Hoće li nedavno ponovno najavljeno Vladino zakonodavno uređenje rada nedjeljom u trgovinama doživjeti isti scenarij kao i prethodna dva rješenja kada je Ustavni sud ukinuo te odredbe? Upravo prethodnih blagdanskih dana iz vladajućih struktura čule su se izjave da će se u rješenju (ne)rada nedjeljom u Hrvatskoj slijediti tzv. »austrijski model« omogućujući trgovcima da sami izaberu između osam i 12 nedjelja u godini koje će raditi. Uslijedile su brojne reakcije onih koji se zauzimaju za rad nedjeljom, posebice vlasnika trgovačkih centara: u javnosti su odjeknuli njihovi argumenti za rad nedjeljom, ali po strani su ostala pojašnjenja i razlozi zašto bi nedjelju trebalo osloboditi iz ralja ekonomskoga profita i dobiti, piše Glas Koncila.
Glasovi zagovornika rada nedjeljom sve usamljeniji
Na tome, ali i pravima onih kojima je uskraćeno pravo na slobodnu nedjelju, u svojim zahtjevima ustraju u inicijativi Hrvatski savez za nedjelju. Njihov predstavnik franjevac Bože Vuleta, predsjednik splitskoga Franjevačkoga instituta za kulturu mira, za Glas Koncila ponudio je protuargumente na često ponavljane razloge zašto bi trebalo zadržati radnu nedjelju. »Malo tko od trgovaca želi pokazati svoju ‘slabost’ priznanjem nedostatka radnika. No među njima su sve usamljeniji glasovi zagovornika rada nedjeljom. Na jednoj njihovoj nedavnoj reprezentativnoj konferenciji u Hrvatskoj gospodarskoj komori 90 posto ih se izjasnilo suglasnima da se nedjeljom ne radi. Tek ih je 10 posto za rad nedjeljom. S druge pak strane događa se da pojedini poslodavci samoinicijativno u potpunosti dokidaju praksu rada nedjeljom, primjerice KTC koji ima oko 1400 radnika. Većina nije spremna na takav potez zbog konkurencije, ali priželjkuju regulaciju zakonom koji bi vrijedio za sve«, kaže o. Vuleta i osvrće se na često ponavljanu tvrdnju zagovornika rada nedjeljom da bi njegova zabrana dovela do nesagledivih posljedica i štete gospodarstvu.
>U Ivankovu preko godinu dana trgovine ne rade nedjeljom: Nema negativnih posljedica za općinu
>Darko Pavičić: KTC-ovi bl. Bruce Lee i sveti Tarzan pobijediše radnu nedjelju
Austrijski poučci
Da se »austrijskim modelom« može uštedjeti energija misle u Hrvatskom savezu za nedjelju u kojem su studiozno analizirali i iskustva drugih zemalja te naglašavaju da je austrijskomu modelu vrlo slično stanje i u nekim drugim zemljama Europske unije, posebice onima koje su iz raznih razloga najrelevantnije za Hrvatsku. »Postojeća praksa u Austriji nudi nam nekoliko poučaka. Prvo, povećana plaća ne može biti zadovoljavajuća kompenzacija za rad nedjeljom. Naime, u gotovo svim djelatnostima za rad nedjeljom i blagdanima zajamčena je 100-postotna povišica plaće, no unatoč tomu tek se 6 posto Austrijanaca izjašnjava spremnima za rad nedjeljom. Istina, gospodarski je standard drukčiji, ali glavni razlog je svijest o nezamjenjivosti nedjelje kao dana odmora. Drugo, turizam nije razlog za rad trgovina nedjeljom. Turizam je u Austriji snažnija, rasprostranjenija i dugotrajnija gospodarska djelatnost nego u Hrvatskoj. I sve bez rada trgovina nedjeljom. Dapače, uvećavaju se gastronomske aktivnosti kroz gastronomsku ponudu. Treće, profit nije primarna vrijednost. Pritiscima velikih trgovaca za deregulaciju rada nedjelom, zbog želje da posve istisnu male trgovine, uspješno se suprotstavljaju organizirani zagovornici slobodne nedjelje, poput Austrijskoga saveza za nedjelju i austrijske Katoličke socijalne akademije«, kaže čelnik Franjevačkoga instituta za kulturu mira.
