicu ‘Kominterne’“ (https://narod.hr/hrvatska/slaven-letica-kad-gnjevni-novinari-marsiraju-bas-na-100-obljetnicu-osnivanja-kominterne; 2.2.2019. u 23:53), donedavno nije imao ništa protiv sudskih tužbi „za duševne boli“ protiv novina i novinskih nakladnika (naprotiv, mnoge je do sada pokrenuo), može obavijestiti javnost je li se ikada ispričao generalu Gotovini zbog propusta u svom filmu „Generali“…
* dr. sc. Roman Domović (Institut za istraživanje hibridnih sukoba) i dr. sc. Ivan Radoš (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata)
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
