U SDP-u su navodno toliko puni želje za suzbijanjem korupcije da njihov predsjednik Bernardić od jučer najavljuje formiranje „antikorupcijskog saveza“. Kaže on da je zemlja u rasulu zbog korupcije i da cijela korupcijska hobotnica mora otići s vlasti jer je sramota za Hrvatsku. Još kaže i to da su svi koalicijski partneri koji podržavaju kriminalnu radnju jednako odgovorni te zaključuje da su izbori jedina rekonstrukcija koja je u interesu građana. Slažem se s Berom i podržavam njegov savez.
Uz najnovije Berine zaključke glede korupcije u društvu, nekako u isto vrijeme jučer, pročitao sam da je ujedinjena oporba njegovom potpredsjedniku srušila kvorum i prekinula sjednicu Skupštine Primorsko-goranske županije. Učinila je to jer se na dnevnom redu nije našla tražena točka o slučaju dvostrukog izbora V.J. na mjesto pročelnika u Primorsko-goranskoj županiji, koji je od izbora „davne“ 2013. godine, na tom radnom mjestu proveo skoro pet godina, uz neto plaću od ca. 14.000 kuna. Prilično zakašnjela u svojoj reakciji, oporba je u pravu kad u ovom slučaju ne dopušta zaborav jer narod mora saznati zašto i kako je dva puta na mjesto pročelnika u tijelu javne vlasti odabran čovjek bez formalnih uvjeta za to radno mjesto. Siguran sam da tako razmišlja i Berin „antikorupcijski savez“ u formiranju.
Da se podsjetimo
V.J. izabran je za pročelnika netom nakon lokalnih izbora 2013. godine, iako nije zadovoljavao uvjet od „pet godina rada na odgovarajućim poslovima“, jer to prema pozitivnim propisima znači da je morao dokazati da ima radno iskustvo od najmanje pet godina u odgovarajućoj spremi i struci. Naglasak je na spremi i struci. U županijskom natječaju tražilo se 5 godina radnog iskustva na poslovima za koje se traži VSS, a budući da je V.J. diplomirao i stekao visoku stručnu spremu tek 2013. godine, iste godine nije mogao dokazati da je radio pet godina u potrebnoj spremi (VSS). Jasno da jasnije ne može biti. Ali županijskim pravnicima to nije bilo jasno.
Ako nije županijskim, to je bilo jasno pravnicima iz Upravne inspekcije pa su zbog nezakonitog postupanja ukinuli rješenje o izboru pročelnika i natječaj je morao biti ponovljen. Unatoč tome, župan Primorsko-goranske županije (potpredsjednik SDP-a) dao je podršku V.J.-u i javno mu poručio da se javi opet, na novi natječaj.
Naravno, čovjek se javio i u neizmijenjenim uvjetima opet je izabran. Ali i na drugi izbor netko je uložio prigovor. Mjesecima se čekalo na rješenje Upravne inspekcije, a kada je neželjeno pismo stiglo, u njemu je opet pisalo da je postupak izbora nezakonit. Drugi podbačaj visoko plaćenih županijskih djelatnika zaredom! Rješenje župana još jednom moralo je biti ukinuto. Budući da nije bilo drugog rješenja, SDP-ov župan postupio je po rješenju Upravne inspekcije i donio odluku o ukidanju rješenja o izboru V.J.-a za pročelnika.
Tada V.J. podnosi tužbu Upravnom sudu – tuži Županiju (koja ga je protuzakonito zaposlila). Upravni sud odbija tužbu, ali V.J. ostaje na radnom mjestu jer je odlukom suca ukidanje rješenja o njegovu izboru za pročelnika stavljeno na čekanje, do pravomoćne presude. Sudac je iskoristio tzv. odgodni učinak – institut koji se vrlo rijetko primjenjuje i to samo onda ako sud procijeni da to dopušta javni interes i ako bi izvršenje odluke tužitelju nanijelo štetu koja se ne bi mogla popraviti. Po Upravnom sudu u Rijeci, V.J. bi trpio veliku i nepopravljivu štetu ako ne bi ostao pročelnik još barem nekoliko godina, pa je sudac odlučio ostaviti gospodina na poslu do pravomoćnosti presude. To je valjda bilo i u javnom interesu!? A istina je da upravo javni interes u demokratskim društvima ne dopušta da čovjek godinama nezakonito obnaša dužnost pročelnika.
