Ostajemo bez jabuka proizvedenih na hrvatskim plantažama. Bit će u dućanima “plastičnih” bezukusnih jabuka, neće ih faliti, ali će itekako nedostajati onih domaćih, crvenih, žutih, zelenih, koje mame svojim mirisom. Loša poljoprivredna politika, korona-kriza, poskupljenja energenata i, na kraju, uvoz uvjetovali su rapidno smanjenje proizvodnje jabuka u Hrvatskoj. Plantaže se sve više krče, a statistike govore da je od nekadašnjih 5500 hektara pod jabukama ostalo samo 2000 hektara, s tendencijom smanjenja, piše Slobodna Dalmacija.
Unatoč svemu, na tržištu se ipak može naći nešto domaćih jabuka uz veliku prisutnost uvozne robe iz Poljske, Italije i Austrije. Najveći razlog tome je što je smanjena proizvodnja jabuka u RH, a tu su i posljedice lanjskih elementarnih nepogoda, mraza i suše. Također, kod nas je mali postotak navodnjavanja u voćnjacima, uz to su zbog suše i akumulacije bile prazne pa se nije dovoljno navodnjavalo, a time je došlo i do manjeg prinosa. Neki lanci su odmah to iskoristili i počeli uvoziti jabuke, iako domaćih jabuka u hladnjačama ima još uvijek okvirno 20 tisuća tona, reći će Željko Ledinski, predsjednik kriznog stožera Hrvatske voćarske zajednice i proizvođač jabuka.
Jest ćemo uvozno
– Iako su čak 4 menadžera u velikim lancima smijenjena upravo zbog toga, takva praksa prisutna je i dalje. Za pohvalu su oni lanci koji imaju proizvode s oznakom “Dokazana kvaliteta Hrvatska”, koji imaju na policama domaću robu kao, primjerice, Lidl, Kaufland, Spar, Studenac – ističe Ledinski.
Suprotno očekivanjima, uvođenje eura nije zadalo veće probleme voćarima. Razlog tomu su niske cijene domaćih jabuka.
– Naša roba još uvijek je s niskim cijenama, u odnosu na cijene u susjednim zemljama, tako da ćemo sve domaće zalihe plasirati prije berbe ove godine. Zbog uvođenja eura sada možemo lakše uspoređivati cijene s konkurencijom, a kad bi se nadležne inspekcije pozabavile s robom iz uvoza te standardima koje treba zadovoljiti kao naša roba, onda bismo mogli reći da to funkcionira. Evo, na primjer, meni je izuzeta jedna količina jabuka i poslana na kontrolu. Nalaz koji sam dobio na 25 stranica pokazao je da nema rezidua ni na jednoj stavci. To sam i očekivao jer imam certifikat Global gap i Dokazana kvaliteta. Volio bih znati koliko uzoraka je uzeto od raznih proizvođača izvan EU-a čija se roba plasira na našem tržištu i kakvi su rezultati. U nalazu je navedeno da ne smijem te nalaze koristiti u reklami svojih proizvoda – žali nam se Ledinski.
Da li bi se isto dogodilo da nije tako. Vjerujem da bi svi mediji brzo objavili to, no za uvoznu robu za koju se zna da se u njezinoj proizvodnji koriste sredstva koja su u EU-u zabranjena, tih nalaza nema.
Ako se uvozi ove godine 60 posto jabuke, koliko je napravljeno nalaza u odnosu na domaću proizvodnju? – pita se on.
Potrošači se žale da je voće preskupo, dok je proizvođačima jeftino. Kako pomiriti te dvije kategorije? Je li povećana cijena jabuka i koliko?
Skuplje 20 posto
– Domaće su jabuke u odnosu na lani skuplje za oko 20 posto, zbog povećanih troškova proizvodnje (nafta, zaštitna sredstva, materijal za pakiranje, radna snaga, struja…) koji su poskupjela puno više od cijene jabuka. Očekujemo da se idućih mjeseci cijena povećava linearno na mjesečnoj razini u odnosu na trošak hlađenja, ali također i za iznos inflacije koji je konstantno prisutan.
S obzirom na to da je zadnjih godina došlo do značajnih smanjenja proizvodnje jabuka s preko 5500 hektara na sadašnjih 2000 hektara, s trendom daljnjeg smanjenja domaće proizvodnje, očito je da se nije vodila dobra poljoprivredna politika u sektoru voćarstva, ističe Ledinski. Nikada nije napravljena rajonizacija proizvodnje, a komasacija poljoprivrednih površina tek sada kreće.
Jedini izlaz iz ove pat-pozicije je udruživanje proizvođača jabuka u proizvođačke organizacije kako bi zajednički mogli nastupati na tržištu.
– Potrebno je udružiti proizvođače u proizvođačke organizacije koje bi trebale biti nositelji razvoja, kao PzJabukaHR, koja počinje gradnju logističkog distributivnog centra u vlasništvu proizvođača. Primjeri kada su se davala sredstva raznim trgovcima ili lokalnoj samoupravi da gradi hladnjače trebali bi biti prošlost. No još uvijek se politički forsiraju i takvi projekti, koji su onda preskupi za proizvođača i tako uložen novac se potroši, a efekta nema – pojašnjava Ledinski.
Rezultat svega je da proizvodnja jabuka u RH nije dostatna za domaće potrebe, a situacija s većinom ostalih vrsta voća još je nepovoljnija.
