Ovih dana režimski mediji u Hrvatskoj nastavljaju s manipulacijama te narodu komuniciraju lažne informacije u vezi s Istanbulskom konvencijom, njezinim značenjem i mogućim posljedicama njezina usvajanja.
Pored toga, po svojem ustaljenom običaju, sve koji su protiv balkansko-pseudoljevičarskog programa prikazuju kao zatucane, neobrazovane nazadnjake koji o prirodi i društvu ništa ne znaju pa što bi znali o „kompliciranim“ stvarima poput raznih konvencija. S druge strane, gledajući i čitajući vijesti s Prisavlja i iz Koranske ulice u Zagrebu, dojam je da svi obrazovani građani Hrvatske zdušno podržavaju Istanbulsku, kao i novi, „oplemenjeni“ nastavni program koji će uslijediti, ako se IK slučajno ratificira.
Ostavimo po strani HDZLGBTTQISDP teologiju i ukupan agitprop sa spomenutih adresa te još jednom naglasimo da osnovni cilj Istanbulske konvencije nije sprječavanje nasilja nad ženama i djecom, nego potpora uvođenju LGBTTQI agende u sustav obrazovanja na globalnoj razini i to od najranije dječje dobi. Kako bi dodatno poduprli iznijetu tezu i upozorili na ulogu IK-a u širenju rodne ideologije, vrijedi poslušati što o novim, „naprednim“ (rodnoraznovrsnim) nastavnim programima kaže većina majki i očeva iz dvije razvijene američke države – Washingtona i Kalifornije koje su s još desetak američkih država stvorile zakonske pretpostavke za uvođenje „LGBTTQI friendly“ nastavnog programa u obrazovni sustav.
Uprava za mentalnu konfuziju
Znači, zbog identičnih ciljeva (uvođenje rodne ideologije), radi kojih se europskim narodima nameće ratifikacija IK-a, u pojedinim državama SAD-a nedavno su donijeti propisi koji uključuju i obvezu da se od najranije dobi djeca suočavaju s pitanjima rodnih identiteta. Tako su prošle godine jedanaestogodišnjaci (6th Grade – 6. razred) u pojedinim državama, pored već uobičajenih pitanja u anketi koju provodi Uprava za mentalno zdravlje (Department of Mental Health), dobili još jedno. Djeca u dobi od 11 godina morala su odgovoriti na pitanja jesu li transrodna i razmišljaju li o promjeni rodnog identiteta.
Očekivano, znatna većina roditelja uzrujala se čim je saznala na kakva pitanja su im djeca u školi morala odgovarati. Na službenim stranicama škola, ali i na raznim forumima, TV emisijama, u kratko vrijeme pojavila se ogromna količina komentara koji jasno pokazuju što većina roditelja iz Washingtona i Kalifornije misli o novom nastavnom programu. Možemo zamisliti što bi na takve programe rekli roditelji (majke i očevi) iz Nebraske, Sjeverne i Južne Dakote, Alabame i Arkansasa koji su malo dalje od svjetskih centara dekadencije.
Osim roditelja, velik broj američkih stručnjaka (psihijatri, pedijatri i dr.) protivi se novom nastavnom programu te naglašava da postoji ogromna razlika u načinu na koji djeca i odrasli procesuiraju i integriraju informacije i iskustva. Određene informacije dijete nije sposobno razumjeti jer mu nedostaje sposobnost za njihovo usvajanje i korištenje. Dijete je nezrelo i mnogo ga je lakše zbuniti nego odraslu osobu.
Nadalje, stručnjaci naglašavaju da dijete nema mogućnost razumjeti ideju transrodnosti – ne može shvatiti što znači biti „zarobljen u krivom tijelu“. Ne može razumjeti osjećaj osobe koja misli da se priroda „poigrala“ s njim/njom, da je priroda napravila pogrješku i da zato osoba ide kod doktora kako bi zamijenila određene dijelove tijela i sl. To je za djecu zbunjujuće i zastrašujuće. Mnogi stručnjaci tvrde da ne postoji način da se to djeci do određene dobne granice objasni na njima „primjeren način“ (slikovnicama, igrama, razgovorom, pričama i sl.). Jednostavno, takvog načina nema. Djeca trebaju odrasti neopterećena ideologijama, a sigurno ne smiju biti pokusni kunići u pseudoznanstvenim eksperimentima društvenog inženjeringa.
Protesti roditelja i parlamentaraca
Isto se dogodilo i u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je prošle godine nadležna institucija (NHS England – National Health Service England) nakon protesta roditelja i većine parlamentaraca morala odustati od sličnog pitanja u anketama koje provodi u osnovnim školama na svojem teritoriju. I oni su djecu istog uzrasta pitali ako se „osjećaju ugodno u svojem tijelu – rodnom identitetu kojeg su dobili rođenjem“. Možda je to jedan od razloga zašto UK do danas nije ratificiralo IK. Znaju da bi s ratifikacijom IK-a borba protiv ovakvih nastavnih programa bila gotovo nemoguća, jer ih IK nameće kao obvezu.
Od tisuća komentara američkih roditelja, ovdje ću izdvojiti one koji sažimaju opću misao i opće raspoloženje američkih majki i očeva (najaktivnije i najeksplicitnije bile su upravo majke):
Moja kćer to ne razumije
Samantha: „Najneprimjerenije pitanje bilo je da li si transrodna osoba ili si razmišljao/razmišljala o promjeni rodnog identiteta. Moja kćer, mislim, ona to ne razumije! Bože! Deset joj je godina!“
Janet: „Potpuno neprimjerena pitanja na koja bi učenici 6. razreda trebali odgovarati samostalno.“
Kim: „Ovo je užas i mora se zaustaviti. Ispirete mozak djeci. Sramite se.“
Jennifer: „Izbacili su iz škole kršćanski nauk i domoljublje pa su brzo požurili s ovim temama potpuno neprimjerenim za djecu tog uzrasta.“
Mary: „Molim, vratite se razumu. Prestanite zbunjivati i programirati našu djecu svojom ideologijom.“
Gretchen: „Ovo se ne bi trebalo učiti u školi, posebice tako malu djecu.“
Charity: „Roditelji, ispišimo djecu iz javnih škola!“
Nediana: „Škole djecu moraju učiti čitati, pisati, matematiku, povijest i dr. Nije posao škole da našoj djeci nameće bilo čiju agendu ili ideologiju. Ako je u javnim školama zabranjeno podučavanje kršćanske vjere, zašto se uči ovo? Velika je razlika između učenja o toleranciji i prihvaćanju i učenja o tome da u stvari ne postoji muško i žensko, nego da je to samo društveni konstrukt. Zabilježen je velik broj traumatizirane djece zbog takvog učenja, a kad se roditelji pobune, sustav ih nastoji ušutkati.“
Moramo nešto učiniti!
Jodi: „Apsolutno sam protiv! Djeca u toj dobi ne bi trebala biti podvrgnuta takvim razmišljanjima. Stvara se konflikt u dječjem mozgu, gdje ga u toj životnoj dobi ne treba biti. Nemamo li dovoljno problema u obrazovnom sustavu pa još dodajemo i ovu ludost? Ja svoju djecu toleranciji učim u svojoj kući. Dosta mi je ovog uništavanja naše kulture i naših obiteljskih vrijednosti koje provodi država. Boga smo zabranili, a sad uvodimo rodnu neutralnost? Priča ide samo s jedne strane, dok je druga strana, prava Amerika, ušutkana. Kad će ONI prihvatiti naša uvjerenja i vjerovanja? Gdje je NJIHOVA tolerancija prema nama?“
Kay: „Manje od 60% djece od 3.-6. razreda u državi zadovoljava minimalne standarde poznavanja engleskog jezika. Stoga, ostavite se indoktrinacije i društvenog inženjeringa i vratite se školi.“
Brooke: „Imam jednogodišnje dijete i ako treba bankrotirat ću kako bih svoje dijete upisala u privatnu školu da joj ne pune glavu s ovim sr….ma“.
