Fra Iličić: Mlade potičem da svoje kršćanstvo potvrde djelima milosrđa

Javnost je ovih dana bila dirnuta gestom mladog dominikanca fra Ivana Dominika Iličića iz Rijeke, koji je na društvenim mrežama pokrenuo akciju za organiziranje sprovoda riječkom beskućniku Dragi, koji je preminuo, ali budući da nije imao nikoga tko bi mu organizirao i platio pogreb, njegovo tijelo ležalo je u bolnici.

Odaziv na fra Ivanov poziv bio je munjevit i prikupilo se više novca nego što je bilo potrebno za sprovod, koji je bio ovoga utorka. O tome je Večernji list razgovarao s fr. Ivanom Dominikom Iličićem, kao o svojevrsnoj korizmenoj temi, ali i šire o mladima s kojima on radi u Rijeci te o njegovom burnom mladenačkom životu.

>Fra Ivan Dominik Iličić: 4 svete žene došle su na svetu misu dok je trajao produžetak utakmice i dogodilo se nemoguće

Upoznavanje s Dragom

Kako ste upoznali Dragu?

Upoznao sam ga nakon potresa u Zagrebu. Morao je doći u Rijeku, jer je kuća njegovog prijatelja, kod kojega je živio, bila uništena u potresu i morao se preseliti u Rijeku. Nikoga nije imao ovdje i prvo je vrijeme bio u jednoj baraki, improviziranoj „buksi“ koja nije pravi dom. Ondje je živio kao beskućnik dok mu nismo uspjeli naći stan i pomoći mu platiti nekoliko prvih stanarina. Hvala Bogu da ga je jedan Tomislav primio, dao mu sobu u svojem domu, pristup kuhinji i kupaonici, pa je mogao živjeti u ljudskim uvjetima. Kasnije je plaćao stanarinu od svoje male mirovine, a usput bi nešto zaradio prodavajući časopis „Ulične svjetiljke“.

Tako sam se s njim povezao, zavolio ga, a i on mene i neke naše mlade koji su mu također pomagali. Jednoga dana samo je rekao da mu nije dobro i da mora ići u bolnicu. Otkriveno je da ima rak pluća, pa smo ga s vremenom smjestili u riječki hospicij. Ondje se brine o umirućima i čini veliko djelo milosrđa. Obično svi koji dođu u hospicij budu tužni, jer znaju da od tamo više nikamo neće izaći i da je to zadnji dani njihova života, a kod Drage je bilo obrnuto.

On je bio sretan što je došao tamo, jer će se ondje konačno netko lijepo brinuti i bit će mu lakše nego da je sam bez igdje ikoga u tome stanu kao podstanar. Proveo je tamo svoje zadnje dane. Posjećivali su ga neki naši mladi svaki dan, ali nije dugo bio u hospiciju, svega sedam dana. U međuvremenu sam mu pokušavao organizirati sprovod, jer mi je pričao da je bio branitelj kada je 1992. branio Hrvatsku kod Zadra. Nije dugo bio tamo, ali bio je. Nažalost, nije zaveden ni u jedan registar branitelja.

Drago i nakon smrti pomaže svojim prijateljima

Dali su sve od sebe da pokušaju naći bilo koji trag, ali nisu našli i nisu mogli organizirati sprovod. Budući da on nema socijalnu pomoć, zbog te male mirovine koju je primao, ni socijalna skrb nije htjela platiti sprovod za njega. Budući da se nije našao nitko tko bi platio sve te sprovodne troškove, pozvao sam ljude dobre volje da se uključe i odaziv je bio predivan.

Mnogi su se javili i uplatili donaciju na „Ulične svjetiljke“. Spomenuo sam u tome videu da neka se slobodno skupi i više novaca od potrebnog, pa će se to upotrijebiti za ostale korisnike časopisa „Ulične svjetiljke“. Tako je i bilo, pa Drago i nakon smrti pomaže mnogim svojim prijateljima prodavačima „Uličnih svjetiljki“. Ono što za života nije mogao, sada je uspio zahvaljujući tim donacijama koje su se dogodile preko ove zanimljive, ali malo i tužne priče.

Situacija s Dragom daje smisao korizmi

Moglo bi se reći da se ta gesta uklopila u ovo korizmeno vrijeme?

Upravo ta situacija s Dragom daje i smisao korizmi. Činiti djela milosrđa. Djelo milosrđa je i mrtvoga ukopati, osobito onoga tko nema nikoga svoga. Drago nas je inspirirao da se preko „Uličnih svjetiljki“ napravi spomenik koji bi bio za sve bezimene. One koji su pokopani na tom općem polju, koji nemaju nikoga, bilo preko socijalne skrbi, bilo na ovakve malo rjeđe načine kao što je bilo s Dragom. Svi su oni na neki način bezimeni i nemaju nikoga. Na njihovim sprovodima, praktički, ne bude nikoga. Nitko ni ne zna kad je ukop takvih osoba, beskućnika, čiji ukop plati socijalna skrb. Oni to nikome ne jave, pa nema ni svećenika.

