Većina Hrvata odnos Njemačke i Hrvatske gleda kroz naočale devedesetih, kada je Njemačka bila jedan od ključnih saveznika. Danas su druga vremena, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.
Europska unija je destabilizirana Brexitom, vise joj nad glavom izbori u Francuskoj, gdje bi u slučaju pobjede Le Penove moglo doći i do urušavanja EU-a.
U svakom slučaju, EU kreće u preustroj, uključujući i integraciju Balkana. U tom scenariju Hrvatska bi mogla stradati, a njezin krvnik bit će upravo Njemačka. Bez obzira što naš Ustav kaže o zabrani obnavljanja “starih veza” na Balkanu, bez obzira što mnogi misle da obnova Jugoslavije nije moguća, ipak je taj scenarij razvidan, u identičnom obliku prve i druge Jugoslavije svakako ne, ali kao EU “region” pod patronatom Srbije svakako – da.
Srbija – ključ stabilnosti
Kada se ovih tjedana govorilo o Deklaraciji o zajedničkom jeziku, rijetko tko je spominjao geopolitički kontekst preustroja EU-a i njezina proširenja na Balkan, te ulogu Njemačke u podupiranju ovog projekta i deklaracije.
Deklaraciju ovih jugoslavenskih nacionalista financirale su dvije njemačke zaklade – Kulturstiftung Alianz i Forum ZFD koji je izravno naslonjen na važne institucije njemačke države (Bundesministerium für wirtschaftliche Zusammenarbeit und Entwicklung), koje, kako je rekla i Angela Merkel u susretu s Vučićem uoči izlaska ove velikosrpske deklaracije, Srbiju vide kao “ključ stabilnosti” i lidera u regiji.
Financiranjem ove jezične unitarističke agende koja, među inim, negira jedan od stožera svake nacionalne samobitnosti, a to je (hrvatski) jezik, Njemačka se izravno upliće, na drastičan način, u unutarnje stvari RH, udarajući u temelj svakog nacionalnog identiteta, a to je jezik. K tome treba dodati da znatan broj njemačkih slavista misli slično ili identično o “zajedničkom” jeziku kao Snježana Kordić.
Jednako tako, ne samo njemačka akademska javnost, već i tamošnja Katolička crkva i njezina važna glasila za mišljenje o događanjima u Hrvatskoj pitaju, na primjer, Zorana Pusića, intimusa Save Štrpca, kako je to u ne tako davno vrijeme napravio list Christ in der Gegenwart.
U isto vrijeme kada je u Sarajevu objavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku, da siđemo na razinu “popularne kulture”, njemački mediji objavili su kako bi reprezentacija Jugoslavije izgledala danas, s Modrićem, Rakitićem, Bosancem Pjanićem, Srbima Kolarovim, Matićem…
Čitajte Coopera
Ovo opsesivno njemačko bavljenje Jugoslavijom 2017. godine te financiranje projugoslavenskih projekata treba se čitati u kontekstu “Cooperove doktrine”.
Britanski diplomat Robert Cooper, koji je bio zagovornik zajedničkog ulaska svih bivših jugoslavenskih država u EU, razvio je prije dvadesetak godina teoriju “postmodernog imperijalizma” u kojem bi neokolonijalizam velikih nad malima i manjima postao faktorom stabilnosti, s ciljem da ta doktrina postane vanjskopolitička strategija EU-a. A EU je, zapravo, Njemačka.
Cooper je tako 2002. g. i postao glavni direktor za vanjske i vojnopolitičke poslove u Glavnom tajništvu Europskog vijeća. U njegovoj podjeli država na predmoderne, moderne i postmoderne, kako je to opisala Višnja Starešina, “te male nacionalne države nastale raspadom bivšeg komunističkog bloka po svojim karakteristikama u svojoj prvoj fazi pripadaju grupi predmodernih država.
Grupi modernih država pripadaju velike države koje svoju stabilnost i sigurnost zasnivaju na mogućnosti uporabe sile (Kina, Indija). Postmoderne zapadnoeuropske države i sustavi (EU) zapravo su nositelji tog, prema Cooperu, poželjnog neokolonijalizma i imaju zadaću disciplinirati male predmoderne države kroz oblike postmodernog imperijalizma i tako držati pod kontrolom rizik međunarodnog kaosa: prvo kroz globalnu ekonomiju uz pomoć MMF-a i Svjetske banke, a tamo gdje je potrebno i kroz tzv. imperijalizam susjeda”.
Ovaj vanjskopolitički strateg EU-a ulogu hegemona, “gazde” u kontekstu Balkana i “imperijalizma susjeda” namijenio je – Srbiji. Kako je izgledno, ako se ne raspadne, EU će biti u podijeljen u “razrede”, onaj niži bit će jamačno i “postjugoslavenski razred”.
U tom kontekstu Cooperova doktrina postaje aktualnija nego kada ju je iznio u knjizi “The Breaking of Nations: Order and Chaos in the Twenty First Century”.
Aco kao Tito
U tom scenariju mi ne govorimo bukvalno o obnovi Jugoslavije, već o EU razredu zvanom “Zapadni Balkan” pod dirigentskom palicom Beograda kao “hegemona”. Kao pripravu toga procesa i preustroja EU-a treba čitati i Deklaraciju o zajedničkom jeziku. Ako smatrate da lupetam, vjerujte, ja bih prvi želio da je tako.
No Vučić, nakon što je dobio potporu Merkel, u prvom intervjuu za “politico.eu” prošli tjedan jasno je rekao da mu je cilj obnoviti Jugoslaviju plus Albanija i biti novi Tito: “To je politička ideja bez da se ugrožava njihov suverenitet. Podići će naše ekonomije. Trebamo stopu rasta od 4 do 5 posto godišnje, a ne 3… Tito je znao povezati ljude. To je ono što trebamo.”
Kolumnu u cijelosti pročitajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
