Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest je komentirajući danas za narod.hr lošu izlaznost birača na nedjeljni referendum u Sloveniji o pristupu arhivskoj građi Udbe ocijenio da je razlog lošeg odaziva ili loša kampanja koja se vodila za vrijeme referenduma ili nepostojanje interesa ljudi više za takve teme.
Istaknuo je kako je važno razriješiti situaciju s prošlosti jer o tome ovisi kakva će naša budućnost biti: demokratska ili će biti oslonjena na jedan ili drugi totalitarizam.
Inicijator referenduma je Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše koja tvrdi da novi zakon onemogućuje pristup arhivima koji sadrže podatke o zločinima bivšeg komunističkog režima.
Slovensko izborno povjerenstvo objavilo je prve službene podatke po kojima je na referendumu sudjelovalo samo 11,64 posto birača, a da bi po novim pravilima na referendumu neki zakonski projekt bio odbačen potrebno je da se protiv njega izjasni najmanje 20 posto ukupnog biračkog tijela.
“Pretpostavljam da je razlog lošeg odaziva ili loša kampanja koja se vodila za vrijeme referenduma ili nepostojanje interesa ljudi više za takve teme”, ocijenio je Lučić te dodao kako loša iskomuniciranost znači da možemo govoriti o tome da je loše odrađena kampanja, ljudi koji su organizirali referendum možda nisu imali mogućnosti ili nisu imali prostora u medijima, ili da je bila bolja kontra kampanja.
Ne možemo se okrenuti budućnosti dok ne razriješimo našu situaciju s prošlosti
Pojasnio je da u kontra kampanjama postoje demagogije tipa: nije to bitno – okrenimo se budućnosti, nije to važno. Lučić smatra da je to itekako važno pitanje jer o njemu ovisi budućnost.
“Od našeg naroda se stalno pokušava napraviti teškog bolesnika koji boluje od Alzheimerove bolesti – pa nam se govori nemojte tu, pustite prošlost i okrenite se budućnost. U tome i jest problem jer ne možemo se okrenuti budućnosti dok ne razriješimo našu situaciju s prošlosti”, ocijenio je te dodao kako o tome ovisi kakva će naša budućnost biti: demokratska ili će biti oslonjena na jedan ili drugi totalitarizam.
Istaknuo je kako je jako bitno istraživati prošlost jer ako to nije bitno – zašto isti ljudi sprječavaju mogućnost istraživanja tog komunističkog razdoblja, ne samo zločina nego i samoga sustava uopće.
“Mi kao istraživači imamo itekakvih problema doći do gradiva Saveza komunista Hrvatske jer je formulirano da je vlasnik tog gradiva sadašnji SDP kao nasljednik komunista Hrvatske i morate dobiti potvrdu njihovog glavnog tajnika za bilo što da radite”, pojasnio je te dodao kako uglavnom tu potvrdu nećete dobiti, osim onih koji pišu apologije.
Pristup građi kod nas nije uređen na pravi način – arhivska građa služi za političke upotrebe
“Za neke neovisne, kritične istraživače nema uopće govora da će doći do takvog gradiva, čak niti gradivo nekadašnjih Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu koji nisu bili partijska institucija, nego državna, ali i to gradivo smješteno je unutar partijskog i morate i zato tražiti dopuštenje SDP-a”, rekao je Lučić te dodao kako istovremeno, osobe koje sprječavaju gradivo koje je staro 30 ili 40 godina, koje po zakonu o arhivskom gradivu bi trebalo i moralo biti dostupno, ti isti će inzistirati da se otvori Tuđmanova arhiva, ostavština ili arhiv iz Domovinskog rata – inzistirat će na tome očekujući da bi mogli na tome na neki način politički profitirati.
“Međutim, i tu imate selektivno puštanje gradiva da bi ljudi koji se time bave – pokušavaju nešto od toga dobiti, također se susreću s problemima – dobiju neki mediji, procure neke stvari koji su kompromitirajuće, a onda ovaj drugi dio s kojim bi ste mogli stvari staviti u kontekst, obrazložiti, to ne možete dobiti”, istaknuo je Lučić za narod.hr te dodao kako se radi o tome da to kod nas nije uređeno na pravi način i da arhivska građa služi za političke upotrebe.
Pojasnio je da je osobno sam pristalica da se donese jedan zakon i da se precizno odrede pravila da se zna točno što se može dobiti a što ne, te da ono što se može dobiti, dobije svatko tko se bavi ozbiljnim istraživačkim radom.
Smatra da bi kod nas moglo doći do ovakvog referenduma jer smo imali primjer dobrog referenduma, ali za takvo što mora postojati interes, mora se dobro iskomunicirati te reći ljudima zašto je to važno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
