Nekoliko tjedana, gle čuda, prije nego što će HDZ pobijediti na prvim višestranačkim izborima, a iz Miloševićeve retorike bilo i slijepcu jasno da će izbiti rat, sve republike bivše Jugoslavije istovremeno su ukinule jedan zanimljiv zakon, Zakon o podrijetlu imovine. Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, kao i drugi “parlamenti” bivših jugoslavenskih republika, 27. travnja 1990. pod predsjedanjem Anđelka Runjića i u vrijeme predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske Ive Latina, pred sam rat i raspad Jugoslavije, stavljaju izvan snage baš Zakon o podrijetlu imovine, piše Ivica Šola u svojoj kolumni za Glas Slavonije.
Ne treba smetnuti s uma da je na kraju svog drugog predsjedničkog mandata Stipe Mesić, koji je od “nekoga” posudio dva milijuna kuna za kupnju novog stana, a ne zna se je li tom nekom vratio novac, Anđelka Runjića i Ivu Latina odlikovao Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos dobrobiti građana Republike Hrvatske. Da, orden za dobrobit hrvatskih građana, samo ne piše u obrazloženju kojih to građana uoči rata. Onih koji su se pripremali da u ratnom kaosu opljačkaju, privatiziraju bivšu državnu imovinu, da se preko noći obogate. Imate li drugo logično objašnjenje za ukidanje baš Zakona o podrijetlu imovine uoči izbijanja rata i sasvim sigurnog raspada bivše države? Ja nemam, to je bio čin kojim se krenulo u privatizacijsku pljačku, čisto ratno profiterstvo, koje je bilo sustavna rabota bivših komunističkih kadrova i struktura prema već poznatoj rečenici razočaranih hrvatskih idealista i branitelja: Nekome metak, nekome imetak! Ta krađa devedesetih zapravo je bila kriminalni oblik neke vrste “prvobitne akumulacije kapitala”, pa smo dobili gomilu homo novusa, “uglednih poduzetnika” koji su iz zasranih gaća i pokrpanih guzova uskočili u Armanijeva odijela, a imovina im od svinjca i kokošinjca skočila na desetke i stotine milijuna tadašnjih dojčmaraka.
Državljani BiH
Mahom su to bivši komunistički direktori, partijski kadrovi i njihova djeca, zasoljeni s nešto onih koje su pripustili u “privatizaciju” a nisu bili dio starih struktura. Kada su se dokopali novca i ogromnog imetka tijekom rata, lako su postavljali tužitelje i suce, korumpirali ministre i premijere. Hrvatska i “ortački kapitalizam”, koji u kontekstu Agrokora spominje Martina Dalić, zapravo je ratno profiterstvo nastalo kao sustav, a ne kao pojedinačni čin, profiterstvo u kojem je glavni arhitekt bila bivša i nova država, njezine strukture i jake osobe. Osijek, Zagreb, Rijeka, Pula… prepuni su političara, ministara, državnih službenika, sudaca, dorhovaca, policajaca na najvišim funkcijama, liječnika, sveučilišnih profesora… čija imovina ne odgovara njihovim prihodima, a nisu je naslijedili niti imaju pokriće i u plaćenom porezu. U Osijeku ih gledam na dnevnoj razini kako se šepure, bahate, kadroviraju na svim razinama sustavnom korupcijom, a kada se poskliznu, uglavnom postaju državljani Bosne i Hercegovine. Kome da ih tužite? Onima koje kontroliraju? Ne, upravi vodovoda ili, u drugom slučaju, kupite kartu za Dublin jer više ne možete povraćati, boli vas ošit.
Tko bi zakon provodio?
Ove godine, dakle, 2018., pojedini su zastupnici tražili od Plenkovićeve vlade da ponovno donese Zakon o podrijetlu imovine i oduzimanju nezakonite, no Vlada je to odbila uz briljantno obrazloženje: “Vlada Republike Hrvatske mišljenja je da se predmetnim Prijedlogom zakona na nepravilan način obveznicima ispitivanja porijekla imovine, njihovim srodnicima i njima povezanim osobama zadire u ustavna prava propisana Ustavom Republike Hrvatske i to prava propisana: člankom 3. (o jednakosti, nepovredivosti vlasništva, vladavini prava), člankom 14. (o pravima i slobodama te jednakosti pred zakonom), člankom 16. (o ograničenjima u smislu poštivanja razmjernosti naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju), člankom 48. (o pravu vlasništva), člankom 49. (o poduzetničkoj i tržišnoj slobodi i pravima stečenim ulaganjem kapitala) i člankom 50. (o uvjetima ograničavanja ili oduzimanja vlasništva).” Kao što možete pročitati, ova je vlada odbijanjem prijedloga zakona o podrijetlu imovine ove godine pokazala izniman senzibilitet prema svojim građanima i njihovim ljudskim pravima, o njihovu nepovredivu vlasništvu, o tržišnim slobodama, bla, bla, bluć, muć, truć, puć…
Doduše, koji sam naivac, i da ga donesu, tko bi ga provodio, kao i druge slične zakone?
Zato, kao uzorni građanin pokorni ove zemlje, presudu Sanaderu za ratno profiterstvo ne mogu komentirati, zaključuje Šola za Glas Slavonije.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
