Platforma za reproduktivna prava”, koja okuplja udruge i pojedince koji se zalažu za pobačaj, održala je u četvrtak, 28. rujna 2017., prosvjed na Cvjetnom trgu u Zagrebu za “besplatan” pobačaj, što zapravo znači da država omogući vršenje pobačaja na teret zdravstvenog osiguranja i državnog proračuna, da ga plaćaju svi porezni obveznici, dakle: i oni koji su protiv pobačaja.
> (FOTO) 200-tinjak feministica tražilo besplatan pobačaj
U najavi prosvjeda istaknuta je i uloga Istanbulske konvencije u promociji i nametanju pobačaja: “Jedan od bitnih koraka ka dostupnom i besplatnom pobačaju je ratifikacija Istanbulske konvencije, koja osim što bi pomogla u sprječavanju nasilja prema ženama, sadrži i odrednice koje bi neokonzervativcima otežale uplitanje u reproduktivna prava.”
Kao što je više puta isticano u javnoj raspravi o njenoj ratifikaciji, Istanbulska konvencija sadrži mnoge pozitivne odredbe o zaštiti žena od nasilja, između ostalog i od prisilnog pobačaja i sterilizacije (čl. 39.) kao posebnog oblika nasilja, i te odredbe većinom već sadrži hrvatsko zakonodavstvo – u slučaju kažnjavanja prisilnog pobačaja to je Kazneni zakon (čl. 115. 3.).
Međutim, Istanbulska konvencija u cjelini donosi odredbe koje su štetne za žene, djecu, roditelje, obitelji, društvo i državu – s jedne strane promiče i nameće koncept “roda” i rodnu ideologiju, pogotovo u obrazovanju, a s druge strane otvara mogućnost za nametanje pobačaja.
“Zabrinuti smo da je ženama često onemogućen pristup sigurnom pobačaju, što je oblik nasilja nad ženama“, rekla je na konferenciji za medije gđa. Christine Revault, eurozastupnica socijalista, jedna od dva autora dokumenta čijim je usvajanjem Istanbulska konvencija ratificirana u Europskom parlamentu.
Neki će, dakle, poput Christine Revault, tumačiti da je bilo kakvo odvraćanje žena od pobačaja i savjetovanje – oblik nasilja nad ženama, čime će Konvenciju – primjerice čl. 12. 2. prema kojem države koje su ratificirale Konvenciju trebaju poduzeti “potrebne zakonodavne i druge mjere za sprečavanje svih oblika nasilja” (čl. 12. 2.) – iskoristiti za nametanje ideologije i promociju pobačaja.
U smjeru takvog i tumačenja ide i pismo koje je niz udruga poput CESI-ja, B.a.b.a, Zagreb pridea, i dr. uputio Saboru i Vladi dan nakon što je Ustavni sud donio presudu o Zakonu o pobačaju 2. ožujka 2017.:
“Svjedočimo otporu prema propisima koji mogu unaprijediti položaj i zaštititi prava žena i svih osoba marginaliziranih temeljem spola i roda, kao što je otpor ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji [Istanbulskoj konvenciji] i otpor provedbi edukacija o spolnosti u školama, koju i sam Ustavni sud prepoznaje kao dobru preventivnu mjeru.
Brine nas da će se u ovom ozračju ugroziti dostupnost mjera za odlučivanje o rađanju djece kroz prisilno savjetovanje i odgode te manipuliranje troškovima kontracepcije i pobačaja, što otežava pristup mjerama za zaštitu zdravlja i doprinosi stigmatizaciji žena. Smatramo i da bi uvođenje ovakvih ograničenja u zakone i politike dovelo u pitanje živote žena i poštivanje međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih prava.”
Drugim riječima, uvođenje savjetovanja žena koje se odlučuju na pobačaj – prema istraživanjima njih 75 % iz ekonomskih razloga i pritisaka okoline – i davanje ključnih informacija o trudnoći, razvoju djeteta u majčinoj utrobi, samom pobačaju i tome da pobačaj nije rješenje, je promatrano kao nešto što bi “dovelo u pitanje živote žena”, što bi onda moglo biti i sankcionirano ako Istanbulska konvencija bude ratificirana.
Prosvjedi za pobačaj pokazuju da će Istanbulska konvencija biti korištena kao jedan od bitnih koraka u promoviranju i nametanju pobačaja i stoga je to još jedan razlog da se ona ne ratificira, na što je uputila i eurozastupnica Ivana Maletić: “Dodatan jezičac predstavlja rezolucija kojom je Europski parlament pozvao na ratifikaciju Konvencije jer se tamo govori i o, primjerice, pobačaju kao pravu žene da odlučuje o svojem tijelu, što je razotkrivanje prave namjere Konvencije.”
