Grabar-Kitarović o položaju žena: Nikad muškarca neće pitati gdje su mu djeca, osjeća li grižnju savjesti jer nije s njima

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović govorila je u Točki na tjedan televizije N1 o različitom tretmanu koji u društvu imaju muškarci i žene. Komentirala je i odnos prema bivšoj ministrici Nataši Tramišak, ali i ostavku novozelandske premijerke Jacinde Ardern.

“Svi se umorimo nakon nekog vremena”

Jacinda Ardern dala je ostavku, a njezin oproštajni govor bio je dosta emotivan i osoban, a na njenu odluku osvrnula se Grabar-Kitarović.

“Ja sam to doživjela kao hrabru i odgovornu odluku. Kad čovjek sagleda sve izazove koji su pred njim i razmisli o svojim sposobnostima i energiji, odgovorno je donijeti odluku da se čovjek povuče na neko vrijeme. Svi se umorimo nakon nekog vremena i postoji mogućost od burnouta. Neobično je u političkom svijetu jer se to svuda percipira kao slabost. Razumijem je, svojevremeno sam razmišljala želim li ili ne želim izaći na sljedeće izbore”, kazala je bivša predsjednica.

Ipak, prevladao osjećaj da će ljudi to doživjeti da im je okrenula leđa i priznala poraz prije nego je uopće ušla u utrku.

“Činjenica je da su ljudi osjetili da nisam ušla u to svim srcem. Nije to samo Jacinda. Kad čovjek to napravi, uvijek se počne tražiti pravi razlog… Ona je to u svom govoru istaknula. Ali ona njena vrlo osobna poruka svojoj kćeri da se veseli što će je gledati kako ide u školu. Ili poruka svom partneru da se konačno idu vjenčati, odražava pravo stanje. Ona je mlada, u ranim 40-im je i moramo se naviknuti da ljudi nekad jednostavno uzmu trenutak za odmor. Godine su pred njom”, dodaje Grabar-Kitarović.

“Napravili smo nekoliko koraka unazad”

Bivša predsjednica osvrnula i se i na položaj žena u današnjem društvu istaknuvši da postoje očekivanja kako bi se trebali ponašati muškarci, a kako žene.

“Ta stereotipizacija čini ulogu žena puno težom, to dokazuju istraživanja i empirija. Da je ženi teže na poziciji liderstva, doista jest. Žene se gleda kroz izgled, minorizira se njihovo obrazovanje, postignuća i očekivanja su u skladu s onim gdje je ženi mjesto… Politika se doživljava muškim svijetom. Dugo vremena sam nastojala na pitanje kako balansiram osobni život i karijeru objasniti kako to ne bi smio biti problem i da se očekuje podrška sustava. Onda sam shvatila besmislicu tog pitanja koje se postavlja samo ženama. Nikad muškarca neće pitati gdje su mu djeca, osjeća li grižnju savjesti jer nije s njima. To pitanje je odraz naših predrasuda… Žene se još uvijek percipiraju kao puno više emocionalne. Od žena se, za razliku od muškaraca, očekuje da budu snažne, ali i da izražavaju osjećaje”, ističe Grabar-Kitarović.

>Tramišak odgovorila na napade: Ostvaruje se prva prijetnja, ali nisam zastrašena
>Grabar-Kitarović: ‘Ponekad je prednost biti žena jer vas u tom predominantnom muškom svijetu, politici, visokom biznisu pa i sportu lakše pamte’

Dodaje i da su okolnosti za žene bile bolje ranije nego danas.

“Napravili smo nekoliko koraka unazad, osobito zahvaljujući pandemiji koja je ženu opet stavila natrag u kuću”, kazala je.

‘Politika nije bila moj izbor’

“Politika nije bila moj izbor. Htjela sam ili u diplomaciju ili u Sabor. Ali postoje ponude koje ne možete odbiti iz osjećaja odgovornosti prema državi, stranci, sebi… Prihvatila sam ulazak u politiku, ali moj uvjet je bio da ne želim prestati dojiti svoje dijete dok ono samo ne odbaci to. Naišla sam na odobrenje u stranci, ali suočavala sam se sa svakakvim situacijama u javnosti”, govori Grabar-Kitarović. Kazala je ipak da je najveća razočaranja doživjela od žena koje se predstavljaju kao feministice. Jedna joj je čak poručila da ili prestane dojiti dijete ili napusti politiku.

