HRT se zapetljao u pokušaje opravdavanja emitiranja serijala ‘Drske djevojke’. Prvo su tvrdili da je serijal za one iznad osam godina, potom su nakon našeg upita i pritužbi gledatelja stavili oznaku za 12 godina. No, ispada da su dvije epizode koje smo problematizirali, one koje veličaju “promjenu spola” i pobačaj bile namijenjene i najmanjoj djeci, od nula godina.
Dvije epizode iz animiranog serijala ”Drske djevojke”, ona koja obrađuje ”drsku djevojku”, zapravo muškarca koji je ”promijenio spol” i ona o francuskoj feministici koja je radila ilegalne pobačaje u svom stanu, HRT je tijekom vikenda prikazao bez dobnog ograničenja.
Osam, 12 pa – nula!
Nakon našeg upita, kazali su da je serijal namijenjen ‘‘općoj populaciji iznad osam godina”.
No, slučajno ili namjerno, riječ je o laži. Ako pokušate vratiti te dvije sporne epizode, pokazat će vam se oznaka ‘0’ (nula). Riječ je oznaci koja implicira da je sadržaj namijenjen svima, bez dobnog ograničenja i da možete biti sigurni da vam djeci neće biti serviran neprimjeren sadržaj.
Možda će vas zanimati
HRT na 'Drske djevojke' naknadno stavio oznaku za 12 godina; zanimljiv je i tajming
Oznaka dodana nakon našeg upita?!
Dvije spomenute epizode emitirane su tijekom subote i nedjelje, svaka po pet puta u danu, a prvo prikazivanje bilo je oko 13 sati, nedugo nakon dječjeg programa.
N, nakon što smo u ponedjeljak otvorili tu temu i poslali upit HRT-u, treća epizoda, emitirana u ponedjeljak, dobila je dobno ograničenje da nije primjerena osobama mlađim od 12 godina.
>Dr. Đurović o skandaloznim porukama s Noćnog marša: Što je za njih društveni problem? Obitelj koju čine otac, majka i djeca
Oznaku 12 dobile su i sve sljedeće emitirane epizode, no na onima od vikenda i dalje je – 0.
Klasifikacijske oznake
”Temeljem Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima pružatelji medijskih usluga televizije moraju vizualnim grafičkim simbolima označiti programe za koje je vjerojatno da bi mogli narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika. Vizualni simboli su grafičke klasifikacijske oznake 12, 15 ili 18 u gornjem kutu ekrana. Ako se takvi programi emitiraju u kodiranom obliku, pružatelji medijske usluge obvezni su upozoriti na njih i neposredno prije početka programa emitirati vizualni klasifikacijski simbol”.
Stereotipi i vrijednosni stavovi
Spomenimo da audio i audiovizualni sadržaji ne bi smio poticati stereotipe, kako stoji u tekstu na portalu Medijska pismenost iza kojeg stoji Agencija za elektroničke medije.
”Audio i audiovizualni sadržaji nejednako često, a poneki i u vrijednosnom smislu nejednako, prikazuju ljude različitog spola, dobi, zanimanja i rase. Nejednak prikaz pojedinih podskupina ljudi u mogućnosti je kod mladih korisnika stvarati predrasude i stereotipe prema drugima, ali i stvarati negativnu sliku o sebi samima kao pripadnicima pojedinih skupina. Primjerice, neka su istraživanja pokazala kako su djeca koja mnogo gledaju audiovizualne sadržaje sklonija negativnom mišljenju o starijim osobama. Zato je potreban uravnotežen prikaz osobina osoba pojedinih podskupina posebno za mlade gledatelje u predadolescenciji i adolescenciji kada se formiraju važni aspekti identiteta (osobni vrijednosni stavovi, seksualna orijentacija, izbor zanimanja i sl.)”.
Možda će vas zanimati
Javna televizija smatra da je OK djeci od 8, 9 ili 10 godina prikazivati glorificiranje 'promjene spola' i pobačaja?!
Druga epizoda glorificira pobačaj prikazala je u animiranom filmu život militantne francuske feministice Thérèse Clerc
Promoviranje “promjene spola”
Spomenimo kako se u epizodi animiranog feminističkog serijala ”Drske djevojke” o Christine Jorgensen prikazanoj u subotu navodi da je Christine po rođenju ”proglašena dječakom” i nazvana George. Prikazuje se kako 1945. George služi vojni rok, ali je ”izoliran i pati”. Prikazana je i njegova ”promjena spola”, uzimanje hormona, a spominje se i operacija kao i dobivanje dokumenata.
Opisuju je kao ”simbol napretka medicine”. Piše knjigu i postaje pjevačica i predstavnica ”transrodnih osoba”, navodi se u epizodi.
Time se na nekritički način pristupa temi “promjene spola” i servira se takav prikaz djeci iako je riječ o invazivnom medicinskom tretmanu koju podrazumijeva neprestano uzimanje spolnih hormona, posljedice nisu dovoljni istražene, a da ne govorimo o operaciji koja podrazumijeva uklanjanje zdravih dojki, spolnog organa i rekonstrukciju novog.
U tom kontekstu spomenimo samo kako je Velika Britanija nedavno odlučila zatvoriti rodnu kliniku za maloljetnike Tavistock jer je ustanovljeno da su često bez opravdanja propisivali blokatore puberteta djeci.
>I Financial Times se raspisao o ‘insajderskoj priči o kolapsu Tavistockove rodne službe za djecu’
Poticanje negativnog stereotipa o Katoličkoj Crkvi i tradicionalnom braku
U nedjelju je pak, također pet puta na HTV3 od toga, prvi put u rano poslijepodne iza dječjeg programa, prikazana epizoda o životu militantne francuske feministice Thérèse Clerc. Ona je obavljala u svom stanu ilegalne pobačaje, a poslije je osnovala samoodrživi starački dom samo za žene nazvan prema Babi Jagi, liku iz slavenskih legendi koji – jede djecu.
U ovoj epizodi se stereotipno negativno prikazuje Katolička Crkva, a tradicionalan brak prikazuje se, sukladno feminističkoj mantri, kao tamnica za žene.
Na početku naratorica govori: “Thérèse Clerc rođena je 1927. u pariškom predgrađu u konzervativnoj katoličkoj obitelji”.
Vidimo kako sjedi za stolom i otac joj govori: Žena mora biti lijepa i draga, a majka dodaje: I djevica do braka. Thérèse ima upadljiv križić oko vrata, a iznad kreveta visi raspelo.
Možda će vas zanimati
Nakon muškarca koji 'mijenja spol', HRT kao uzor servira ženu koja je radila ilegalne pobačaje
U sljedećem kadru njezin suprug govori: Noćas ćemo napraviti još jedno dijete. Ona odgovara: U redu. Potom ju vidimo s četvero djece, i dalje s upadljivim križićem oko vrata i raspelom na zidu sobe.
Naratorica govori: Pobjeći može samo u crkvu.
U kadru vidimo Thérèse kako klečeći moli, a s neba pred nju pada knjiga Karla Marxa. Ona je otvara i ”prosvjetljuje se”. Naratorica govori, citiramo: ”S 42 godine joj svećenik radnik otkriva aktivizam”. Potom u kadru padaju leci i na jednom piše: Legalizirajmo pobačaj i kontracepciju.
Naratorica govori kako Thérèse nije jedina koju ovo zanima u svibnju 1969. ”Ilegalni pobačaji glavni su uzrok smrti Francuskinja”, govori naratorica.
Potom se vidi u kadru na feminističkom prosvjedu uz povike: Moje tijelo je moje!
I eto nas opet u kadru za obiteljskim stolom iznad kojeg je raspelo. Za jednim krajem sjedi otac, za drugim njegova supruga Thérèse Clerc vidno nezadovoljna. Između njih – četvero djece.
Ona naglo ustaje od stola, ruši stolac i govori: Ne samo moje tijelo. I moj život je moj. U sljedećem kadru, raspušta kosu, odjevena je drugačije, a križić oko vrata nestaje.
Lezbijski poljubac
Uzima djecu, dovodi ih u derutno potkrovlje i govori: Volim svoju djecu, ali volim i slobodu. U kadar ulazi mlada žena i vidimo lezbijski poljubac dok djeca sa smiješkom gledaju.
Protagonistica crta feminističke transparente, a u sljedećem kadru prikazuje se kako joj na vrata kuca žena koja govori: Trebam pobaciti. Ova joj govori: ”Ne šapći, viči! Zajedno ćemo naći rješenje”.
To rješenje iz ”feminističke kuhinje” autora ovog serijala odnosi se na – pobačaj, ne na bilo kakvu drugu pomoć ženi koja je očito u nevolji zbog trudnoće koja ne podrazumijeva ubijanje nerođenog djeteta.
Naratorica govori: ”Thérèse provodi ilegalne pobačaje unatoč riziku”. Protagonistica u kadru viče: ”Rađam ako želim, kad želim”.
Potom se prikazuje donošenje zakona kojim je 1975. legaliziran pobačaj.
Posljednji dio ove epizode prikazuje kako se Thérèse Clerc nastoji izboriti za domove za isključivo starije žene. Naratorica to naziva utopijskim projektom.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
){kind=link}