U svojoj kolumni na stranicama “Slobodne Dalmacije” Ivica Šola piše kako “Papa Frane najavljuje kako će mijenjati molitvu Očenaša i to onaj dio u kojem se kaže “ne uvedi nas u napast”, jer nespojivo je s Bogom da može čovjeka uvoditi u napast. Papa Frane valjda ima dobre argumente, za razliku od nas pozemljara. Meni se, kao običnom vjerniku i malenom teologu, riječi “ne uvedi nas u napast” ne čine problematičnima, dapače, duboke su. A tu “skandoloznu” dilemu veći od njega, Sveci, davno su probavili. Crkva nije počela s papom Franom. Rasprave i teološki prijepori o tim riječima Očenaša, o Bogu koji uvodi u napast, nisu nešto novo, mnogi stupovi zapadnog kršćanstva bavili su se ovom “spornom” sintagmom iz molitve Očenaša.
(FOTO) Pročitajte rečenicu koju je Puljak obrisao iz objave o Petrovu, Raspudiću i Šoli
Mistično tijelo
Samo dva primjera. Sveti Augustin i Sveti Toma Akvinski ne bi se složili sa promjenom ovih riječi. Augustin u svom komentaru na psalam šezdeseti kaže kako je “uvođenje u napast” sredstvo rasta u vjeri ka spasenju, pa piše: “Naš život na ovom hodočašću ne može biti bez kušnji, a naše napredovanje se ostvaruje i dovršava putem napasti. Nitko ne može spoznati samog sebe ako nije napastovan, kušan, niti može biti okrunjen ako nije pobijedio, niti može pobijediti ako se nije borio, a borba podrazumijeva kušnju”. Napastovanje, mogli bismo tako “prevesti” Augustina, jest sastavni dio Božje pedagogije, od Joba koji će reći da ako od Boga primamo dobro, ne kmečimo ako nam dođe i kušnja, kao njemu, tj. zlo. I Krist je molio u kušnji Oca da, ako je moguće, da ga mimoiđe kalež nadolazeće muke, ali je rekao da ne bude njegova, već Očeva volja.
(FOTO) TradFest: ‘Mi se u biti borimo za dušu jednog naroda, za ono plemenito i stvaralačko’
Kao što Jahve što kuša Abrahama da ubije sina… U Kristu smo, veli Augustin, kao mistično tijelo, svi kušani, ali je bit da je on pobijedio napast, a ne da je bio napastovan. Upravo na tragu Augustina Katekizam katoličke crkve (2487) nije u tome jesi li “uveden u napast” od bilo koga, pa i Boga, već jesi li pristao. Toma Akvinski baš u komentaru na molitvu Očenaša piše: “Krist nas uči ne da ne budemo napastovani, nego da ne budemo uvedeni u napast. Vodi li nas onda, možda, Bog ka zlu kada nam kaže ‘ne uvedi nas u napast’? Odgovaram – kada se kaže da nas Bog navodi na zlo u smislu da ga je dozvolio (za volju slobode I. Š.), a čovjeku uslijed njegovih mnogih grijeha Bog uskrati milost nakon čega ovaj klizi u grijeh.”
Stoga veliki crkveni oci i naučitelji smatraju da se “ne uvedi nas u napast” mora čitati u kontekstu cijele Biblije, od Knjige postanka do novozavjetnih spisa. Tako u Drugoj poslanici Solunjanima (2, 11 – 12) čitamo: “Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost.” Bog, dakle, napastuje lažju. Takvih i sličnih Božjih “testiranja”, zapravo odgajanja čovjeka i njegove slobode, prepuna je Biblija.
Ivica Šola: Rasprava o Marakeškom sporazumu mogla bi završiti kao Requiem za Andreja
(…)
Krvava povijest
Misterij zla i krvava ljudska povijest nedvojbeno svjedoči, pogotovo na primjeru velikih totalitarizama koji su negirali Boga, da su zapravo bili zamjenske teologije a vođe, od Staljina preko Tita do Hitlera bili su, baš po kušnji prvih ljudi, “kao bogovi”, tako i tretirani, kao bogovi odlučivali tko ima pravo živjeti, a tko ne, bili nedodirljivi, nije ih se smjelo psovati, itd., itd… Biti kao Bog jest napast koja izvire iz same činjenice postojanja, ili ideje Boga ako ste ateist poput Staljina i sličnih. Nije pri tome problem u Bogu koji samim svojim postojanjem (ili idejom Boga) doista napastuje čovjeka, već u čovjeku koji ne želi biti (samo) čovjek, već želi postati Bog.
Ivica Šola: Marakeški sporazum u svojoj preambuli legalizira bezakonje
U našoj narcistističkoj kulturi ovo “biti kao Bog” očituje se u principu jake autonomije koja odbija svaki, freudovski govoreći, superego, svaki autoritet u kontekstu ideologije samoostvarenja u kojem su drugi tek pakao, kako veli Sartre.
Ima, eto, u papi Frani nešto božansko. Stalno me uvodi u napast. Hvala mu na tome. Iskreno.”
Cijelu kolumnu možete pročitati u Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