“Feminizam se u Hrvatskoj krivo percipira, ideološki svrstavamo žene u to jesu li konzervativne ili liberalne i prema tome odlučujemo zaslužuju li našu zaštitu ili ne. Što je najgore, feminizam je postao derogativan pojam. Izbjegavala sam govoriti o problemima s kojima sam se sretala kao žena da se to ne bi tumačilo kao nedostatak sposobnosti”, naglašava.

Kazala je i da se ponekad znala povjeriti kolegama pa bi doživjela razočaranje.

Postavljaju se mjesta ženi i muškarcu

Bivša predsjednica kaže i kako je vidjela da žene ženama mogu biti najveći neprijatelji dodajući kako kod nas postoji nekoliko sustavnih i sistemskih problema.

“Prvo je to da se postavlja gdje je mjesto ženi, a gdje muškarcu. Ne možete svoje dijete zaštititi kad dođe u školu, kad se počne govoriti što dostoji curicama, što dečkima… Cijela ta ‘podjela rada’ koja postoji u društvu se i dalje njeguje i utječe na same žene da doživljavaju neka zanimanja muškim poslovima i da dva ili više puta razmisle hoće li se upustiti u to područje… Drugo je pitanje jezika koje je iznimno bitno u društvu i koje izražava te stereotipe kojih nekad nismo svjesni. Vrlo banalne izjave, koje postoje u svakom jeziku i kulturi, kad je netko hrabar, kažemo da ima muda, a kad nije hrabar ili osjeća strah ili nedoumice, onda mu kažemo ‘e, nemoj bit mh’, da ne kažem sad što…”, govori.

Kazala je da su u pravilu žene te koje su emotivne pa ih se onda se svrstava u kategorije.

“Ako nekad podignu glas, kod muškaraca se to doživljava kao odlučnost, kod žena kao histerija. Kad muškarac ima neki ispad, u pravilu se traže vanjski razlozi koji su doveli do toga, kod žena se smatra da je razlog ta unutarnja histerija. Sve naše rasprave o ženskim pravima se svedu na osobne obračune”, upozorava bivša predsjednica.

Žene se odmah stigmatizira

Komentirala je i slučaj bivše ministrice Nataše Tramišak. Ističe da ne želi ulaziti u razloge njene smjene, ali da se i u ovoj situaciji vide tipične karakteristike u odnosu prema ženama.

“Iskreno, događalo mi se to, u toj situaciji se osjećate grozno, izolirano, nemate pomoć, ponekad ni najbližih. Najgore je što ovo društvo stigmatizira, podupirete li nekoga ili ne, traži se razlog zašto, svrstavanje na strane za ili protiv”, kazala je Grabar-Kitarović.

Naglašava da se za žene odmah lijepi stigma.

“Imam puno poziva diljem svijeta raspravljati o poziciji žena u društvu i politici. U Hrvatskoj, kad o tome progovorim, onda sam ili feministička kokoš ili neki epitet karakterističan za domaće životinje koje smatramo nižima od ljudskih bića. U tom smislu nismo drugačiji od Afganistana koji je definirao da je život žene manje vrijedan od domaće životinje. Svjedočimo retorici talibana koji kažu da su žene krhke, nestabilne, treba im zaštita muškaraca i ne mogu samostalno funkcionirati u društvu.”

Dodaje da se takve stvari događaju i u visoko razvijenim zemljama.

“Još uvijek se većina svijeta suočava s predrasudama i dijeljenjem 50 posto stanovništva u kategoriju koja je labilna, manje sposobna… A znanstveno je dokazano, ako ne upregnete sve potencijale pa i te žene, nećete postići ciljeve koje želite, ne samo za pojedince nego za cijelu zajednicu. Istraživanja pokazuju da društva koja su postigla relativni paritet, imaju i veći BDP, stupanj razvoja, bolju socijalnu situaciju”, ističe bivša predsjednica.