Nedavno usvojeni Zakon o izbornim jedinicama kako tvrde oporba i ostali kritičari neće promijeniti ništa bitno, a s tom tvrdnjom, ne tako glasno, složit će se i HDZ.
Sabor je krajem rujna usvojio Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. “Ideja je da zakon bude na dnevnom redu Sabora u prvim danima nakon što počne nova sjednica, kako bi se izglasao prije kraja rujna i time bi imali na snazi važeći Zakon, kazao je premijer Andrej Plenković.
Saborska rasprava o prijedlogu zakona bila je glasna i žučna, ali razlog i nije bio toliko sadržaj zakonskog prijedloga koliko ono čega u njemu nema, a već godinama predstavlja jednu od glavnih političkih tema u Hrvatskoj.
Izborni zakon ne valja, s time se slažu uvijek svi, osim onih koji su u tom trenutku na vlasti. Na to se upozorava i ovih dana, ali nova vladina zakonska inicijativa uopće se ne bavi izbornim zakonom. Na to je upozorio i predsjednik Vlade Andrej Plenković, pojasnivši kako je riječ tek o “manjoj modifikaciji” i to ne izbornog procesa općenito, nego samo granica izbornih jedinica.
Vješti manevar vladajućih u skladu s vlastitim izbornim očekivanjima
Riječ je o vještom manevru vladajućeg HDZ-a, vremenski dobro tempiranom kako bi se zadovoljio pravni okvir, popravilo izglede za vlastiti uspjeh na slijedećim izborima i onemogućilo ikakvu snažniju intervenciju oporbe i drugih nezadovoljnika.
>Malenica otkrio kako će se prekrajati izborne jedinice; Mario Radić: A što je s brojem zastupnika manjina?
Ustavni sud je u veljači ukinuo Zakon o izbornim jedinicama jer je bio neustavan. Dakle, još jednom, Zakon o izbornim jedinicama, a ne Izborni zakon. Obrazloženje je bilo da broj birača u njima nije srazmjeran, a napomena da se odluka Ustavnog suda odnosi samo na to, a ne i na način izbora.
Mnogi su se unatoč tome ponadali da će sada doći do onoga što se u javnosti već godinama traži, do izmjene Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor. Očito je HDZ bio jedini koji to nije očekivao, zašto i bi, jer ako poznajemo logiku te stranke, njezinu usredotočenost na očuvanje vlasti bez obzira na sudbinu zemlje, logično je bilo očekivati da će provesti odluku Ustavnog suda na način kako to odgovara isključivo njezinim ambicijama za vlašću.
Vladajućima je stalo samo do općeg dobra – tvrde vladajući
Novi zakon morao se donijeti do jeseni, jer je dosadašnji prestao vrijediti 1. listopada. Vlada je čak napomenula kako svojim prijedlogom čini uslugu svima, jer valja čim prije donijeti novi zakon kako bi se izbori iduće godine proveli po jasnim pravilima. Usluga svima bila bi kad bi svi sudjelovali u oblikovanju zakona i kad on ne bi bio donošen u posljednji trenutak.
Zakoni koji se tiču izbora među najsudbonosnijim su zakonima uopće. Njima se određuje profil vlasti i njegova usklađenosti s potrebama i profilom samog društva. Drugim riječima, udaraju se dugoročni temelji za sudbinu društva.
>HDZ-ov Bačić i SDP-ov Bauk složni: Izborni zakon ne treba radikalno mijenjati
Ne postoji idealan izborni zakon, to još nitko na svijetu nije smislio. Jer upravo činjenica da građani biraju podrazumijeva razlike u pogledima među njima, a te razlike uvijek dolaze do izražaja i kod samog određivanja načina biranja.
Naposlijetku, u političkoj teoriji postoji staro pravilo po kojemu je reprezentativnost vlasti dijametralno suprotna njezinoj učinkovitosti. Što znači, najučinkovitija je ona vlast koja iza sebe ima najmanju, jedinstvenu izbornu bazu. Sukladno tome, oni koji iza sebe imaju šarolik profil birača, već su time ugradili kočnicu svome uspjehu.
