Glavašević: fokus Zakona na reparaciji štete žrtvi, a ne na progonu počinitelja

Pomoćnik ministra branitelja Bojan Glavašević istaknuo je na današnjem okruglom stolu prilikom javne rasprave o Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu da je fokus Zakona na „reparaciji štete žrtvi“, a ne na kaznenom progonu počinitelja kaznenih djela.

Ministarstvo branitelja i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) organizirali su danas okrugli stol kojim su željeli potaknuti javnu raspravu o nacrtu prijedlogu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i prilikom kojeg su predstavili istraživanje  koje je poslužilo kao podloga za njegovu izradu, a procjenjuje broj žrtava seksualnog nasilja za vrijeme rata, očekivanja i potrebe žrtava kao i moguće učinke različitih oblika obeštećenja.

Ministar branitelja Predrag Matić istaknuo je da je prijedlog ovog Zakona pokazatelj da je „politička volja dobila svoje ostvarenje“, ali i upozorio da još uvijek trebamo poticati žrtve da govore i pružiti im pomoć i naknadu koju zaslužuju.

„Ovo je problem koji je star već 23 godine i o kojem nitko prije nije imao dobru volju govoriti, mi imamo dobru volju ali nemamo sredstava“, istaknuo je Matić te dodao da žrtve ne mogu i ne smiju više čekati.

Glavašević je rekao kako je pitanje žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu jedno od „gorućih pitanja“ i da je cilj ovoga Zakona staviti fokus na žrtvu tj. na reparaciju štete žrtvi.

Ovim Zakonom žrtvama se nastoji omogućiti slijedeća prava: pravo na psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć, pravo na obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje, pravo na medicinsku rehabilitaciju, sistematske preglede, pravo na besplatnu pravnu pomoć i pravo na novčanu naknadu.

Osnivanjem Fundacije, koja bi bila formulirana posebnim zakonom, osigurala bi se sredstva za novčane naknade ali „najkrupniji“ dio sredstava mora osigurati i dati upravo država, istaknuo je Glavašević.

Ovim Zakonom oformilo bi se i Povjerenstvo kao neovisno, stručno, savjetodavno tijelo, koje bi davalo mišljenje o statusu žrtve i čiji bi se članovi birali na temelju javnog poziva na razdoblje od četiri godine i koje bi činile članovi udruga koji su od samih početaka pratili žrtva seksualnog nasilja.

S Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta, predstavili su svoje istraživanje iz 2013. godine, koje definira profil i procjenjuje broj žrtava seksualnog nasilja u Hrvatskoj, profesorica Branka Galić i profesor Ozren Žunec u kojem su došli do brojke od 147 žrtava te dodali kako seksualno nasilje nije bilo plansko nego incidentno.

Predsjednica udruge ‘Žene u Domovinskom ratu’ Marija Slišković istaknula je da zločini seksualnog nasilja u Domovinskom ratu nisu bili pojedinačni slučajevi nego organizirani slučajevi gdje su počinitelji kaznenih djela imali unaprijed dogovorena „šifrirana imena“ kako ih žrtve ne bi mogle kasnije imenovati.

Slišković je istaknula da je sramotno da država u proračunu ne može osigurati sredstva za naknade žrtvama koje im pripadaju, dok s druge strane izdvajaju za mnoge nepotrebne stvari.

„Ja sam svakodnevno u kontaktu sa žrtvama, one su u teškoj životnoj situaciji“, istaknula je Slišković te dodala da u ovom slučaju ne možemo „mi“ odlučivati o žrtvama nego im  moramo dati ono što im već dugo pripada.

Profesor s Pravnog fakulteta Davor Derenčinović istaknuo je da je važna „puna reintegracija žrtava u društvo“ tj. osigurati žrtvama pristup tržištu rada i novčanu naknadu što predstavlja odgovornost države koja slijedi iz činjenice da ovdje nije riječ o običnom kaznenom djelu.

„Zlo raste kada dobri ljudi ne čine ništa“, rekao je Derenčinović i dodao da je ovaj Zakon pokazatelj da se nešto radi po tom pitanju ali da treba voditi računa da on bude „najbolji“ i da ga je potrebno dobro primjenjivati.

„Zakon je živo tkivo, i on će se mijenjati“, zaključio je Glavašević i dodao da će nastojati da sa ovim Zakonom ostvare ono što je moguće i izvedivo.