Domagoj Ivan Milošević je za 24 sata dao opširni intervju na temu reforme javnog sustava, te perspektive i stanja gospodarstva. Na pitanje gdje su reforme, on je odgovorio kako i dalje želi vjerovati da će se te velike reforme, strukturne reforme provesti.
Objasnio je program ‘Tri puta dva za jedan’ koji je nedavno predložio – za svaki novi zakon ukidaju se dva postojeća, za svakog novog zaposlenika dvojica odlaze iz javnih službi u privatni sektor ili u mirovinu, a slično bi bilo i s novim porezima i nametima.
“Predsjednik Trump i Sjedinjene Države su još puno uspješnije od toga. Najavljeno je bilo slično nešto, ali tamo se reže mnogo više pravilnika i nameta, koji su zapravo smetnja rastu gospodarstva, ali to je teško da se mi možemo uspoređivati s njima po pitanju poduzetničke klime. I treće su naravno porezi i nameti. U tom smislu već godinu i pol dana smanjujemo poreze, ova vlada radi na tome i planira nastaviti dalje. Prije svega zagovaramo da fokus bude na plaće odnosno doprinose”, izjavio je Milošević.
Domagoj Ivan Milošević za Narod.hr: ‘Hrvatsku se razvojem LNG-a stavlja na energetsku kartu Europe’
Na pitanje na kakav je prijam došla ta ideja, Domagoj Milošević je odgovorio da “očekuje da se o tome razgovara”.
“Mi kao stranka desnog centra jesmo konzervativni, dakle manja, učinkovita, transparentna, nekorumpirana administracija, bez proizvoljnosti birokrata za što se svi zalažemo već godinama samo to trebamo do kraja provesti. Dakle, ukinuti mogućnost da se stalno nešto arbitrira na razno raznim razinama, pritom se misli i na građane i na poduzetnike”, kaže. “Šteta nam je svima jednaka”.
“Njemački program instituta IFO iz Münchena isto je imao u pozadini jednu vrstu protržišnih, ali socijalno vrlo fleksibilnih mjera. Međutim taj program je ostao u ladici, dakle riječ je o programu koji je naručen za vrijeme Tomislava Karamarka. Sudjelovao sam tada osobno u izradi tog programa. Zašto je to tako to ćete morati pitati nekoga drugoga.”
Brkić o izbacivanju Milinovića: “Odluke Časnog suda ne komentiram”
Na pitanje zašto se s njega ne može jednostavno otpuhati prašina i početi provoditi taj niz mjera, Milošević je odgovorio da se tu ne radi samo o nizu mjera.
“Ono što se meni osobno svidjelo je to što smo radili usporedne analize. Dakle, prije nego što donesete neku odluku, temelj svega je dijagnoza, odnosno analiza. Usporedbe, naravno ne mogu se raditi usporedbe nas s Njemačkom i Engleskom, nego usporedbe s onima s kojima se možemo uspoređivati, a to su tranzicijske, odnosno posttranzicijske zemlje. I iza njih se trenutno nalazimo, govorimo primjerice o Česima, Slovacima, o njihovom poduzetništvu, o ubrzanom rastu gospodarstva. Njihove su krize trajale puno kraće…
Na pitanje o propasti brodogradnje deindustrijaliziciji Hrvatske dok se pak velik novac ulaže u Mađarsku i Češku, kaže da u 21. stoljeću uspješne od neuspješnih prije svega dijeli industrija koja se oslanja na inovacije, istraživanje i razvoj. Kao pozitivne primjere naveo je Matu Rimca, HS Produkt, Majetića, firmu Doking, i brojne informatičke tvrtke. “Sve su to firme koje su nastale nakon devedesetih i sve su nastale na bazi pameti, što je apsolutni dokaz da mi Hrvati možemo biti uspješni ne samo u sportu”, ustvrdio je.
Za brodogradnju kaže da je među prvima javno rekao da je za Uljanik jedino rješenje predstečaj ili stečaj s preustrojem. Smatra da Hrvatska treba brodogradnju, no kaže, ” Koliko je udio domaće komponente od podizvođača i naše pameti izvan brodogradilišta, ja taj broj nemam.”
Milošević: Karamarkova odluka je ‘časna’; HDZ neće dopustiti da SDP ušeće u Banske dvore
Za tvrdnje suca Kolakušića da je naša brodogradnja poput IKEE, odnosno da se samo sastavljaju komponente kupljene iz uvoza, kaže, “Ne znam odakle njemu ti podaci, ja znam osobno barem desetak hrvatskih tvrtki koji rade kao dobavljači za Uljanik. Neke od njih imaju zaista svoje proizvode s ugrađenim znanjem, koliko je to ukupno u brodogradnji ja to ne znam. Međutim, suština je svega da na tom počivaju brodogradilišta diljem svijeta. Morate imati nekakvo dugoročnije i stabilnije okruženje da bi tvrtke mogle poslovati i planirati. S obzirom da se kod nas često ne zna što će biti od danas do sutra, onda je teško poduzetnicima. Teško se osloniti i ulagati u bilo koji segment – naravno ovdje govorimo o podizvođačima – da bi bili uspješni, da bi onda izvozili jer ne vidim razloga zašto, ako si u nekom segmentu vrlo dobar zašto bi se orijentirao samo na Hrvatsku.
Za Uljanik kaže: “Uljanik je privatna tvrtka u kojoj država ima 25 posto vlasništva. Inače mislim da trebamo generalno prestati trošiti teško stečeni novac poreznih obveznika. I naših građana i poduzetnika. Bacati ih u bunar. Dakle, treba uvest stroge kontrole kojih dosad nije bilo. I oni koji su odgovorni, dakle u ovom slučaju i uprava i vlasnici, oni koji predstavljaju vlasnike u nadzornim odborima trebaju imati individualnu odgovornost.