Još je prije petsto i nešto godina Niccolò Machiavelli maštao o dobrom, čestitom tiraninu koji bi željeznom rukom ostvario dobrobit svojih podanika. Sindrom toga čestitog tiranina javlja se kroz cijelu povijest, vlastodršci uglavnom smatraju da su čestiti, da njihova politika nema alternative i da moraju biti čvrsti u provedbi svojih namjera. Podanici su u pravilu suprotnog mišljenja.
No podanike se često ništa ne pita, a u skladu s trendovima posljednjih desetljeća u demokraciji ništa im se i ne objašnjava. Odnosno, nude im se objašnjenja koja u pravilu nemaju veze sa stvarnim činjenicama.
Najnovija previranja u splitskom SDP-u primjer su mobilnosti unutar hrvatskog stranačkog sustava. Ondje je nekoliko SDP-ovih vijećnika u jednoj četvrti napustilo stranku jer se ne slaže s vodstvom gradske stranačke organizacije. Kohezija unutar hrvatskih stranaka, čini se, snažna je koliko su snažni osobni interesi. Čim oni nestanu ili oslabe, stranka pokazuje znake raspada.
Pretraga po motivima, razlozima i okolnostima odnosa u splitskom SDP-u prelazila bi okvire ovog teksta, ali ovdje je važno skrenuti pozornost upravo na nedostatak te kohezije, posebice kad ona ovisi samo o vrijednostima i načelima. O lojalnosti da i ne govorimo.
U Hrvatskoj je postala navika da se članove izbacuje iz stranke samo što su u jednom trenutku glasovali suprotno stranačkom vodstvu, što ukazuje na kroničnu upalu demokratičnosti. Ili članovi sami napuštaju stranku u čiji su se svjetonazor kleli, čim ona ne skreće vodu na njihov mlin.
Slučaj splitskog SDP-a, bez obzira na razloge djelomičnog raspada gradske organizacije, primjer je toga permanentnog pregrupiranja političkih snaga. A jedan od razloga tome svakako su loša izborna pravila, koja uoči svakih izbora dovode do političke trgovine na svim razinama, umjesto da se upravo u to vrijeme snaži kompaktnost stranaka i njihovo jasno izborno profiliranje.
Kad je pak o SDP-u riječ, i splitski slučaj samo je jedna od posljedica rastakanja socijaldemokracije, odnosno onoga što je ostalo od Socijaldemokratske partije, nasljednice Saveza komunista. Posebice nakon odlaska Davora Bernardića s dužnosti predsjednika stranke i čistki što ih je nakon toga napravio njegov nasljednik Peđa Grbin, stranka se razbila u više sastavnih dijelova.
Privid demokratičnosti
Vlada je krajem svibnja predstavila nacrt novog Zakona o izbornim jedinicama i time definitivno uništila snove svima onima koji su se nadali da će doći do promjene u samom izbornom sustavu. Zakon se treba donijeti do jeseni, dakle na brzinu i nema vremena za prevelike intervencije. To je naglasio i Plenković.
Istodobno, Vlada je pozvala i na savjetovanje elektroničkim putem o zakonu, što je besmisleno. Sama ideja takvog savjetovanja duboko je demokratska i u skladu sa “svim standardima”, ali u realnim okolnostima ona doista nema nikakvog smisla.
Ili je možda netko očekivao da će HDZ reći građanima, eto, recite što hoćete, pa ćemo mi to javno razmotriti i prihvatiti one prijedloge koji imaju smisla? Svakome je jasno da se to “savjetovanje” organiziralo da bi se zadovoljila forma, ali nikome nije padalo na pamet da uzme u obzir ono što će zainteresirani građani napisati na mrežnoj stranici predviđenoj za to.
>(FOTO) Provjerite kako su o Plenkovićevom gušenju referenduma GI Narod odlučuje glasali saborski zastupnici iz vaše izborne jedinice
U tom smislu je i “održano” to “savjetovanje”, za riječ se javilo manje od četrdeset građana. Pitanje je je li to i čitao itko od zakonodavaca, ili je samo kliknuo na gumb “odbija se”.
HDZ je prekrojio izborne jedinice, tek toliko da se zadovolji ono što je tražio Ustavni sud, s time da je pitanje hoće li Ustavni sud biti zadovoljan time. Ali ako i ne bude, ostat će premalo vremena za bilo kakvu intervenciju, jer parlamentarni izbori su sredinom iduće godine i nova zakonska inicijativa vremenski gledano nije realna.
Ali problem ostaje. I mnogo je širi od onoga čime se bavi sadašnji zakonski nacrt, minimalnim prekrajanjem izbornih jedinica koje ostaju nakaradne kakve su i bile.
Izborni je sustav nepravedan, upozoravaju mnogi već desetljećima. A čudni oblici izbornih jedinica samo su jedan dio toga problema, možda čak i manji.
Manipulacije kao odgovor na demokratske inicijative
U biti, sve kritike svih ovih godina sa svih strana svode se na ono što Udruga obitelji upozorava svo vrijeme, što traži, a što vladajući, bilo lijevi bilo desni, uspješno odbacuju. Koristeći se pritom i nepoštenim, a moguće i nezakonitim sredstvima.
>21. rujna 2014. UIO tražila promjene izbornog zakona, spriječio ih je SDP-ov Bauk: Danas HDZ želi otežati referendume
Udruga U ime obitelji prvi je put pokušala ishoditi promjenu Izbornog zakona 2014. Na vlasti je tada bio SDP. Prikupljeno je dovoljno glasova, sve je bilo po zakonu i po demokratskim običajima, ali je SDP tada jednostavno rekao da u Hrvatskoj ima više birača nego što ih stvarno ima pa time i broj glasova za promjenu zakona tobože nije dovoljan. Svi su vidjeli da je riječ o manipulaciji vladajućih, ali nitko se moćan nije bunio.
Udruga U ime obitelji četiri godine kasnije, 2018., krenula je u novi pokušaj. Tada je na vlasti bio HDZ. Uspješna inicijativa na kraju se ipak pokazala neuspješnom, jer je netko u vladi sakrio materijale koji su trebali poslužiti kao dokaz da se zakon mora promijeniti.
>Kuščevićeva bahatost na suđenju: Prisjetimo se kako je s Plenkovićem ukrao referendum Narod odlučuje
“Možemo zaključiti da u Hrvatskoj ima dovoljno interesa i dovoljan broj ljudi koji razumiju važnost promjene izbornog sustava, ali ne postoji politička volja niti HDZ-a niti SDP-a”, rekla je dr. Željka Markić, izvršna direktorica U ime obitelji, prošle jeseni na okruglom stolu u Hrvatskom saboru na temu izbornog zakona.
Opći društveni konsenzus nikako da se probije do državnog vrha
Ta rečenica sasvim je dovoljna za sažetak svega što se posljednjih godina, čak desetljeća u Hrvatskoj govori o tome pitanju. Ne postoji politička volja onih koji su u tom trenutku na vlasti, jer bi to štetilo njihovim izgledima na idućim izborima.
>Dr. Markić: Ljudi razumiju važnost promjene izbornog sustava, ali ne postoji politička volja HDZ-a i SDP-a
Kad je riječ o tome što to građani zapravo hoće, o čemu je riječ u bezbroj izjava, tumačenja, komentara, inicijativa, prijedloga svih ovih godina, to je također sadržano u zahtjevima što ih je udruga U ime obitelji formulirala u svojim referendumskim inicijativama.
Referendumska inicijativa iz 2014. pozivala je na demokratiziranje izbornog sustava, a to je bio cilj i četiri godine kasnije. Demokratiziranje znači bolju zastupljenost birača, pravedniji omjer raspodjele glasova, transparentnost postupka i u konačnici stanje u kojemu će izabrani zastupnici doista biti odraz profila hrvatskog društva.
