Hodočašće ljubavi, mira i ponosa studenata iz Splita

Foto: pastoral mladih Split

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara ove je jubilarne 25. godine, pokazao na predivan način koliko dobrote, bogatstva, ponosa, ljubavi i mira ima mlada hrvatska država u svom novom naraštaju, rođenom poslije Domovinskog rata. Tisuće i tisuće mladića i djevojaka, iz svih hrvatskih krajeva i zemalja svijeta gdje žive Hrvati, pokazali su da su spremni izgrađivati sebe i svoju domovinu onako kako su ju poginuli, poubijani, masakrirani hrvatski branitelji u Vukovaru, sanjali.

Jedna od grupa mladih hodočasnika na ovom hodočašću ljubavi,ponosa i mira zaslužila je posebnu pažnju jer na jasan način pokazuje ono što nam je i u ovom trenutku najvažnije: povezati mlade ljude, vjernike sa sjevera i juga Hrvatske, koji zajedno mogu i hoće stvarati novu, pravedniju, ljepšu i sretniju i iznad svega – ponosniju i dostojanstveniju Hrvatsku, svjesnu svojih vrijednosti i dobrote svojih ljudi, kojima može obogatiti mnoge, kako u svojoj domovini, tako i šire – u Europi i svijetu.

Mladi hodočasnici iz Splita, studenti splitskog sveučilišta u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, autobusom su stigli u Vukovar i prisustvovali cjelodnevnom programu u „Sjećanju na žrtvu Vukovara“. Duhovni voditelj bio je mr. don Jenko Bulić, profesor na KBF-u u Splitu i duhovnik studenata laika toga fakulteta uz koordinaciju Duje Gale, suradnika u Uredu za pastoral mladih. Nakon napornog puta, dušama punih upečatljivih dojmova i slika, posebno s Memorijalnog groblja, otputovali su u osječko naselje Brijest, gdje su bili gosti župljana župe Mučeništva sv.Ivana Krstitelja. Mladići i djevojke iz Splita tako su se mogli upoznati sa svojim vršnjacima iz ovog mjesta koje je tijekom Domovinskog rata također proživjelo svoju agoniju. Agresija JNA i pobunjenih Srba na Osijek počela je s južne strane gradskih naselja, a na području ove župe poginuo je 28. Kolovoza 1991. snimatelj HTV Žarko Kaić. Raskrižje u blizini crkve na dobilo je njegovo ime. U gotovo svakom domu domaćina mladim Splićanima, i danas žive sjećanja na te dane straha, napetosti i neizvjesnosti zbog svakodnevnog granatiranja mjesta, kad su djeca morala napustiti svoje roditelje i svoje domove i organizirano, s nastavnicama otići u progonstvo u inozemstvo gdje su proveli nekoliko mjeseci, jer je Brijest je bio samo nekoliko stotina metara udaljen od granice između okupiranog i slobodnog dijela Hrvatske.

Danas je Brijest jedno od najljepših mjesnih zajednica grada Osijeka. Tu su obiteljske kuće sa zelenim okućnicama, tu su ulice čiste bez ijednog papirića na pločniku, tu se čak i jedna ulica zove –Dobra ulica. Na Brijestu žive zaista dobri ljudi. Ovo je nova župa, nastala odvajanjem od osječke župe sv.Josipa Radnika, i vjernici ovdje primaju iskrenim srcem svakog novog župnika, pogotovo od 2011, kad je župa povjerena svećenicima redovnicima Kongregacije Duha Svetoga, koji su međunarodna zajednica, tako da su tu bili redovnici, svećenici iz Sierra Leone, Francuske, Poljske… Danas župu vodi o.Marek, Poljak, koji je u isto vrijeme i imenovani bolnički kapelan u KBC Osijek. Njegov subrat, o.Arek je kapelan osječkog sveučilišta J.J.Strossmayer i – on je bio poveznica između studenata KBF Splita i domaćina – župljana ove župe. Nije čudo stoga, što su studenti KBF iz Splita u svakoj obitelji i župi kao cjelini dobro došli. Tu su bili prijatelji s prijateljima, mladi vjernici s mladim vjernicima, obitelji su dočekali svoje goste s Jadrana toplinom svojih domova i srdačnošću dobrodošlica domaćina. Sljedećeg dana hodočasnici iz Splita pribivali su sv.misi koju je slavio njihov voditelj don Jenko Bulić. Nevelika crkva, koja ima svoju, zanimljivu priču (bila je skladište alata IPK Osijek) bila je dupkom puna mladih, lijepih i pobožnih Splićana i njihovih domaćina. Pjesma, radost i pobožnost stvorili su prelijepi hrvatski troplet – pripadnosti Katoličkoj Crkvi, hrvatskom narodu, otvorenom svakom drugom narodu, kako su to tijekom svih svojih godina potvrdili upravo domaćini, vjernici Brijesta.

Poslije mise mladići i djevojke iz Splita posjetili su Osijek, u kojem su, uz turističkog vodiča, razgledali sve znamenitosti iz njegove duge povijesti, pogotovo one vezane za Domovinski rat, kao što su grafit „OSIJEK – NEPOKORENI GRAD“ te umjetničku instalaciju „Crveni Fićo pobjeđuje tenk JNA“ na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice. Sjećanje je to na TV snimku osječkog novinara Žarka Plevnika, koji je uspio snimiti trenutak kad tenk JNA udara i potom melje malog crvenog „Fiću“ na svom divljanju kroz Vukovarsku ulicu 1991. Povijest je pokazala da je, simbolično, mali crveni „Fićo“ pobijedio tenk! Mladi Splićani su posjetili Tvrđu, doznali nešto o vladavini Turaka, koji su ovdje bili 161 godinu, ali i to da je Katolička Crkva u ovom gradu na Dravi kroz svu povijest – kao i u doba Osmanlijske vlasti, od koje je oslobođen 1687. bez prestanka prisutna! Tako se slobodno može reći da su u Osijeku stalni samo – Drava, trava i Katolička Crkva. Franjevačka i isusovačka crkva (danas župna crkva sv.Mihaela)Trg sv.Trojstva u Tvrđi slika su jedne, srednjovjekovne i barokne epohe Osijeka, dok su drugu, suvremeniju epohu mogli vidjeti vozeći se Kapucinskom ulicom (secesijske zgrade) i na Trgu Ante Starčevića, gdje je prelijepa crkva, konkatedrala posvećena sv.Petru i Pavlu. U njoj je jedna freska nastradala 1991.ostala netaknuta na njoj se i danas vide „ožiljci“ rupe od šrapnela, kao uspomena na preteške dane u Osijeku, koji je nakon okupacije Vukovara, 1991. bio sljedeća meta okupatora JNA i srpskih paravojnih postrojbi. O ovoj crkvi, svećenicima koji su tu djelovali tijekom srpske agresije – trebaju se pisati magistarski i doktorski radovi, jer su slika i istinske vjernosti, odanosti, spremnosti na žrtvu i ponosa hrvatskih vjernika i njihovih duhovnih pastira tijekom najtežih dana suvremene povijesti. Mnogi ni u Osijeku ne znaju da je odmah, poslije okupacije Vukovara Osijek – bolnicu (svi su pacijenti bili u podrumu), konkatedralu i franjevačku crkvu, te Caritas u Tvrđi posjetio osobni izaslanik sv.Oca Ivana Pavla II kardinal Etchegaray, koji se bio zatekao u Budimpešti. S njim je tada bio i pomoćni đakovački i srijemski biskup dr.Marin Srakić, koji je postao i prvi nadbiskup – đakovačko-osječke nadbiskupije.

Osijek i Split imaju što pokazati, a Splićani i Osječani i imaju na što biti ponosni, i danas trebaju njegovati vrijednosti koje su izgradili dobri i ponosni ljudi, vjernici tijekom dva tisućljeća. Split ima svoga sveca – biskupa mučenika sv.Duju, Osijek ima svoga najvećeg preporoditelja u biskupu J.J. Strossmayeru, koji je rođeni Osječanin, premda je vizionarski vodio svoj vjernički puk i obogaćivao hrvatski narod kao najpoznatiji i najznačajniji biskup Đakovačke i srijemske biskupije…

U poslijepodnevnim satima studenti su hodočastili u Đakovo, u bogatu i impresivnu đakovačku katedralu gdje su se pomolili i bliže upoznali s drevnom nadbiskupijom Đakovačko-osječkom i snažnim likom i djelom biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

Nakon posjeta Đakovu, studenti su duhovno obogaćeni i oplemenjeni krenuli na put za Split.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr