Odlučnost i mudrost, uz ostale vrline, dvije su temeljne vrline dobra političara, čovjeka koji je na čelu jedne ustanove, zajednice, države, naroda. Da bi mogao što bolje služiti, morao bi imati visok stupanj tih vrlina. Sama odlučnost bez mudrosti kao ni sama mudrost bez odlučnosti ne donose dobra ploda, sreće ni blagostanja onima kojima oni trebaju služiti.
Odlučnost bez mudrosti vodi u diktaturu, tiraniju, teror i nasilje. Mudrost bez odlučnosti vodi u anarhiju, kaos, neučinkovitost, jalovost.
Čim je Knin oslobođen, Carl Bildt je žestoko optužio Hrvatsku za prekomjerno granatiranje. U vezi s tim Mate Granić je vrlo smireno rekao: „To je potpuna odsutnost političke mudrosti.“ Iz toga možemo postaviti ovu jednakost:
Potpuna odsutnost političke mudrosti = potpuna politička glupost
Mate Granić ipak nije rekao da je to potpuna politička glupost nego je to zamotao u celofan…
Možda bi bilo dobro, potrebno, korisno po isteku minule a na početku nove građanske godine da Vi kao predsjednik Vlade promotrite i pokušate nekim objektivnim mjerilima izmjeriti i ocijeniti npr. ocjenom od 0 do 10 svoje ministre s obzirom na stupanj odlučnosti i mudrosti, o čemu će u dobroj mjeri ovisiti i njihova učinkovitost. Nemojte pokušavati i sebe ocjenjivati zbog opasnosti od subjektivnosti. Uostalom, Vaša će ocjena proizaći iz njihove.
U ovom trenutku zanima me Vaša ocjena ministra Željka Jovanovića s obzirom na zadane parametre. Pretpostavljam da ćete se složiti sa mnom da bi mu odlučnost bila čista desetica, a da mu mudrost nije baš dobra strana. Mudrost mu nije daleko od čiste ništice i približava se svojoj suprotnosti – potpunoj odsutnosti političke mudrosti, da ne kažem drukčije. Pri tako niskom stupnju mudrosti, odlučnost je opasnija što je veća.
Politička mudrost očituje se i u kulturi dijaloga, u komunikaciji s javnošću. Razmotrite s toga gledišta njegov prvi zahvat (šport sport), njegove okršaje s Hrvatskim nogometnim savezom, naprasno ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika bez obrazloženja, pitanje državne mature, olako obećanje novoga pravopisa i ,napokon, Zdravstveni odgoj (posebno njegov 4. modul – Spolni odgoj). Kad biste mu Vi na temelju njegove komunikacije s javnošću trebali dati ocjenu iz Kulture dijaloga, ona bi se vjerojatno poklapala s ocjenom iz Političke mudrosti.
Napomena: Navedeni tekst je djelić zatvorenoga pisma što sam ga poslao predsjedniku Vlade Republike Hrvatske pred Božić 2012. godine kad je bjesnio spolnoodgojni rat u Hrvatskoj, a ministar Jovanović nam čestitao Božić svojom izjavom: „Biskupi lažu, a ja s lažljivcima ne razgovaram.“ Budući da za dva tjedna nisam dobio nikakav odgovor, to je objavljeno kao Otvoreno pismo … na nekoliko portala. Tada je predsjednik Republike Hrvatske bio Ivo Josipović.
Taj mi se tekst čini vrlo prikladnim za ovaj predizborni trenutak. U vezi s tim postavio bih nekoliko pitanja:
Sjećate li se nacionalne strukture Milanovićeve Vlade?
Kojem je ministru po svojem karakteru, odlučnosti, političkoj mudrosti i kulturi dijaloga najsličniji Zoran Milanović?
Kakvu biste ocjenu dali Milanoviću iz tih predmeta/vrlina?
Je li čestitao Predsjednici na izbornoj pobjedi?
Je li bio suradljiv na dobrobit Hrvatske?
Znadete li što je o njemu kao mogućem predsjedniku rekao njegov najbolji ministar Linić?
Znadete li koje ga stranke podržavaju i koji je njihov vrijednosni sustav?
Komu je od njih u srcu Hrvatska i njezini stvarni interesi?
Može li predsjednik okružen takvima usmjeriti silnu narodnu energiju, dati joj novi polet, ulijevatu realnu nadu, vedrinu, optimizam, pozitivno ozračje?
U što taj čovjek i njegovi podržavatelji vjeruju?
Može li se taj čovjek istinski zalagati za ljudske, kršćanske, hrvatske vrijednosti?
Može li on braniti naše svetinje?
Možete li pet godina gledati bahatog mrguda kao predsjednika Hrvatske?
Koga bi uzeo za savjetnike?
Koga bi imenovao za veleposlanike?
Kakav bi bio njegov/njihov odnos prema povijesnoj istini o Bleiburgu, braniteljima i Domovinskom ratu?
Je li se itko od njih ogradio od nedavnih Josipovićevih kaznenopravnih inovacija o pretpostavci krivnje?
Kakav bi bio njegov/njihov odnos prema hrvatskome jeziku? (Pomoći ću odgovoriti: Prvo Vijeće za normu hrvatskoga jezika ukinula je prešutno Račanova Vlada, a drugo Milanovićeva drskom odlukom kako bi mogli uvesti pravopisnu diktaturu. Bio sam član obaju vijeća.)
Znadete li za koga će glasovati Dejan Jović i Milorad Pupovac?
A Vi?
A ja? Ja ću za Kolindu Grabar-Kitarović kao drugi izbor.
