U članku autor Maximilian Probst alarmantno govori da Njemačka nema budućnosti jer je postala “postherojsko društvo”, eutanazirano blagostanjem i konzumerizmom, u kojem prosječni Nijemac nije spreman podnijeti nikakvu žrtvu za bilo kakav viši cilj, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju u kolumni koju djelomice prenosimo.
Blagostanje i višak samokritike pomiješani u visoki standard Njemačku su učinili nakupinom lakomislenih bonvivana, čija je sigurnost u rukama SAD-a, a oni su od vlastite vojske učinili gomilu tetkica. Tako Nijemci plješću kada njihov vojnik sudjeluje u spašavanju ljudi u slučaju nepogoda, ali rogobore ako, ne daj bože, njemački vojnik mora sudjelovati u nekoj savezničkoj misiji.
Njemačka je postala ne samo postherojsko, već društvo konzumerističkih anesteziranih kukavica koji nemaju hrabrosti izložiti svoj komfor čak niti u rađanju djece, pa čak 25 posto parova ne želi imati djecu, pa tako i žive.
Društvo bez budućnosti
No autor upozorava: ‘Društvo s niskom stopom nataliteta i visokom stopom mortaliteta postaje pacifističko društvo’ i lakim plijenom za druge, agresivne i fertilne kulture, pa je uspjeh AfD-a i tzv. populističkih pokreta razumljiv jer zagovaraju sve suprotno, jak identitet, hrabrost da se bude ono što jesi, da si spreman boriti se za to što jesi, za svoj identitet, kulturu.
Za to nam trebaju hrabri, a ne tetkice koje iznad vlastite stražnjice, užitka i vlastitog samoostvarenja ne vide ništa drugo.
A to je njemačko društvo uljuljano u multikulti koktel začinjen gospodarskom snagom, ali bez vojne, što je za budućnost gubitnička kombinacija s individualizmom kao šlagom na torti, raskidanim društvenim vezama nacije koja gubi identitet, a kojoj je na čelu ni piškit – ni kakit – Merkel.
Hrvatska je zemlja koja se, posebno kada je oslobodilački Domovinski rat u pitanju, obračunavala sa svojim herojima, Hrvatska je svoje junake izvodila pred sudove, Hrvatska je od pobjedničke vojske napravila kroz filmove i medijske naglaske nakupinu potencijalnih ratnih zločinca i parazita.
U Hrvatskoj je prezime Kikaš sinonim za ustašu, emigranta, primitivnog i polupismenog koji joj ne treba, dok je u Torontu, za Kanađane, Kikaš prezime kojemu se klanja zbog njegovog poslovnog herojstva jer je ni od čega s puno rizika i u jakoj konkurenciji stvorio respektabilnu tvrtku koja je izgradila značajan dio infrastrukture toga grada.
I dok Nijemci zazivaju svoje heroje kojih nema, Hrvatska na svim razinama vlastite izvodi pred sudove, šalje im poreznu policiju, ili ih ismijava kao ognjištare, katotalibane.
Hoćemo lii ovo profućkati
Nitko ne negira važnost dobrog standarda i ulogu kruha u ljudskom životu, ali momci koji su devedesetih išli golim prsima s krunicom oko vrata na bajunete, pokazali su što je tajna uspjeha jedne (male) nacije, no mi smo tu rapsodiju herojstva i hrabrosti spiskali zahvaljujući guzonjinim sinovima, koji su u procesu pretvorbe i privatizacija pljunuli na sve ono što je hrvatski bojovnik otvorio svojom hrabrošću i odlučnošću, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.
Danas je metafora toga hrvatska nogometna reprezentacija koji su pokazali herojstvo i hrabrost, žrtvu za Domovinu, fascinirali cijeli svijet, pa i Njemačku, postherojsku zemlju, kako su sami sebe nazvali. Uspjeh naše reprezentacije je jednostavan, kao i kod branitelja, igrali su za nešto što ih osobno nadilazi, za obitelj, za vjeru i domovinu.
Hoćemo li ovu rapsodiju herojstva i hrabrosti, kao i devedesetih, profućkati? Sudeći prema opstrukciji želja naših nogometnih heroja tko će im pjevati na dočeku, aktualni Plenkovićev režim ima sve kapacitete za to, iako Modrić ne želi plesati kako ‘netko’ drugi svira. A Thompson se u to ne uklapa jer pjeva o – herojima, a ne o njonjama.
Kolumnu u cijelosti možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