Nezamjenjiv dan tjednoga odmora
»Zadaća države nije da ispunjava želje i interese pojedinaca, nego da sve gospodarsko-društvene aktivnosti usmjerava prema dugoročnomu općemu dobru. Država se ne može odreći svoje regulatorne uloge. Stječe se dojam da Vlada ovaj put pristupa studioznije i sveobuhvatno. To je dobar put«, kaže o. Vuleta. Upitan iščitava li iz najava Vlade iskrenu želju da se riješi pitanje (ne)radne nedjelje u trgovini ili tek predizborni trik u godini u kojoj će biti parlamentarni izbori, kaže: »Više od iskrene želje, dapače, sve ovo vrijeme slobodne i samostalne Republike Hrvatske postoji prava čežnja svih onih kojima je nepotrebno uskraćeno pravo na slobodnu nedjelju, na nedjelju kao nezamjenjiv dan tjednoga odmora, da se to pitanje konačno riješi u korist njihova prava, tim više što prava drugih i opće dobro ničim ne bi bili zakinuti. Njih zacijelo ne zanima pitanje zašto baš sada. Njima je važno da se to konačno riješi. Ako je njima važno da se to konačno riješi, a ako je njihovo dobro opće dobro – a jest! – onda bi i svim građanima bilo važno da se to konačno riješi. U tom smislu svaka bi vlada to trebala prepoznati kao svoju obvezu i, bez ikakva odgađanja, to konačno riješiti. Stoga ne mogu zamisliti da bi se bilo tko ovakvim ozbiljnim pitanjem, pitanjem općega dobra, pitanjem ne samo prava, pravičnosti i solidarnosti, nego i društvenoga zdravlja, a time i gospodarske održivosti, koristio kao trikom u bilo kakve svrhe. Osim što bi to bilo drsko, bilo bi i društveno-politički suicidno«, kaže o. Vuleta.
Prihvatiti zdravu regulaciju
Je li realno očekivati da će zakonodavno rješenje sada nakon stečenih navika hrvatskih građana da idu nedjeljom u kupnju moći riješiti to pitanje? »Unatoč stečenim navikama kupovanja nedjeljom, to je dan u tjednu u kojem trgovine ostvaruju daleko najmanji promet. Naša, a i sva druga istraživanja pokazuju da gotovo dvotrećinska većina naših građana rad trgovina nedjeljom smatra nepotrebnim i štetnim. To je znak da nam je jezgra društvenoga bića zdrava. Ne samo da je narod spreman prihvatiti zdravu regulaciju, nego će je pozdraviti. A ni oni kojima je profit na vrhu vrijednosne ljestvice ne će pretrpjeti nikakve štete«, zaključio je o. Vuleta.
“Čini se da se sedmi dan u ljudskom DNA ugnijezdio kao sustav za resetiranje”
Sedmodnevni ritam rada i odmora plod je vjekovima spoznavanih antropoloških potreba. Bilo je nekih eksperimenata još od Francuske revolucije da se uvede neki drugi ritam, ali svi su propali, ističe fra Bože Vuleta za Glas Koncila, upitan zašto smatra da bi nedjelja trebala imati poseban status i zaštitu. »Čini se da se sedmi dan u ljudskom DNA ugnijezdio kao sustav za resetiranje. Čovjek radom ispunjava svoje kreativne potrebe, a svaki kreativni rad treba vrijeme za rekreaciju. Čovjekove stvaralačke moći nisu reducirane na rad kojim osigurava egzistenciju. Puno je stvaralačkih darova koji se ostvaruju u ‘slobodno vrijeme’, a čovjek ima bezbroj nematerijalnih potreba, nadasve za obiteljskim i društvenim interakcijama. Židovstvo i druge monoteističke religije potrebu za tjednim odmorom uobličile su u Božju zapovijed proglašavajući taj dan danom za slavljenje Stvoritelja. Sedmi dan je dakle kao antropološka stečevina neupitan dan odmora. U zapadnom civilizacijskom krugu taj je dan nedjelja. Ona kao i židovski ‘šabat’ ponajprije ima slavljenički karakter. Uz zahvalno slavlje Stvoritelja, kršćani nedjeljom slave Kristovo uskrsnuće. I jedno i drugo eminentni su čimbenici rekreacije. Osim toga ta slavlja otkrivaju smisao svega što čovjek radi te otvaraju perspektivu za sve ono što taj dan jest: susret sa Stvoriteljem. Navikli smo govoriti o apsolutnoj kršćanskoj većini u Hrvatskoj koja kao većina ima pravo na vjernička prava. Kršćani su de facto manjina u Hrvatskoj, u svakom pogledu, osim nominalno. Ali kao manjina imaju svoja prava! Stoga i u kontekstu rasprave o slobodnoj nedjelji kršćani trebaju i moraju kao manjina tražiti svoja vjernička prava, i pravo i obvezu da se kao manjina solidarno zalažu za prava radnika u trgovini, od kojih je 71 posto žena! Kao manjina imaju veće izglede da ih zakonodavac čuje.«
Tekst se nastavlja ispod oglasa
