U Hrvatskoj nas ove godine, pored parlamentarnih i predsjedničkih izbora, očekuju izbori za Europski parlament. Ti su izbori po običaju u medijskoj sjeni, daleko od naslovnica, stvarnog interesa birača, analitičara ali i stranaka. To proizlazi iz nedovoljnog razumijevanja važnosti europskih tema i sustava odlučivanja u EU koja sve više i sve izravnije određuje živote ljudi u Hrvatskoj. Najbolji indikator malog zanimanja za Europske izbore u RH jest izlaznost birača koja je na tim izborima, u usporedbi s predsjedničkim, lokalnim i parlamentarnim izborima, u pravilu niža.
>Europski parlament izglasovao rezoluciju kojom izjednačava i osuđuje nacistički i komunistički režim
Izlaznost birača na izbore jedna je od najbitnijih karakteristika izbornog procesa, na temelju nje stranke bruse svoje predizborne taktike, analitičari prognoziraju rezultat, a znanstvenici ju „post festum“ proučavaju i traže njene uzroke i posljedice. Upravo je tema izlaznosti na izbore u posljednjih nekoliko godina postala popularna kako u javnosti tako i unutar akademske zajednice. Razlozi za to su mnogostruki, a najbitniji je taj da se sve više država i zajednica država (EU) suočava s kritikama o demokratskom deficitu, kako izabrana vlast nema legitimitet ili se udaljila od „naroda“ upravo zbog generalnog trenda smanjenja izlaznosti birača na izbore.
Izbori za EU parlament
Izbori za Europski parlament ili, kako se u hrvatskoj javnosti često kaže, „europski ili euro-izbori“, jesu izbori na kojem birači svih država članica Europske unije biraju svoje predstavnike u Europskom parlamentu. Radi se o izborima koji su zasebni u svakoj zemlji, ali se ukupno radi o istom izbornom procesu koji se unutar nekoliko dana provodi na teritoriju cijele EU. Europski parlament broji 705 zastupnika, a u njemu je razmjeran udio zastupnika svake zemlje članice (Hrvatska ih ima 12). Temeljne uloge Europskog parlamenta su: zakonodavna, nadzorna i proračunska.
Prvi neposredni izbori za Europski parlament održani su 1979. godine te se od tada održavaju svakih pet godina. Europske parlamentarne izbore „de facto“ od njihova početka prati glas „drugorazrednih“ nacionalnih izbora. Navedena drugorazrednost u tom je razdoblju proizlazila iz razmjerno male snage i ovlasti Europskog parlamenta u funkcioniranju Europske unije.
>Superizborna godina: Evo nekih detalja od izborima za Europski parlament
Takva reputacija ove izbore prati do danas premda je od tada povećana uloga Europskog parlamenta. Njihova današnja drugorazrednost ogleda se u kontinuiranom opadanju izlaznosti na ove izbore (2019. promjena), slaboj stranačkoj mobilizaciji, malom interesu medija za ove izbore, prevladavanju nacionalnih tema u predizbornim kampanjama.
Zanimljivo je kako su se Europski parlamentarni izbori sve do promjene zakonskog okvira 2002. godine odvijali prema nacionalnim pravilima, koja su bila po mnogočemu različita jedna od drugih. Navedena zakonodavna promjena 2002. godine, kojom je određen minimalan zajednički okvir značajki izbora, svakako je dobar korak naprijed, te daje ovim izborima na važnosti, legitimitetu kao i na integraciji EU.
Što sve utječe na izlaznost birača?
Izbore za Europski parlament većina građana i analitičara smatra drugorazrednima i manje bitnima od primjerice nacionalnih parlamentarnih izbora. Ne čudi stoga kako je izlaznost na europske parlamentarne izbore od prvih izbora 1979. u stalnom opadanju (sve do skoka 2019.). Takvo što negativno djeluje na sliku i legitimitet kako Europskog parlamenta, koji je u suštini sve bitnija karika EU, tako i cijele EU, koja je i zbog toga često pod udarom kritika koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik demokratskog deficita. Osim drugorazrednosti ovih izbora, i mnogi drugi čimbenici određuju izlaznost na europske parlamentarne izbore.
>Vučemilović upozorava: Evo zašto su parlamentarni i EU izbori jednako važni
Prvi čimbenik veće izlaznosti na europske parlamentarne izbore jest obaveznost glasovanja. Naime, obaveznost glasovanja koja propisuje određene kazne za apstinente čini izbornu apstinenciju „skupom“ za građane. Kao rezultat dobijemo u pravilu vrlo visoke postotke izlaznosti na europske parlamentarne izbore u zemljama gdje je glasovanje obavezno (Belgija, Luksemburg).