Andrianna: „Ovo je neprihvatljivo. Mi moramo nešto učiniti po tom pitanju!“
Lacy: „Bože pomozi! Naša djeca ne bi trebala biti izložena ovakvim temama, a kamoli da razmišljaju o tim temama za odrasle. Potpuno je izvan razuma da su ove teme tako naglo preplavile naš obrazovni sustav te da naša Vlada promovira takve stvari. Roditelji – ustanite i borite se za svoju djecu!“
Seksualne poze u prvom razredu osnovne škole
Stacey: „Kad sam vidjela nastavni program u kojem se u prvom razredu osnovne škole djecu podučava o sexu ispisala sam dijete iz škole. Upisala sam je u drugu i zamislite, opet isto, moje šestogodišnje dijete uči o seksualnim pozama! Mnogo roditelja je otišlo u školu i zahtijevalo odgovore. Nikad neću prihvatiti ovo sr…e od pseudoznanosti koje je Kalifornija usvojila. Radim u zdravstvu i vjerujte da se znanost i zdravlje ne prilagođava ljudskim željama. Znanost se temelji na dokazanim činjenicama, a ne na nečijim željama i osjećajima. Ovo ludilo u školama mora prestati.
Mama, hoću li postati dječak?
Ali može i gore nego što je ova priča iz američkih i engleskih osnovnih škola. Kalifornijska predškolska ustanova (koju pohađaju petogodišnjaci) prošle je godine doživjela bijes znatne većine roditelja zbog toga što su im djecu maltretirali s temama u vezi s rodnim identitetom. Prema izjavama roditelja, mnoga su djeca kući stigla potpuno zbunjena i pitala roditelje da li stvarno mogu sami izabrati rodni identitet; jesu li oni stvarno i zauvijek djevojčica ili dječak? Jedna majka se požalila kako joj je kćerka kući došla uplakana od straha da će postati dječak!
Tako o novoj, „naprednoj“ politici obrazovanja misli većina američkih i engleskih roditelja. Stoga, nemojmo dozvoliti da se i nama to dogodi. Kažimo na vrijeme pseudoeliti da ne želimo takve nastavne programe u našim školama jer ako prođe Istanbulska – upravo to će se dogoditi.
Što je HDZ danas?
Što je SDP i čiji je nastavak znamo. Ali što je danas HDZ? U svojem statutu HDZ kaže da je „narodna stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskog naroda i drugih građana Hrvatske, čiji se program temelji na domoljublju, načelima demokracije i kršćanske civilizacije te drugim vrijednostima koje su u tradiciji hrvatskog naroda“.
Usprkos citiranom članku, znamo da u vrhu HDZ-a ima ljudi koji su svoj životni program temeljili na raznim tradicijama, vrijednostima i vizijama u kojima nije bilo nezavisne i slobodne Hrvatske, ali je bilo komunističke ideologije i Jugoslavije. Istanbulska konvencija je dobar test da vidimo koja struja prevladava u HDZ-u: ona kojoj je jedina vrijednost vlast ili ona u koju smo vjerovali 1990. i zbog koje su tisuće hrvatskih građana dali svoje živote.
Znači, HDZ-ovci sada moraju izabrati: djelovati sukladno svojim uvjerenjima i volji većine hrvatskih građana te time biti njihov stvarni predstavnik ili djelovati po diktatu BXL nalogodavaca.
Stoga, pored mnoštva građana, očekujem danas na splitskom prosvjedu i velik broj HDZ-ovaca u kojima je nakon svih ovih godina preostalo još snage i kršćanskih vrijednosti; HDZ-ovaca koji neće djelovati po diktatu briselskih aparatčika, nego će stati uz svoj narod, uz svoje birače koji ih nisu birali da provode tuđu politiku, nego da stvaraju i provode zakone u najboljem interesu građana Hrvatske.
Politika je često nemoralna igra kompromisa, ali kako je Max Weber rekao:
„Za svakog od nas koji iznutra nismo mrtvi, jednom mora nastupiti trenutak kada ćemo reći: drugačije ne mogu, to je moj stav.“
*Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