Kaže da bi u brodogradnji rado vidio prave strateške investitore koji se desetljećima bave tim biznisom, brodogradnjom. “A ti dolaze mislim iz južne Koreje, Japana, ima nešto i u Italiji. Ne smijemo zaboraviti ni malu brodogradnju koje kod nas ima, i te su tvrtke uspješne. Iako su i te tvrtke prošle vlade opteretile s nekim nespretnim nametima. Treba pronaći način za brodogradnju, ali to ne može biti kao do sada, bacanjem u bunar milijardi i milijardi kuna novaca poreznih obveznika.”
Kaže da želi da svi radnici Uljanika zadrže posao, ali i da “zaposlenici danas mnogo lakše mogu naći posao.
S tim u vezi, nužno je i rasteretiti javni sektor, da se sva ta naša birokracija učini efikasnijom. Mislim da treba jedan dio radnika treba preusmjeriti u privatan sektor, to treba i platiti ako treba, i godinu dana ljudima dati plaću i uložiti u njihovu edukaciju, ali mislim da u tom smjeru treba čim prije krenuti”
Uslijedilo je pitanje o privatizaciji. Naime, stječe se dojam da ova vlada, koja je po svom profilu navodno konzervativna i liberalna, zazire od privatizacije koju tretira kao jednu vrstu nužnog zla.
Milošević: Milanoviću, brate, šaraj negdje drugdje
“Iz mirovinskih fondova sam čuo zgodnu ideju prema kojoj bi se problematika oko koeficijenata za mirovine mogla razriješiti tako da se veliki dijelovi vlasništva u kojima država nema što tražiti, od Podravke do Janafa, privatiziraju. Međutim, to očito nisu opcije – konstatirao je voditelj 24sata.
“Država treba izaći iz tog vlasništva, jer ja zaista ne vidim što bi 2018. država trebala biti vlasnik proizvodnje Podravke koja je prisutna na svjetskom tržištu. Međutim, privatizacija nije cilj”, kaže Milošević. “Da bi vi uzeli neke novce i krpali rupe. Sada ih hvala Bogu nemamo. Aktualna vlada smanjuje javni dug i trenutno smo u suficitu“.
Misli da je odlična ideja da se dijelovi tih poduzeća daju na upravljanje mirovinskim fondovima. “Nitko razuman ne može biti protiv toga da u ovakvom ekonomskom trenutku naši mirovinski fondovi koji brinu dobrim dijelom o vašoj i mojoj mirovini, ulažu u takve tvrtke i da s njima upravljaju. Putem uprave koju će oni birati, bez nas s ove političke strane barikade. Cilj je da budu što efikasniji, da izvoze. To je u krajnjoj liniji bio problem i samog Agrokora. Ne možeš se orijentirati samo na domaću policu i na domaće tržište.”
Za Agrokor predviđa da će većina sadašnjih i budućih dioničara ostati, prije svega da bi smanjili svoje gubitke. “Moje je viđenje bilo da se vlada trebala odmaknuti od izbora privremenog povjerenika” rekao je.
“Što je s Petrokemijom – tu je pri kraju proces dokapitalizacije i izvlačenja države iz vlasništva Petrokemije. Koliko sam ja upoznat, problem je kod poslovanja s umjetnim gnojivom transport, ograničeni ste na određeni prostor. Problem je bio i taj što se u Petrokemiju godinama nije investiralo”, upozorio je Milošević.
“Ono što nas dobrim djelom muči je niska produktivnost, što se dugo nije investiralo. S druge strane, rasle su plaće, što mi je izuzetno drago. S obzirom na našu veličinu i ekonomiju, trebamo se usmjeriti na reformu školovanja, prilagoditi školstvo potrebama na tržištu rada. Treba ići na porezno rasterećenje
Na pitanje o poreznom “desantu na ćevabdžinice i cvjećarnice” kaže kako mu se sviđa njemački i austrijski pristup da se mikropoduzetnike u nekim sektorima, primjerice ugostiteljstvu, tereti paušalom.
“Nema smisla preko svake mjere i visokim kaznama kažnjavati male poduzetnike, masa tih ljudi bila je primorana pokrenuti vlastiti posao i zato bi vlada trebala učiniti sve da olakša život malim poduzetnika”, kaže.
Potvrdio je da ministar Horvat radi na “katalogu ukidanja besmislenih parafiskalnih nameta i kako to izvesti”.
Dodao je i da političari zaboravljaju da je porez alat kojim mogu usmjeravati državnu ekonomiju. Na napomenu voditelja da je vlada dosad poreze koristila za punjenje blagajne, Milošević je odgovorio: “Da, dosadašnje vlade su tako radile, no odgovornost nas vladajuće većine je da omogućimo poslodavcima da podignu plaće, svi poslodavci žele moći podignuti plaće svojim radnicima”.
Milošević predlaže Petrovu da se fokusira na pregovore sa sindikatima
Nije se složio s ocjenom da je Hrvatska zemlja koja propada. “Treba provoditi dublje strukturne reforme, neki izbori ne bi trebali biti razlog da se te reforme ne provode Mislim da su građani nakon svega što smo prošli zadnjih desetak godina svjesni u kakvoj smo situaciji i da će birati ljude koji mogu provesti te reforme. Nikome nije prihvatljivo da smo na dnu EU, da je samo Bugarska ispod nas”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
