U svom intervjuu koji je dao u susjednoj BiH za vijesti.ba, bivši hrvatski predsjednik i član SDP-a, Ivo Josipović osvrnuo se na nedavna politička i pravna događanja u susjednoj zemlji, te presudu šestorki Hrvata iz HVO-a. Kao bivši predsjednik Hrvatske, na jednoj strani hvali Bošnjaka Bakira Izetbegovića i kritizira poteze predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.
Josipović zamjera svojoj nasljednici, predsjednici Grabar-Kitarović što je davala navodno problematične izjave, te smatra da je hitno trebala umjesto u Zagreb, otići u selo Ahmići ili neko drugo mjesto u BiH i pokloniti se bošnjačkim žrtvama.
Vijesti.ba: Nakon pravovaljane presude Haškog tribunala u slučaju “Prlić i ostali”, upozorili ste da bi bila strašna greška nastojati kapitalizirati presudu u međunacionalnim odnosima u BiH. Na što ste konkretno mislili i kako tumačite reakcije koje su u BiH uslijedile ovim povodom?
Josipović: Moja prva i glavna poruka povodom presude bila je da su svi, posebno vodeći političari, morali prije svega iskazati pijetet prema žrtvama strašnih zločina koji su u Haagu nesumnjivo dokazani. Sve drugo, uključivši i političke analize, kritike i pohvale presude, moglo je i moralo pričekati i uslijediti nakon toga. Rečenica koju spominjete značila je da bi bilo pogrešno i štetno kada bi netko zbog presude šestorki, cijeli hrvatski narod u BiH proglasio zločinačkim i temeljem toga mu pokušao njegovim legitimno izabranim predstavnicima uskratiti pravo da se potpuno ravnopravno, u okviru institucija BiH, zalaže za ostvarenje onoga što smatraju interesom BiH, a i interesom svoga naroda u svojoj državi. Naravno, isto vrijedi i za bošnjački i srpski narod.
Podsjećam, zločina je bilo na svim stranama.
Moram reći da je izjava predsjednika Bakira Izetbegovića po mome sudu bila upravo onakva kakva je trebala biti: državnička, brza, s pijetetom za žrtve i s jasnom tezom kako presuda neće biti povod za kakvu diskriminatornu politiku.
Vijesti.ba: Jedan ste od najoštrijih kritičara izjava i poteza državnog vrha Hrvatske koji su stali u obranu Prlića i ostalih, osuđenih ratnih zločinaca. S tim u vezi, što najviše zamjerate predsjednici Kolindi Grabar – Kitarović i premijeru Andreju Plenkoviću?
Josipović: Kako sam rekao, državnički je i moralno bilo ponajprije iskazati žaljenje i pijetet prema žrtvama te jasno poštivanje presude. Tim prije što je jasno dokazano da su strašni zločini počinjeni, nije to poricala ni obrana, i to u ime jedne pogrešne politike. Predsjednica se hitno vratila s puta iz inozemstva u Zagreb da bi dala izjavu koja, smatram, nije bila onakva kakva je trebala biti. Tada sam rekao, trebala se hitno vratiti ali ne u Zagreb, već otići u Ahmiće ili na neko drugo stratište i jasno pokazati da Republika Hrvatska osuđuje zločin i da suosjeća sa žrtvama. Pravna i politička analiza presude, pa i njene kritike, legitimne su. Ali, s njima je trebalo pričekati i uvijek poći od toga da nikakva politika ne može opravdati nehumane logore, ubojstva, pljačke i silovanja.
Vijesti.ba: Nakon što u europski zvaničnici oštro osudili reakcije državnog vrha Hrvatske, ali i političkih predstavnika Hrvata u BiH, stječe se utisak da su njihove izjave u znatnoj mjeri ublažene. No, je li poražavajuće da, uvjetno rečeno, političko reteriranje dolazi kao posljedica europskog pritiska, a ne iskrenog otklona od zločinaca?
Josipović: Istina je, kasnije izjave državnog vrha Republike Hrvatske bile su puno umjerenije. Bolje ikad nego nikad. Nadam se, gotovo sam siguran, da premijer i predsjednica ne opravdavaju i ne brane zločin. Ali, u strahu od političke reakcije, prije svega, desnice iz svojih redova, svoje su prve izjave prilagodili uhu dosta širokog kruga onih koji ne prihvaćaju presudu, iz ovih ili onih razloga. Inače, u svim državama koje su sudjelovale u ratu jako je raširena pojava da se Haagu plješće kada presudi „one druge“, a kad su u pitanju „naši“, osuđujuće presude se ne prihvaćaju i etiketiraju se kao politička režija s ciljem da se naškodi „nama i našima“. I kod presuda domaćih sudova u svim je zemljama analiza tužilačke i sudske prakse pokazala etničku pristranost. Istina, danas manju nego pred desetak godina, ali još uvijek vidljivu. Dragocjena je aktivnost nevladinih udruga koje u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i na Kosovu prikupljaju podatke o zločinima i presudama i ukazuju na probleme koji se javljaju.
Vijesti.ba: Lider HDZ-a BiH Dragan Čović ocijenio je da presuda Prlići i ostalim zločinačka prema svakom časnom predstavniku i Hrvatskog vijeća obrane i hrvatskog naroda. Hrvatski premijer Andrej Plenković netom nakon izricanja presude došao je u Mostar kako bi “ohrabrio Hrvate”. Predsjednica Grabar Kitarović pred UN-om spominjala je kolektivnu krivicu. Prema Vašem mišljenju, da li se ovakvim reakcijama političkih predstavnika Hrvata u Hrvatskoj i BiH na neki način pred hrvatski narod stavlja stigma kolektivne krivice, iako je Tribunal jasno rekao da se radi o presudi pojedincima, nikako cijelom narodu, što je u konačnici i poruka žrtava?
JOSIPOVIĆ: Predsjednik Čović ima svoje viđenje presude koje je različito od moga, a i mnogih drugih. Mislim da ono korespondira opisanom odnosu političkih čelnika i medija, pa i običnog puka o „našim“ i „njihovim“ zločinima i zločincima. Što je sve premijer Plenković rekao u Mostaru, nije mi poznato. Osobno bih da sam na njegovom mjestu u Mostar, dakle, u susjednu državu BiH, otišao prema uobičajenim uzusima međunarodnih odnosa i poruka bi mi bila, prije svega žaljenje žrtava i osuda zločina. Kao „ohrabrenje“, naveo bih da zbog presude nitko nema pravo etiketirati hrvatski narod kao zločinački i da Hrvati u institucijama BiH imaju i dalje puno pravo boriti se za svoje interese i zajedničku državu. Neki su komentatori ocijenili da su, paradoksalno je, hrvatski dužnosnici, i u Hrvatskoj, i u BiH, svojim istupima zapravo implicirali kolektivnu odgovornost Hrvata. Možda je to tako nekome zazvučalo, ali, to sigurno nije bila namjera. Kao što stalno treba inzistirati na poštivanju žrtava i poštivanju presude, pa i ako je kritiziramo, tako je potrebno, jer ima takvih ideja, otkloniti stigmatizaciju cijelog naroda zbog zločina koji su počinili neki njegovi pripadnici. Odgovornost za zločine je isključivo individualna.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