Ako poznajemo nekog beskućnika koji je preminuo, onda se moramo angažirati da saznamo kad će biti taj sprovod. Svatko ima neki svoj mali kutak, neko vrijeme ondje budu pokopani i nakon maksimalno 15 godina premještaju se u skupnu, masovnu grobnicu. Na njihovo mjesto potom dolaze novi bezimeni. Zato bi napravili spomenik koji bi bio posvećen svim tim bezimenim ljudima. To žele napraviti „Ulične svjetiljke“ od ovih donacija koje su pristigle, s time da će od njih biti i mnogo pomoći za živuće korisnike. Tako je preko Drage nastala lijepa priča, koja se uklapa u vrijeme korizme, koje je vrijeme milosrđa na poseban način.

Ulazimo u drugu polovicu korizme, kako vi proživljavate ovo doba godine?

Korizma je za nas svećenike i redovnike intenzivno vrijeme koje nam brzo proleti. Više je posla, više duhovnih obnova, ispovijedanja i nije nam lako pronaći vrijeme za nas kako živjeti korizmu malo intenzivnije. Ali, uspije se nekako. Bog da snage, umnoži nekako i vrijeme, pa uspijemo živjeti poslanje na van, ali istodobno imati i korizmu za sebe da nam bude poticaj na promišljanje, dublje obraćenje i intenzivnije življenje duhovnosti.

>Fra Ivan Dominik Iličić: Farmaceuti, budite ustrajni u prizivanju na savjest. Nastanak života je nevjerojatno čudo, a ne objekt kojeg treba likvidirati

Korizmena anegdota

Ima li neka korizmena zanimljiva priča?

Evo korizmena anegdota od prošle nedjelje, koja je bila na sredini korizme, a to je po redu četvrta korizmena i ima liturgijsku roza boju. Moji mladi saznali su da nemam roza misnicu, a da to postoji, pa su mi za lani za rođendan kupili rozu misnicu. Kad sam je obukao ove godine, neki ministranti i ministrantice bili su zbunjeni zašto odjednom roza boja, pa smo se malo smijali oko toga. Bilo je to simpatično. A roza boja ima simboliku naglasiti polovicu korizme i da se bliži radost Uskrsa.

Radite s mladima, kako izgleda njihova korizma, odnosno, s kakvim pitanjima i problemima dolaze pred vas?

Rad s mladima uvijek mi je zanimljiv i drag, ali je naporan. Često kažem da imam tri smjene u danu. Treća smjena je predvečer, uvečer i tako dalje, ali da Bog snage i za to. Lijepo je meni s njima. Vidim da su mnogi mladi otvoreni Duhu Svetome, da žele rasti i živjeti sve ozbiljnije kršćanstvo. Potičem ih upravo to, da žive malo dublje svoje kršćanstvo tako da ga potvrde djelima milosrđa. Mnogi mladi s kojima radim sami odlaze u posjet siromasima i siromašnim obiteljima. Povezuju se s njima i doista čine konkretna djela milosrđa i služenja.

Ponosan sam na mlade

I ponosan sam na njih iz te perspektive. Vidim da kada se krenu otvarati Duhu Svetome da počinju sve dublje i na konkretan način živjeti svoju vjeru. Velika mi je radost kad vidim da je to tako. Naravno da tu ima mnogo izazova. Primjerice, ima mladih koji dolaze sa svojim velikim ranama, krivim slikama o Crkvi, o spolnosti i možda su malo zavedeni mentalitetom new agea.

Ne znaju ni sami što ni kako i onda u neznanju odlaze u neke new age duhovnosti i traže pomoć u okultnim praksama, što je vrlo opasno. U medijima je kriva slika o spolnosti. Osoba se stavlja na razinu objekta kojega treba iskoristiti i umjesto da se donosi koncept spolnosti koja je sebedarna, ozbiljna i za bračnu ljubav kao primanje i darivanje. Kad mladi čuju malo dublje o tome onda vrlo rado prihvate takav koncept spolnosti kakav nam daje Katolička crkva, kao što je sebedarna i sveta spolnost. Mnogi to rado prihvaćaju i pripremaju se za buduće brakove.

Već ima mladih koji su se i vjenčali, a dolazili su u naš centar za mlade „Miroslav Bulešić“ u Rijeci i dominikansku crkvu sv. Jeronima. Tako da se radujem zbog svega toga. Mislim da ima plodova i da mladi koliko god možda i bili izranjeni kad dođu, da se otvaraju Bogu i onda Bog čini velika djela u njima.

Osobno ste proživjeli burnu mladost, kako je došlo do preokreta?

Možda mi to i pomaže u radu s mladima što sam i sam imao takav put, da sam neke stvari krivo doživljavao, da sam bio izmanipuliran i zaveden mentalitetom ovoga svijeta, koji daje krive slike o spolnosti, zabavi i svemu ostalome, pa sam živio kao mnogi mladi na neki način možda i pogrešno. Ali Bog me nikad nije prestao ljubiti. Tražio me i bio sa mnom sve to vrijeme i čekao me da mu se vratim.

