Nekoliko plakata inicijative ProLife.hr koji su prije nekoliko dana poljepljeni po Zagrebu su išarani. Prebrisan je dio na kojem piše “živjeti”, pa tako umjesto “Želim živjeti”, napisano je “Želim birati”. Napisali su i “Želim živjeti u sekularnoj državi”.
Još je gori način na koji su mediji izvještavali o tome, portal index.hr, kao i N1, navodi da je „skupina aktivista noćas je uredila plakate “Želim živjeti” koji se nalaze na lokacijama po Zagrebu. Kako su naveli u priopćenju, ovom malom noćnom akcijom i uređivanjem manipulativnih plakata željeli su pokazati da žele živjeti u sekularnoj državi u kojoj Crkva i njezine satelitske udruge ne odlučuju o reproduktivnim pravima žena i u kojoj žene imaju pravo na izbor“. Otvoreno štite vandale izrazima poput ”zagrebački aktivisti” i ”uređivanje plakata”.
Pravobraniteljica poziva DORH da ocijeni je li javno reći “pobačaj je ubojstvo” kazneno djelo
Podsjetimo, prije nekoliko dana je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić poslala priopćenje u kojem, između ostaloga, navodi:
“U tom segmentu [ProLife.hr] kampanje, Pravobraniteljica u okviru svojih ovlasti ponovo (kao i uvijek do sada) ističe da se s pravnog stajališta radi o neprimjerenom poistovjećivanju zdravstvene usluge legalno induciranog prekida trudnoće s kaznenim djelom ubojstva. Takvim postupanjem liječnici/e koji obavljaju posao koji su prema zakonu dužni obavljati, odnosno žene koje se odluče na prekid trudnoće (medicinski zahvat koji je najmanje ugodan samim ženama i na koji se zasigurno ne odlučuju osim u slučaju krajnje nužde), javno se etiketiraju i prozivaju kao ubojice. (…)
Iz navedenog je očito kako se u kontekstu konkretne inicijative otvara pitanje uživa li javni govor – kojim se javnost pokušava dovesti u zabludu oko važnih aspekata društveno i politički nabijenog pitanja kao što je medicinski prekid trudnoće te kojim se žene koje koriste zakonom zajamčeno pravo na pristup ovom medicinskom zahvatu etiketira kao ubojice koje treba podvrgnuti kolektivnoj osudi – zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanja ili pak predstavlja govor koji je u hrvatskom pravnom poretku sankcioniran odredbama čl.325. Kaznenog zakona.
S obzirom na opisane pravne okvire, Pravobraniteljica ukazuje kako prvenstvena odgovornost ocjene predstavlja li specifični oblik govora koji u svojoj kampanji koristi sporna građanska inicijativa govor kojim je izigrana sama svrha temeljnog prava na slobodu izražavanja i kojem je cilj poniziti žene koje su se odlučile koristiti svoje zakonom zajamčeno pravo odlučivanja o svom tijelu i interesima, leži na Državnom odvjetništvu.”
Iz inicijative su su joj i odgovorili:
“Iako visoke moći zapažanja, Pravobraniteljica ipak nije shvatila bit kampanje stoga je potrebno navesti određene ispravke njezinih krivih navoda:
naime, pritisak za počinjenje abortusa na trudne žene često puta vrši okolina, bliža (partner/suprug, roditelji) i/ili dalja (prijatelji, rodbina). Svi oni zajedno, uključujući i liječnike i liječničko osoblje koji izvršavaju likvidaciju nerođenog djeteta, sudjeluju u tom činu;
nadalje, savjesni liječnici ne izvršavaju abortuse i prema međunarodnim konvencijama, hrvatskom Ustavu, Zakon o liječništvu/sestrinstvu te Kodeksu medicinske etike i deontologije, to nisu „dužni“, niti im je to „obveza“, kako se pogrješno navodi. Ili to Pravobraniteljica poziva na kršenje hrvatskih zakona i strukovnih propisa?;
neovisno o postojećem zakonu, svaka „zdravstvena usluga“, kako je Pravobraniteljica nazvala abortus, predstavlja najveći napad na čovjeka, bio on rođen ili ne. Takav čin je tim gori jer se najranjivijoj društvenoj grupaciji prilazi na najbarbarskiji mogući način. Naglasimo i to da je inducirani abortus najčešći uzrok smrti, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu;
razočarani smo činjenicom da, iako je čula za novi portal, Pravobraniteljica nije redovito pratila objave tamošnjih vijesti jer da je ne bi navela da je gornja granica za abortus „10 tjedana od dana začeća“. Upravo je poznati hrvatski ginekolog i aborter D. Lepušić potvrdio da se abortusi u Hrvatskoj rade ne samo nakon 10. , već i nakon 15. tjedna starosti djeteta;
također, s obzirom na Pravobraniteljičinu ocjenu da „ograničavanje prava pripadnika određene društvene skupine kako bi se izrazilo uvjerenje da se radi o osobama nižeg građanskog statusa i ljudskog dostojanstva, takav govor ne smije uživati zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanje“, pozivamo je da se hitno založi za zaštitu života nerođene djece kao najugroženijih osoba koje svakodnevno stradavaju od abortusa kao vodećeg uzroka smrtnosti u Hrvatskoj;
nadalje, čast nam je što institucija Pravobraniteljice inicijativu spominje u kontekstu Kaznenog zakona i DORH-a – drugo teško da se od nje moglo i očekivati (da je drugačije, članovi inicijative upitali bi se nisu li nešto krivo napravili);
apeliramo na Pravobraniteljicu da u skladu sa svojom ideološkom agendom prozove i sve medicinske fakultete u Hrvatskoj koji su se na upit Ustavnog suda drznuli izjasniti da ljudski život počinje začećem (a što je pravni tim inicijative ProLife.hr uvrstio u dopuni ustavne tužbe Ustavnom sudu);
istup Pravobraniteljice alarmantan je pokušaj da se zatre činjenično informiranje javnosti što abortus zapravo jest, koje su njegove metode i posljedice. Djelomično je s pravom prigovoreno za metodu komadanja djeteta, jer to nije jedina metoda. Postoji ih višem kao npr.: ovdje, ovdje i ovdje (kod npr. djece s Downovim sindromom);
kao dodatni prilog „specifičnom obliku govora“, prilažemo još jednu internetsku stranicu za čije ukidanje također očekujemo Pravobraniteljičin zov: www.herestheblood.com;
i konačno, jesu li sljedeći na Pravobraniteljičinom popisu nepodobnih alata možda i Facebook, Youtube ili Internet kao takav?“
Na kraju su zatražili i njezinu ostavku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