Kad je Kolinda Grabar Kitarović porazila Josipovića, pjevao sam od radosti. Njezine završne riječi u inauguracijskom govoru: „Vjerujem u te, zemljo moja, Hrvatska!“ još mi zvone u ušima. Te se riječi ne mogu izgovoriti bez ikakva pokrića u srcu. Ne mogu! A kad je detronizirala ubojicu mojega oca, koje li radosti?! Da ništa drugo nije učinila nego to, puno je.
Na žalost, bilo je i krivih koraka, pogotovo kad je pomišljala na drugi mandat kao kandidatkinja Plenkovićeva HDZ-a, koji se je doista udaljio od naroda u ušao u neprirodne koalicije samo da sačuva vlast. Na žalost, nasjela je ucjenama takva HDZ-a. Postala je kolateralna žrtva.
Nezadovoljni birači desnog spektra kaznili su nju. Preko nje su se htjeli osvetiti Plenkoviću, Jandrokoviću, Kuščeviću i drugima. I ja sam bio jedan od nezadovoljnika i priklonio sam se Škori s velikom rezervom. I sad mislim da bi on bio najbolji izbor (kad boljeg nije bilo). Ali ovo je drugi krug, druga situacija. Bilo bi mi sasvim normalno da Škorini birači u drugom krugu glasuju za Kolindu Grabar Kitarović. Ovo nisu parlamentarni izbori nego predsjednički. Kolovođe Škorina kruga, opijeni izvrsnim izbornim uspjehom, spremaju se za parlamentarne izbore, a drugi ih se krug više ne tiče. Ostaviše svoje birače na cjedilu. Najavljuju bojkot izbora u drugom krugu, bilo ostankom kod kuće ili nevažećim listićima. Grmoja poput pobunjenog pubertetlije zorno pokazuje što će napraviti, a nitko ga ne striže. A zloguka proročica Vesna cinično se smije i likuje: „Škorini će birači ostati kod kuće, a vi glasajte za Milanovića.“
Hoćete li joj pomoći otvarati šampanjac?
Zar vas stvarno nije briga tko će biti predsjednik/predsjednica Hrvatske? I Budišina je mrlja što je doveo komuniste na vlast. Njemu je sad kasno, a vama nije. Otrijeznite se! Uključite razum! Otvorite oči srca i uma! Manjak razumskog prosuđivanja, a višak emocija mogu dovesti do pogubnih posljedica.
Ostvari li se zloguko Vesnino proročanstvo, i vi ćete biti sukrivci. Lako ćete na parlamentarnim izborima prebrojiti glasove.
Vjerujem da je Kolinda Grabar-Kitarović shvatila poruku. Premalo je bilo vremena da se sad usred kampanje postavi kako mi očekujemo, ali ona nakon izborne pobjede ne će biti stranački sputana. Bit će slobodna pet godina i radit će, vjerujem, kako najbolje može na korist Hrvatske.
U jednom sam komentaru pročitao: „Pa ti meni sad reci – s kim to Škoro misli izaći na izbore za Sabor, osim što je sad već izvjesno formiranje stranke HSSNGL (Hrvatska Suverenistička Stranka Nevažećih Glasačkih Listića).“
Nemojte nas razočarati prije nego ste počeli osvježavanje političkoga ozračja!
Više sam puta javno pozivao na općenacionalnu pomirbu jer mislim da je to jedini lijek ovom napaćenom narodu. Bilo je bezuspješno. Sad pozivam državotvornu, domoljubnu desnicu da pokažu da im je HRVATSKA u srcu. Zatomimo svoj ego, svoju taštinu radi Hrvatske i njezine budućnosti.
* Dr. sc. Mile Mamić redoviti je prof. u miru ali i dalje piše za časopis Jezik, Glasnik mira (kolumna o hrvatskom kršćanskom nazivlju), razne portale, vodi Školu hrvatskoga jezika. Svojim prilozima pomaže obnovljenoj emisiji Govorimo hrvatski na Radiopostaji Mir, Međugorje.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i književnosti te latinskoga jezika i rimske književnosti. Od 1973. do 1994. bio je stalno zaposlen u Zavodu za (hrvatski) jezik u Zagrebu. U međuvremenu bio je lektor za hrvatski jezik na sveučilištu u Münsteru i Leipzigu, zatim gostujući profesor na sveučilištu u Münsteru i Budimpešti. Za izvanrednoga profesora za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zadru izabran je 1994., a 1999. za redovitoga profesora. U trajno zvanje izabran je 2005. Autor je i suautor nekoliko vrlo vrijednih knjiga. Bio je voditelj znanstvenoga projekta Hrvatsko pravno nazivlje kodifikacijskoga razdoblja, iz čega je proizišla knjiga Hrvatsko pravno nazivlje. Kao stručnjak za hrvatsko pravno nazivlje bio je nekoliko godina stručni član Odbora za zakonodavstvo Zastupničkoga doma Hrvatskoga sabora. Također je jedan od rijetkih jezikoslovaca koji se intenzivnije bavi i hrvatskim kršćanskim nazivljem, o čemu je objavio knjigu Hrvatsko kršćansko nazivlje. Na temelju njegovih članaka u Glasniku mira u Međugorju Informativni centar u Međugorju objavljuje knjigu Hrvatsko kršćansko nazivlje (II.). Knjigu posvećuje svom ocu Josi, bleiburškom mučeniku. Utemeljitelj je i stručni voditelj Škole hrvatskoga jezika LIN-CRO (Lingua Croatica) u Zadru, gdje se održavaju razni tečajevi za strance i potomke naših iseljenika. Dobitnik Državne nagrade za znanstveni rad – za promidžbu hrvatskoga jezika (2006.).
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.h
Tekst se nastavlja ispod oglasa