U turbulentnim danima mladosti susreo je Boga

Našao je načina kako doći u moj život. U turbulentnim danima svoje mladosti doživio sam živoga Boga u svojem životu. To je bilo zanimljivo i povezano s pokojnim prof. dr. Tomislavom Ivančićem i s Međugorjem i s nekim drugim ljudima koje mi je Bog poslao u život. I sa svetim Ivanom Pavlom II. Sjećam se kad je on umirao i bilo je to na televiziji, baš me onda Bog dotaknuo kad sam gledao te izvještaje o Ivanu Pavlu II. i njegovim zadnjim danima života.

Bog je progovarao i kucao na vrata mojega srca i doživio sa njega živoga, što je nešto predivno. Kad netko doživi živoga Boga u svojem životu, onda započinje promjena srca, a kada Bog promjeni naše srce i kada djeluje kroz nas onda dotiče i druge ljude. To je naprosto logičan slijed događaja. Kad Bog nekoga dotakne onda dotiče i druge. Želim neovisno o nekim mojim nesavršenostima da me Bog upotrijebi. Želim da djeluje kroz mene i da drugi dožive još snažnije i dublje iskustvo njegove ljubavi. Želja mi je da što više ljudi otvori svoje srce živome Bogu i upozna koliko je on predivan.

Koristiti medije u svrhu evangelizacije vrlo je važno

Popularni ste, praćeni i jako vidljivi na društvenim mrežama. Kako izgleda takva vrsta pastorala?

Koristiti medije u svrhu evangelizacije vrlo je važno. Sv. Ivan Pavao II. još prije mnogo godina govorio je o tome, bio je svjestan važnosti medija i sam ih je znao upotrebljavati. I danas je taj kontinuitet vidljiv kroz papu Benedikta i papu Franju, koji koristi različite društvene mreže i ima određen učinak. Bog djeluje kroz medije i oni su bitni. Na kraju krajeva i mi smo kao osobe medij koji ako je otvoren Bogu i surađuje s njim, Bog djeluje kroz nas. Isto tako onda djeluje i kroz medije koje mi koristimo, kao što su društvene mreže i slično. Najviše me obraduje kada vidim da ljudi doista dožive nešto preko nekog videa, da ih Bog dotakne kada gledaju video.

To je njegovo djelo, jer ja to ne znam. Mogu samo snimiti neki video i objaviti ga na društvenim mrežama i ne znam koga će on dotaknuti. Ali mi ljudi nekad povratno posvjedoče da ih je doista neka riječ dotaknula… Čak da im je neki video i promijenio život. To je nevjerojatno i to samo Bog može učiniti. Mi to nismo ni svjesni, a onda on to učini kroz jedan obični video, kroz neku običnu društvenu mrežu on nekome dotakne srce. To je predivno. Na koncu i za pomoć potrebitima kao što smo vidjeli mogu koristiti društvene mreže, što je lijepi potencijal i nešto vrlo konkretno.

Mladi bi kao uzore trebali imati svece poput bl. Pier Gioria Frassatija

Ali, ima to i svoj križ. Troši to i vrijeme, dođe nekad i mnogo poruka, nemoguće je na sve poruke odgovoriti. Zato se netko naljuti što mu nisam odgovorio, ali ljudi nisu realni i ne znaju da postoje konkretni ljudi s koje susrećemo svaki dan i da je nemoguće uvijek odgovoriti na svaku poruku i biti svakome na raspolaganju. Kao ljudi smo ograničeni i ne možemo na tisuću strana i pomoći tisućama u istome trenutku. To je nemoguće.

Koga biste predložili mladima kao uzor na kojega se mogu ugledati?

Predložio bih im mnoge svece i blaženike za nasljedovanje, a osobito im stavljam kao primjer bl. Pier Gioria Frassatija. On je bio dominikanski laik, a danas je blaženik za mlade cijeloga svijeta i ubrzo će biti proglašen svetim. Nevjerojatan je primjer, jer je stvarno blizak mladima, jer je volio planinarenje, sport, skijao je, živio je konkretno svoju vjeru, odlazio na misu, bio s prijateljima, pomagao u obitelji, polagao ispite na fakultetu i posjećivao siromahe u velikom broju. Kad je umro, na sprovod mu je došlo pet tisuća ljudi, od čega su polovica bili siromasi.

Tek onda se vidjelo koliko je on uspio pomoći potrebitima i koliko ih je stotina i tisuća upoznao na osobnoj razini. Njegovo tijelo je neraspadnuto i čuva se u katedrali u Torinu. Događaju se čudesa po njegovu zagovoru, osobito mladima i sportašima diljem svijeta. Nasljedujemo ga na poseban način u Rijeci preko zajednice dominikanske mladeži. Ali govorim svima, kako mladima tako i starima, o tome blaženiku. Vidim da je on odličan primjer za konkretno življenje vjere u današnjem vremenu.