Kod bilo kojih izbora pa tako i ovih vrlo je bitno „pada“ li izborni dan tijekom radnog tjedna ili tijekom vikenda. Svaka vlast kojoj je uistinu u cilju viša izlaznost birača trebala bi izbore propisivati tijekom vikenda, kada birači, u pravilu, imaju manje obaveza, te je u skladu s time izlaznost viša. Što se tiče tehničkih detalja samog izbornog zakona, otvorene liste na kojima birači pored glasa za listu mogu odabrati specifičnog kandidata povisuju izlaznost na EU izbore. Osim toga, na izlaznost pozitivno utječu i podijeljenost zemlje na više manjih izbornih jedinica.
Ova dva razloga ne čude jer naravno da je ljudima drago kad imaju priliku odabrati specifičnog kandidata za kojeg žele da ih predstavlja. Također, održavanje europskih parlamentarnih izbora simultano s nekim drugim izborima, primjerice onima za nacionalni parlament, povisuje izlaznost birača na europske parlamentarne izbore. Takav podatak ne iznenađuje jer onima koji dođu do birališta primarno radi nacionalnih izbora, simultanost održavanja izbora smanjuje „troškove“ glasovanja i na onima koji ih manje zanimaju – europskim parlamentarnim izborima.
Zanimljiv je podatak i kako je izlaznost viša u prvim izborima za Europski parlament nakon što država postane članica. Naime, to se događa zbog entuzijazma i optimizma koji se sam po sebi javlja u takvim trenucima. S druge strane, iz dostupnih je podataka vidljivo kako taj entuzijazam vrlo brzo opada, što se vidi i po rapidnom padu izlaznosti na izbore. Primjerice u Finskoj je 1996. godine izašlo na izbore 60% birača, a 1999. tek njih 30%.
>EU izbori 2019.: HDZ podbacio, desnica razjedinjena, a glavna zvijezda Tomašić
Izbori za Europski parlament 2019.
Od 1979. godine i prvih izbora za EU parlament kad je izlaznost bila 62% do 2014. godine kad je iznosila 42 % izlaznost je bila u konstantnom padu. Ipak, na izborima 2019. dogodio se značajan porast izlaznosti birača u odnosu na 2014.; izašlo je 50.6% birača ili 8% više u odnosu na 2014. Kako to obično biva, različite okolnosti i pojedinosti izbornih zakona u različitim državama dovele su do nejednolike izlaznosti u državama članicama: najviši odaziv bio je u Belgiji (88%), a najmanji u Slovačkoj (23%). Postizborna istraživanja pokazala su kako je do rasta izlaznosti došlo u svim dobnim kategorijama birača.
Pozitivan skok bio je najveći kod mladih do 25 godina – 14%. Ta činjenica, kao i skok od 12% u populaciji od 25-39 godina, budi nadu kako ovi izbori nisu bili izoliran slučaj već nam, nadajmo se, slijedi rast izlaznosti na budućim izborima. Veći odaziv 2019. rezultat je i većeg osjećaja građanske dužnosti koji reflektira veću važnost izbora te indicira kako se europski parlamentarni izbori sve više smatraju bitnima u demokratskim životima svih građana EU.
Izbori za Europski parlament u Hrvatskoj
Europski su parlamentarni izbori i u Hrvatskoj drugorazredni. Na njih u pravilu izlazi najmanje birača, kampanja je mlaka, a teme su uglavnom nacionalne. Također, birači u Hrvatskoj na europskim parlamentarnim izborima zbog njihove specifičnosti (ne bira se državna vlast itd.) glasuju slobodnije za stranku koja im je ideološki najbliža, a ne na temelju kalkulacija o tome tko bi mogao vladati ili ne.
Hrvatski su birači do sada imali priliku glasovati na dvama redovnim europskim parlamentarnim izborima: 2014. i 2019. Na izborima 2014. glasovalo je 25.24% birača dok je izlaznost 2019. jedva prešla 30%. Takva izlaznost rezultat je njihova drugorazrednog značaja u našem društvu, te se očituje u niskoj zainteresiranosti birača, stranaka kao i medija.
>Nakon blamaže na EU izborima, još jedan Plenkovićev neuspjeh!
Europski parlamentarni izbori u Hrvatskoj strankama ne služe kako bi profilirale svoje europske politike i stavove, nego kako bi se testirale i pripremile za „glavne“ izbore te kako bi u Europski parlament poslale neke zaslužne, iskusne političare ili one mlade željne dokazivanja, koji po povratku zauzimaju najviše stranačke funkcije.
Izbori za Europski parlament u Hrvatskoj zanimljivi su i s toga što uvijek izrode neku novu, instant političku zvijezdu poput Ruže Tomašić i Mirele Holy 2014. ili Mislava Kolakušića 2019.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
