“Euroskepticima” i njihovim upozorenjima o EU prije 10 godina se u medijima bespoštedno rugalo. No kako neka od tih upozorenja zvuče danas?
U osvit ulaska Hrvatske u EU, mediji su bili skloni izrugivanju argumentima tzv. “euroskeptika”. Štoviše, sam izraz “euroskeptik” nije nešto što je organski nastalo kao oznaka za ljude koji su kritični prema ulasku u EU pod svaku cijenu, nego je posrijedi svojevrsni ovlašteni ideologem.
EU i “Euroskepticizam”
To je jasno i iz toga što ga se u to vrijeme, kao i danas, primjenjivalo bez ikakve diskriminacije na cijeli politički spektar.
Pogledajmo kako danas, nakon 10 godina članstva Hrvatske u EU, izgledaju neki argumenti “euroskeptika”.
Jesu li oni izdržali test vremena?
Jedan od, kod kritičara EU uvriježenih i od njihovih protivnika nehajno odbacivanih, prigovora bile su restrikcije proizvodnje hrane koje Unija nameće svojim članicama.
EU protiv svinjokolje
Tako je, recimo, kružila priča da stvari poput tradicionalne svinjokolje odlaze u povijest.
Uobičajeni odgovor na to bilo je isticanje racionalnosti propisa EU uz tvrdnju kako će svi koji ih se budu pridržavaju biti mirni.
Međutim, upravo ta, navodna, racionalnost pokazala se kao glavni problem ne samo hrvatskim poljoprivrednicima.
Danas vidimo kako europski propisi poput tzv. “ciljeva održivog razvoja” koje donosi UN, ali ih bez oklijevanja odmah inkorporiraju europske institucije, sami od sebe uništavaju neke grane poljoprivrede.
To nam ponajprije pokazuje poznati nizozemski primjer pobune poljoprivrednika, ali prije nego što sagledamo stvar u širem kontekstu, prisjetimo se što se dogodilo kod nas.
Epidemija svinjske kuge
Premda je nedavno završeni prosvjed svinjogojaca dijelom bio uzrokovan izvanrednim mjerama uvjetovanim epidemijom afričke svinjske kuge, prigovori “euroskeptika” o ukidanju svinjokolje ponovo dolaze na dnevni red, ovaj put zaozbiljno.
Naime, mjere bi, da nije bilo reakcije svinjogojaca, vjerojatno dovele do toga da ove godine svinjokolje ne bi bilo. Netko bi mogao reći, naravno, da je posrijedi samo stjecaj okolnosti, no kontekst govori drugačije.
Kategorizacija uzgoja svinja u skladu s europskim propisima već je dosta prije epidemije dovela do toga da se svinjokolja sve manje obavlja na tradicionalni način, jer je najviša svinjogojstvena kategorija 3 toliko zahtjevna da je malom broju uzgajivača bilo isplativo uopće pristupiti uzgoju, klanju i preradi u vlastitom aranžmanu.
Epidemija je pokazala svu restriktivnost EU standarda, kad se sve svinje uzgojene unutar kategorija 0, 1 i 2 označilo kao predviđene za eutanaziju, ako ih se ne zakolje do određenog datuma. To je, naravno, podrazumijevalo i eutanaziranje zdravih svinja u privatnim domaćinstvima.
Možda će vas zanimati
Hoće li afrička svinjska kuga potpuno uništiti tradicionalnu svinjokolju ili je to težnja još od ulaska u EU?
Uz to, tradicionalna svinjokolja na dvorištima dobiva sasvim novu dimenziju.
Situacija donekle podsjeća na paradoks Covid restrikcija, gdje je zbog nemogućih epidemioloških standarda sigurnosti, znalo doći do toga da je postajalo nemoguće pružati cijeli spektar drugih zdravstvenih usluga.
Recimo: operacija mora uspjeti, bez obzira hoće li pacijent završiti mrtav.
Pobuna nizozemskih poljoprivrednika
U tom je smislu instruktivan primjer Nizozemske, gdje je vlada lani donijela odluku o smanjenju uzgoja stoke za 30% kako bi se prilagodila europskim “klimatskim ciljevima”. U tu se svrhu nizozemska vlada bila obvezala smanjiti emisiju stakleničkih plinova za vrtoglavih 70% što je, naravno, išlo na štetu uzgojiteljima stoke.
