Hrvatska je prije točnu godinu dana ušla u Europsku uniju, ali je entuzijazam Hrvata, koji su ulazak proslavili svečano na trgovima većih gradova, već toga 1. srpnja 2013. bio zasjenjen krizom eurozone i vlastitim gospodarskim problemima.
Priključenje tada 27-članoj Uniji bio je velik korak za zemlju koja je nedavno izašla iz rata, ali samo punopravno članstvo u bloku europskih država nije riješilo gospodarske probleme, veliku nezaposlenost i javni dug.
Nakon ispunjavanja dotad najtežih kriterija i nikad dužih pristupnih pregovora, od čijih je otvaranja prošlo 2827 dana uspona i padova, blokada i njihovih uklanjanja, čestih frustracija i nešto rjeđih trenutaka zadovoljstva, Hrvatska je u prvoj je minuti 1. srpnja ispunila višedesetljetnu težnju i glavni strateški cilj, postavši 28. članicom EU-a.
Kada su u ponoć začuli prvi taktovi “Ode radosti”, a nebo osvjetlio vatromet iz parka Bundek, više tisuća Zagrepčana, obitelji s djecom, umirovljenika i mladih, stranih i domaćih turista na Trgu Bana Jelačića zapljeskalo je ostvarenju tog najvećeg nacionalnog cilja nakon osamostaljenja i obrane zemlje 90-tih godina prošlog stoljeća.
U čast povijesnog događaja zazvonila su zvona zagrebačke katedrale i gornjogradske Crkve sv. Marka, a na središnjem trgu hrvatske prijestolnice zahuktala se proslava na koju je stiglo oko 170 visokih stranih gostiju.
U Zagrebu su toga dana boravili najviši dužnosnici Unije i nekoliko predsjednika zemalja članica, kao i šefovi susjednih država koji na europskom putu slijede naciju od 4,5 milijuna stanovnika i drugu bivšu jugoslavensku republiku koja je, nakon Slovenije 2004., ušla u Uniju.
Godinu dana poslije, vladajući političari tvrde da je Hrvatska članstvo dobro iskoristila, osobito europske fondove, dok stručnjaci i gospodarstvenici drže da je mogla biti spremnija za nastup na zajedničkom europskom tržištu od 500 milijuna ljudi.