Konkretno, tražilo se da u članak 73. Ustava RH uđu slijedeća načela: preferencijalno glasovanje bez cenzusa, smanjenje izbornog praga s 5 na 3 posto, biranje najmanje 20 zastupnika u svakoj izbornoj jedinici ovisno o broju birača, mogućnost glasovanja dopisnim i elektroničkim putem i ujednačavanje vrijednosti glasa birača u izbornim jedinicama.
Tražilo se također da izborne jedinice ne smiju dijeliti županije i Grad Zagreb, zatim prikupljanje najmanje 3.000 potpisa za kandidacijsku listu izvanparlamentarne političke stranke ili nezavisne liste koja želi kandidirati svoje predstavnike u Sabor, te zabrana zajedničkih kandidacijskih lista dviju ili više političkih stranaka.
Taj referendum o promjeni izbornog sustava nikad nije održan, jer je SDP-ov ministar Bauk tvrdio da u Hrvatskoj ima nešto više od četiri milijuna birača i da nije prikupljen dovoljan broj potpisa – 10 posto od 4 milijuna. U ime obitelji je prikupila 380 tisuća potpisa.
Hrvatska nema toliko birača. Prema službenim statistikama, u tom trenutku u Hrvatskoj prebivalište je imalo 3,5 milijuna punoljetnih osoba, mogućih birača, što znači da je 380 tisuća bio dovoljan broj potpisa za održavanje referenduma.
>Bauk (SDP) prihvatio argumente GI Narod odlučuje: ‘Treba preispitati legitimno predstavljanje nacionalnih manjina u Saboru’
I inicijativa Narod odlučuje tijekom 2018. skupila je i predala Hrvatskom Saboru više od 800.000 potpisa za dva referendumska pitanja – čime su se građani jasno izrazili za bolji i pravedniji izborni sustav. Unatoč velikom broju potpisnika, i ova inicijativa se suočila s brojnim preprekama i opstrukcijama, a zahtjev je odbijen zbog navodno nedovoljnog broja potpisa. A provjera broja potpisa nije bila moguća jer su vladini službenici uništili dokumente.
Nepravedan izborni sustav kao izvor dugoročnih političkih nedaća
Spomenuti okrugli stol u Saboru pokazao je ono što u Hrvatskoj misle praktički svi, da je sustav nepravedan, da predizbornim koaliranjem omogućuje izborni inženjering, otvara prostor za preveliki utjecaj najvećih i najmanjih stranaka i nestabilnost stranačkog sustava, da se manipuliranjem broja birača manipulira cijelim društvom i naposlijetku da se potpuno neutemeljenim i samo u Hrvatskoj postojećim pravom zastupljenosti manjina stvara dodatni nesrazmjer i unosi nemir u međuetničke odnose.
O zahtjevima za elektroničkim glasovanjem da i ne govorimo, jer još nitko nije ponudio jasne argumente za tvrdnju zašto ono nije moguće.
>Dr. Natalija Kanački: Novi prijedlog zakona o izbornim jedinicama je opasan potez vlade Andrije Plenkovića
Izborna pravila time su postala svojevrsna hrvatska posebnost. O potrebi njihove izmjene postoji široko suglasje u društvu i političkim strukturama, čak i o većini sadržaja potrebnih izmjena. Jedino se s tim ne slažu oni koji su trenutačno na vlasti.
U kolikoj mjeri u ovom slučaju ignoriraju svaku zdravu logiku, svjedoči i reakcija Ministarstva pravosuđa i uprave na oporbene zamjerke da je prijedlog zakona nastao u “HDZ-ovoj kuhinji”. Ministarstvo je poručilo kako to nije točno, jer su na njemu radili stručnjaci, pravnici i politolozi. Kao da svima nije jasno da u najboljim kuhinjama uvijek rade najbolji kuhari. Samo, čemu kuhinja?
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.