Ismijavanje pravosuđa i društva
Dakle, nakon što je Upravna inspekcija Ministarstva uprave dva puta ukinula rješenje o njegovu imenovanju na radno mjesto pročelnika, V.J. je i dalje ostao pročelnik. Na presudu Upravnog suda u Rijeci V.J. podnosi žalbu Visokom upravnom sudu u Zagrebu. Godine su prolazile, odgodni učinak mirovao. „Nepopravljive štete“ za SDP-ovog župana i pročelnika nije bilo. Za to se pobrinuo Sud. Sve je teklo onako kako je 2013. godine (ili ranije) negdje dogovoreno, u nekom od SDP-ovih „antikorupcijskih saveza“. Drugovi su dobili predah kako bi zbili redove i napravili plan za nastavak farse. U međuvremenu, V.J. je uredno svakog mjeseca primao visoko plaću, ostvarivao sva prava iz radnog odnosa, organizirao odjel, dijelio zadatke, službeno putovao svijetom, koristio službeni mobitel, donosio obvezujuće odluke iz djelokruga rada upravnog odjela.
Ali vrijeme je neprijatelj laži i obmane. Prije ili kasnije posljedice loših i nepravednih odluka dođu na naplatu pa je tako i u svibnju 2018. godine u Županiju stigla presuda Visokog upravnog suda koja je konačno pokazala da je V.J. dva puta zaredom bio izabran (zaposlen) nezakonito.
Nastavak farse – dokle?
V.J. je prošle godine najavio da će pravnu bitku nastaviti ustavnom tužbom zbog povrede prava na rad i pravično suđenje, pri tom se javno pozivajući na nebulozna, ad hoc mišljenja Ministarstva uprave po kojima „pri utvrđivanju ostvarenog radnog iskustva na odgovarajućim poslovima (radnog staža u struci) nije odlučno kad je osoba stekla potrebnu stručnu spremu i struku, nego kad je radila na poslovima iste stručne spreme i struke“. Kako molim? Što to znači? Što su autori iz famoznog ministarstva htjeli reći? Možda da je netko mogao raditi na poslovima za koje se traži VSS-a bez diplome VSS-a? Ali mu se priznaje kao rad na poslovima VSS-a? Tko pečatira odluku da je određeni posao na razini VSS-a? Da li se slučajevi zapošljavanja ljudi bez VSS-a na poslovima za koje treba VSS događaju samo u iznimnim okolnostima? U doba krize? Kulturne reforme? To se događa samo kad su u pitanju pojedinci čije je uhljebljenje od javnog interesa?
Osobno sam s konkretnim pitanjima dva puta tražio od Ministarstva uprave pojašnjenje tog „tumačenja“, ali nisam ga dobio. Čovjek bi pomislio da naša javna uprava ne želi da svi znamo naša prava, jasna tumačenja zakona! Osim toga, tijelo javne vlasti koje uskrati odgovor na legitimno pitanje građanina (ignorira ga) baš i ne pokazuje visok demokratski doseg, zar ne gospodine Plenkoviću?
Disciplinske i kaznene odgovornosti nema – jer sve je super i sve je za pet!
Zanimljivo u cijeloj priči je to što za tako ozbiljan propust u radu prilikom odabira kandidata za mjesto pročelnika, nitko u Županiji nije odgovarao. Nitko u nadležnom upravnom odjelu koji je bio zadužen za provođenje postupka odabira kandidata nije dobio čak ni nižu godišnju ocjenu za rad jer je previdio nedostatak potrebne dokumentacije. Nitko iz (povjerljivog) Povjerenstva koje je nezakonito odlučilo o izboru kandidata nije pozvan na odgovornost niti je odgovarao. Svi oni nastavili su sa svojim radom u Županiji jednako “uspješno i znalački“, s jednako visokim plaćama!
Logičko razmišljanje nameće pitanje: ako nitko nije odgovarao, a prema dva rješenja Upravne inspekcije, presudama Upravnog suda u Rijeci i Visokog upravnog suda u Zagrebu, učinili su velik propust, nije li onda to znak da im je netko „šapnuo“ što trebaju raditi? Je li možda bilo riječi o trgovanju utjecajem i zloporabi položaja? Prosječno inteligentan čovjek, zbrojivši dva plus dva, pomislio bi da je nekakvog trgovanja bilo. Da je netko tu nešto opasno smuljao. Je li tko u nadležnim institucijama pomislio isto; zbrajao i oduzimao događanja u vezi s ovim slučajem? Je li netko nekoga pitao što o tome? Što su do sada radili Državna revizija, USKOK i DORH po tom pitanju? Čini se ništa. Njima i dalje ništa nije sumnjivo?
Baš me zanima što antikorupcijski raspoložen Bernardić o tome misli? Je li po njemu sve to OK? Nema mjesta za ostavke, disciplinsku i kaznenu odgovornost? U SDP-u nema korupcije? Ne?
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
