HDZ je prva stranka čije je službeno tijelo odbilo poduprijeti referendumsku inicijativu Građanske inicijative U ime obitelji za demokratizaciju izbornog sustava. Argument kojim je Predsjedništvo HDZ-a odbilo poduprijeti inicijativu GI U ime obitelji tipična je zamjena uzroka i posljedica.
HDZ, naime, smatra kako je danas „temeljna preokupacija gospodarsko pitanje“. No, da bi se riješilo gospodarsko pitanje, treba izabrati „sposobne a ne podobne“. Demokratizacijom izbornih pravila omogućilo bi se, više negoli što je to sada (ne)moguće, izbor sposobnijih. Vodeće stranke aktualne pozicije i oporbe, SDP i HDZ, upravo se natječu u podobnosti, što je u konačnici kočnica općemu dobru. Zato i imamo dojam da nas voze punim gasom, ali s podignutom ručnom kočnicom dok se uokolo, poput hijena, skriva cijela vojska podobnih klijentelista čekajući pogodan trenutak da očerupaju što se još očerupati dade.
Glasnogovornica GI U ime obitelji Jelena Gazivoda komentirajući odluku HDZ-a bila je kratka i jasna: “Inicijativa ‘U ime obitelji’ pozvala je sve stranke da se izjasne podržavaju li referendum. Mi smatramo da je veće sudjelovanje birača u odlučivanju u Hrvatskoj, i time odabir sposobnih umjesto podobnih saborskih zastupnika jedan od temeljnih preduvjeta za gospodarski oporavak Hrvatske”.
Posljedice odluke Predsjedništva HDZ-a na općem planu ni za koga ne će donijeti dobre rezultate, pa niti za sam HDZ i njegovu predsjedničku kandidatkinju. Nasuprot tomu ovom odlukom bit će zadovoljni: Aktualna vlast, aktualni Predsjednik Republike i SDP. Drugim riječima – „nenarodna vlast“ koja provodi „kulturnu revoluciju“ i društvenu nepravdu.
Referendumsko rješenje koje predlaže GI U ime obitelji možda nije savršeno, ali je konkretno i potrebno. Tim rješenjem, koje je iz nasušne potrebe narodnim referendumom stavljeno na dnevni red, prekinuta je jedna trakavica u kojoj se gotovo sve stranke slažu u tome da izborna regulativa nije dobra, ali nijedna već godinama, nekoliko izbornih ciklusa, ništa ne radi da ih poboljša. Time jasno daju do znanja da su unatoč prigodničarskoj retorici, zapravo zadovoljne sadašnjom izbornom regulativom.
Ona je dovela do toga da iz ciklusa u ciklus imamo sve niže limitirani sastav Hrvatskoga sabora i sve lošije vlade, da bismo napokon došli i do uvrjede zdravom razumu, do „najbolje vlade dosad“. Što je gospodarska kriza veća, to se više strančarski klijentelizam širi poput ambrozije. Narod je od takve političke klime i njezina korova postao alergičan. Referendumska inicijativa pokušava riješiti taj problem. Ona je bilo naroda proistekao iz objektivne potrebe. HDZ se sada javno odrekao toga bila.
Moguće je čak, iako je teško vjerovati s obzirom na dosadašnja iskustva, da HDZ doista ima rješenje za gospodarsku krizu i da to rješenje nije kopija kukuriku Plana 21, koje će predstaviti „kada dođe vrijeme“ (G. Jandroković). Ali, već je previše vremena prošlo da bi se bilo kome vjerovalo na lijepe oči. K tomu ne živi se samo od kruha, to jest nije čovjek samo materijalna činjenica, već ima i svoje dostojanstvo, svoju dušu. Iz tog je dostojanstva iznikla i aktualna referendumska inicijativa.
Kolokvijalno rečeno, više se nitko ne da vuči za nos od trećerazrednih političara, koji moć crpe iz neprimjerenoga izbornoga sustava, a za posljedice svojih politika, koje su stanje države i nacije odvele u „smeće“, odgovaraju jednom u četiri godine.
HDZ-ova odluka je, osim članstvu i „infrastrukturi“, snažna poruka njegovim gradonačelnicima i načelnicima. Sve ih je nedavno GI U ime obitelji pozvala da konkretno, logistikom, olakšaju prikupljanje potpisa svojim sugrađanima, volonterima inicijative. Iz toga nije teško zaključiti kako je cilj protureferendumske koalicije onemogućiti skupljanje dovoljnoga broja potpisa za raspisivanje referenduma, što je čista pljuska demokraciji.
Stoga je možda pravo vrijeme da se podsjetimo na riječi blaženoga nadbiskupa Alojzija Stepinca: „I ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda“. Izrekao ih je 3. listopada 1946. u govoru na montiranom komunističkom procesu.
„Rekavši za sebe da bi bio ništarija kad ne bi osjećao bilo svoga naroda, bl. Stepinac vrlo je jasno i snažno opomenuo sve one u hrvatskoj naciji koji zlorabe sadašnju Hrvatsku, koji opstruiraju ili svjesno premalo čine da bi hrvatska država bila normalna, demokratska, pravna, slobodna i prosperitetna. Kad bi ljudi na odgovornim mjestima, na svim razinama, poput bl. Stepinca osjećali bilo svoga naroda, onda bi prestali produbljivati podjele u narodu, prestali bi svoje osobne ambicije i interese pretpostavljati općem dobru te bi našli načine da u Hrvatskoj dođu na vlast pošteni, kompetentni, državotvorni i dostojanstveno suradnički otvoreni političari koji bi stvarno slijedili bilo hrvatskoga naroda.
Jesu li hrvatski političari imalo svjesni kamo vode sadašnji mentaliteti podložništva, isključivosti, samodostatnosti, ambicioznosti i daljnjega usitnjavanja organiziranih političkih snaga? Jesu li hrvatski političari imalo svjesni svoje povijesne odgovornosti u kritičnim povijesnim trenucima kao što je sadašnji povijesni trenutak i jesu li svjesni svoga djelovanja protiv svoga naroda kad god ne slijede bilo svoga hrvatskog naroda?“ (Ivan Miklenić, Glas Koncila, 13. veljače 2011.).
Dobronamjerno se, dakle, godinama s različitih strana upozoravalo, ali bez ikakva rezultata. Od ove odluke Predsjedništva HDZ će se godinama oporavljati. Ipak, ni u sinergiji s SDP-om sigurno ne će uspjeti spriječiti referendum i zaustaviti bilo naroda.