Možda će vas zanimati
Nizozemska ponovno udara na vlastite poljoprivrednike: Zatvorit će čak 3.000 farmi
Poljoprivrednici se boje da će ih plan za smanjenje emisija do 2030. koštati sredstava za život i protive se svakoj obveznoj kupovini
Nizozemsku su potresli nezapamćeni neredi kad su poljoprivrednici masovno izašli na cestu, je je usklađivanje s europskim direktivama praktički podrazumijevalo potpuno uništenje njihove ekonomske baze, ali i tradicionalnog načina života.
U ovom slučaju nije bilo epidemije, nego je politika nizozemske vlade bila uvjetovana prilagođavanju ciljevima održivog razvoja, jedan od kojih je i izbjegavanje “fantomske prijetnje” klimatske katastrofe.
Ostavimo li po strani na trenutak analize pretpostavki “klimatske znanosti” i stavimo se u poziciju seljaka, ustanovit ćemo kako se od tih ljudi očekuje da dobrovoljno nestanu kao društveni sloj, jer im to preporučuje – Greta Thunberg.
Vratimo li se pak na primjer hrvatske tradicije svinjokolje, ne vidi se zbog čega bi je ova ili neka buduća hrvatska vlada poštedjela ukidanja, ako bi to zahtijevali europski standardi održivosti.
Masovna (i)migracija
Drugi primjer “euroskeptičkog” prigovora s kojim se nekoć rugalo, a danas mnogima daje misliti masovna je imigracija strane radne snage.
Naime, oko referendumske kampanje za pristup EU jedan od predmeta poruge bile su i tvrdnje kako će EU ukinuti restrikcije imigracije te će zemlja biti preplavljena stranim radnicima. Naravno, uz to je išlo i karikiranje u stilu: “Rumunji i Bugari će nam uzeti radna mjesta.”
Danas je poticanje masovne imigracije postalo poluslužbena politika EU čija je birokracija najmanje od izbijanja rata u Siriji u konstantnom konfliktu s istočno i srednjoeuropskim državama članicama, koje nastoje regulirati vlastite granice.
Doduše, nije riječ o europskim sugrađanima Rumunjima i Bugarima, nego o imigrantima s Bliskog istoka čije su preferirane destinacije nešto zapadnije od Hrvatske.
No ne zaboravimo kako je riječ imigrant zapravo postala rijetkost – najmanje od početka “izbjegličke krize” prije nešto manje od 10 godina nju je gotovo neprimjetno zamijenila riječ “migrant”. Taj je izraz danas gotovo neizbježni poznačitelj za sve one ljude koje bi prije ne više od 10 godina sasvim normalno bilo zvati ‘imigranti’.
Razlog zbog čega je ‘migrant’ potisnuo ‘imigranta’ je, zapravo, jednostavan: imigrant podrazumijeva kvalifikaciju ‘legalni’ ili ‘ilegalni’.
Ugrožene tradicije
Takvi zahvati u javni govor, kao uostalom i sama riječ ‘euroskeptik’, nisu organskog porijekla, nego, slično kao i neka politička načela EU, dolaze iz ‘think thankova’ i različitih nadnacionalnih institucija poput UN-a i onda pomažu programiranju politika koje često imaju malo veze sa zbiljskim potrebama i problemima europskih država i njihovih građana.
Ovdje smo u tom smislu naveli samo dva primjera koliko je izrugivanje onima koji su na tako nešto upozoravali promašeno. Premda “euroskepticizam” zna katkad postići tragikomične proporcije, teško da će danas netko moći mirne duše ustvrditi kako tradicionalni načini privređivanja i življenja nisu ugroženi upravo EU propisima.
Ostavit ćemo potpuno postrani pitanje LGBTIQ politike i priče da brak nije ugrožen njegovom istospolnom travestijom, jer se, začudo, o tome nije moglo toliko čuti u osvit referendum za pristupanje EU.
Primijetimo samo kako se danas, 10 godina nakon referenduma za brak, upravo to pokazuje kao u perspektivi najagresivniji napad ne samo na tradicionalne oblike življenja, nego na samu definiciju ljudskog bića koju dugujemo, među ostalim, i staroj Europi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa