Nekoliko dana nakon krvavih terorističkih napada u Parizu Francuska se pozvala na EU sporazum o kolektivnoj obrani tražeći time vojnu pomoć od ostalih članica EU. Ovo je prvi puta da se neka zemlja EU poziva na Članak o zajedničkoj obrani.
Riječ je o Članku 42.7 Lisabonskog sporazuma kojime se definira zajednička obrana EU članica. Članak se zove “Klauzula o zajedničkoj obrani”, a u njemu se navodi: “Ako bilo koja EU zemlja bude žrtva oružane agresije na njenom teritoriju, druge članice će prema njoj imati obvezu pomoći joj svim sredstvima kojima mogu, sukladno Članku 51. Povelje Ujedinjenih Naroda”.
Francuski ministar obrane, Jean-Yves Le Drian, istaknuo je kako su sve članice EU, jednoglasno prihvatile francuski poziv. Istaknuo je da će izražena potpora poslužiti kao osnova za bilateralne razgovore s ostalim članicama kako bi se vidjelo što svaka od njih može ponuditi Francuskoj.
Dodao je da bi ta potpora mogla biti korištena u francuskoj intervenciji u Siriji, Iraku ili kao pomoć u drugim francuskim operacijama.“
U Članku 51. Povelje UN između ostalog stoji:
„Ništa u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobrane u slučaju oružanog napada na nekog člana Ujedinjenih naroda sve dok Vijeće sigurnosti ne poduzme mjere potrebne za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.“
Povelja potvrđuje već postojeće prirodno pravo na samoobranu, koje je postojalo tijekom čitave povijesti. Samoočuvanje države, kroz pravo na samoobranu, proizlazi iz prirodnog prava na obranu vlastite egzistencije.
U povijesti rat kao takav nikada nije bio zabranjen pa se ratovanje smatralo pravom svake države. Kako u povijesti nije protekao niti jedan dan bez ratnih sukoba, očito je kako je ratovanje postalo uobičajeni način na koji se rješavaju sporovi između država.
Što kolektivna obrana znači za RH?
Odluku o korištenju Oružanih snaga Republike Hrvatske uz suglasnost Predsjednice Republike Hrvatske donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade. Iako se ovakvim rješenjem uvodi potreba potpisa predsjednice i premijera, što znajući ovdašnje prilike može dovesti do problema, za to je vjerojatnost vrlo mala.
Takvo što značilo bi potpuni gubitak vjerodostojnosti u međunarodnoj zajednici, čega su svjesni u Banskim dvorima i na Pantovčaku.
Iako u ovom trenutku ne postoje nikakvi konkretni zahtjevi za vojnom pomoći od strane Francuske, mehanizmi za njeno traženje su uspostavljeni.
Kao što je poznato stanje u HV je vrlo loše. Zrakoplovstvo i mornarica u katastrofalnom su stanju, pa je jasno kako bi eventualni Francuski zahtjevi mogli biti upućeni samo prema segmentu kopnenih snaga. One su svedene na dvije gardijske brigade, uz bojnu za specijalna djelovanja i 350. vojno obavještajnu bojnu. Ove potonje su jedine koliko-toliko operativno sposobne postrojbe HV.
Ukupna brojnost svih nabrojanih snaga iznosi oko deset tisuća vojnika što je ispod svake razine elementarne sposobnosti spominjane samobrane same Hrvatske države. A vojska koja nije u stanju obraniti vlastitu zemlju, vrlo teško može pomoći bilo kome u provedbi vojnih operacija.
Sada će mnogi pomisliti kako Hrvatska ipak sudjeluje u vojnim misijama, primjerice u Afganistanu, pa to dokazuje suprotno.
Iako je Hrvatska u Afganistan uputila tri kontingenta vojnika radi se o simboličnim snagama. Primjerice 1. rujna ove godine upućeno je 77 pripadnika Oružanih snaga RH, 17 pripadnika oružanih snaga Crne Gore, dva pripadnika oružanih snaga Albanije, dva pripadnika oružanih snaga Bosne i Hercegovine te jedan pripadnik oružanih snaga Makedonije. Sastav kontigenta govori o regionalnom pristupu Sjevernoatlantskog saveza (NATO) i u ovom slučaju. Od početka sudjelovanja u misijama u Afganistanu od 2003. godine do danas, sudjelovalo je 4634 pripadnika OS RH.
I ovakvim simboličnim sudjelovanjem Oružane snage dovodi se na rub objektivnih mogućnosti, ali se to zbog održavanja privida nepostojeće vojne moći i preuzetih međunarodnih obveza i dalje provodi.
Zbog svega navedenog, čega su dakako, svjesni u Francuskoj, i Sjevernoatlantskom savezu savezu vrlo su mali izgledi da će se od Hrvatske tražiti vojni angažman u možebitnim operacijama na Bliskom istoku.
To bi se moglo nazvati jedinom pozitivnom stranom vrlo lošeg stanja u Oružanim snagama.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Photo: MORH, T. Brandt
