Dr. sc. Ante Nazor za Narod.hr je komentirao slučaj nastavnika Marka Šolića, kao i istup Milorada Pupovca, koji je stao u njegovu obranu.
U saborskoj raspravi održanoj u srijedu, 12. lipnja, Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, koalicijskog partnera vladajućeg HDZ-a, osvrnuo se na slučaj osnovnoškolskog nastavnika Marka Šolića, čija je facebook-objava o Vukovaru zgrozila hrvatsku javnost. Pupovčev je istup sugerirao da u objavi Marka Šolića ne postoji ništa sporno, a također je ustvrdio da “ako je Vojislav Stanimirović ratni zločinac”, onda i njega (Pupovca) treba smatrati ratnim zločincem.
Za Narod.hr o tome smo razgovarali s dr. sc. Antom Nazorom, ravnateljam Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Narod.hr: Možete li prokomentirati tvrdnje koje je iznio Milorad Pupovac, posebno one koje sugeriraju da g. Vojislav Stanimirović nije povezan s ratnim zločinima u Domovinskom ratu?
Dr. sc. Ante Nazor: O tome je li netko počinio ratni zločin ili je povezan s ratnim zločinima u Domovinskom ratu ne bi trebali odlučivati ni političari ni povjesničari, ni „nevladine udruge“, nego za to mjerodavna tijela i ustanove. Stoga, kao povjesničar, mogu samo podsjetiti da izvori o velikosrpskoj agresiji i okupaciji dijela Republike Hrvatske u Domovinskom ratu pokazuju da je prim. dr. Vojislav Stanimirović imao istaknutu ulogu za vrijeme srpske okupacije Vukovara, da je autor sramotne izjave o Vukovarskoj bolnici kao „posljednjem uporištu ustaške vlasti u Vukovaru“ (Vojska Krajine – list Srpske vojske Krajine, broj 7-8, oktobar-novembar 1993., str. 43), usprkos tome što je znao da su njegove kolege, hrvatski liječnici u toj bolnici, u nemogućim uvjetima rada tijekom srpske opsade grada liječili sve pacijente i ranjenike koji su primljeni u bolnicu, uključujući i ranjene pripadnike neprijateljskih snaga, te da je uoči VRO „Oluja“ 1995. postao „ministar bez lisnice u Vladi Republike Srpske Krajine“. Dakle, u „vladi“ na okupiranom području Republike Hrvatske koja je, odbivši prijedloge Vlade RH o mirnoj reintegraciji, zaključno s pregovorima u Ženevi 3. kolovoza 1995., izravno odgovorna za vojnu opciju povratka okupiranoga hrvatskoga teritorija u sastav Republike Hrvatske i stradanje koje je neizbježno u svakoj vojnoj operaciji.
“Mnoge su činjenica iznimno otežavajuće za političko djelovanje Stanimirovića”
Prema tome, činjenica je da njegova uloga u životu Vukovara tijekom okupacije nije bila beznačajna, kao što je činjenica da se razmjeri mržnje srpskih okupacijskih vlasti u okupiranom hrvatskom gradu Vukovaru prema Hrvatima i Hrvatskoj očituju i u promjeni imena ulica u srpnju 1992., kojom su promijenjeni svi hrvatski nazivi ulica i trgova, a zloglasni, zapravo zločinački karakter te promjene i tadašnjih okupacijskih vlasti posebno naglašava podatak da je ulica Stjepana Radića preimenovana u ulicu njegova ubojice, srpskoga radikala Puniše Račića („Rešenje o promeni imena ulica i trgova i utvrđivanju imena novih ulica u naseljenim mestima na području Opštine Vukovar“, „Izvršni savet Opštine Vukovar“, 16. srpnja 1992.). Sve navedeno, posebice s obzirom na činjenicu da su nad ranjenicima i medicinskim osobljem vukovarske bolnice pripadnici srpskih snaga nakon okupacije grada počinili ratni zločin, kao i na činjenicu da su za vrijeme srpske okupacije grada počinjeni zločini ubojstva nad dijelom preostalih Hrvata u Vukovaru, o čemu se u javnosti malo govori, iznimno je otežavajuće za političko djelovanje Vojislava Stanimirovića u Hrvatskoj i razlog je propitivanja njegove moguće uloge, odnosno povezanosti s ratnim zločinima počinjenim u Vukovaru i okolici.
> Plenkovićeva ministrica i koalicijski partner suglasni: U redu je u radnom vremenu na Facebooku iznositi laži o Vukovaru
Glede tvrdnji političara Milorada Pupovca o Domovinskom ratu, s obzirom na to da one uglavnom nisu relevantne za ozbiljnu znanstvenu raspravu, nemam potrebu posebno ih komentirati. Naime, osoba koja nakon toliko vremena nije u stanju argumentirati tvrdnju o prekrštavanju većeg broja Srba u Domovinskom ratu ili tvrdnju da su u Domovinskom ratu „pojedinačne, grupne i masovne likvidacije Srba počele već u prvoj polovici 1991. godine (prema nekima i ranije)“ te koja ima utjecaj u glasilima u kojima se nerijetko neargumentirano prozivaju ili vrijeđaju pojedinci (i ne samo pojedinci), nije vjerodostojna za ozbiljnu znanstvenu raspravu o Domovinskom ratu niti će to biti sve dok ne objasni spomenute tvrdnje ili ih povuče i javno se ispriča zbog njihova sadržaja koji nije točan.
“Odgovornost se očituje i o tome da ne govorimo o temama koje ne poznajemo”
Narod.hr: Treba li činjenica da je nastavnik informatike Marko Šolić član Mense biti mjerodavna prilikom prosuđivanja njegovih tvrdnji o Domovinskom ratu?
Dr. sc. Ante Nazor: Naravno da je za raspravu o bilo kojoj problematici presudno znanje o njoj, a ne članstvo u nekoj udruzi ili organizaciji. Inteligentni ljudi znaju da se znanje o događajima iz povijesti ne temelji na podacima pročitanim u pojedinim kolumnama u nekim od novina ili na pojedinim portalima, nego na temelju cjelovito pročitanih izvora i razumijevanja konteksta događaja o kojem se govori i u kojem su djelovale osobe o kojima se govori. Spomenuti primjer samo potvrđuje koliko je nastavnički posao odgovoran, ne samo zbog obrazovanja, nego i zbog odgoja naše djece, te pokazuje da se odgovornost i kvaliteta svih koji rade u školama ili svoje mišljenje iznose javno, između ostaloga, očituje i u tome da ne govorimo o temama kojima se ne bavimo i koje ne poznajemo. Stoga me u ovom slučaju posebno žaloste, srećom rijetki, komentari podrške spomenutom nastavniku informatike od pojedinih nastavnika povijesti, jer pokazuju da je njihovo znanje o spomenutoj temi jednako loše kao i njegovo.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
